DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1885 str. 5     <-- 5 -->        PDF

— 193 —


Nu da nebude vodjenje računa zaklade bezpotrebno otežčano i zamršeno,
to se pokazuje probitačno razdieliti životne starosti u dva razreda, te je običajno
u koliko nama za to tablice pomora služiti mogu za podlogu, uzeti
dobu od 35 godina za normalnu, te sve osobe do nastupa 35-godišnje dobe
ubrojiti u prvi, a od to doba i više u drugi razred starosti.


Napose pako valja kod svakog konkretnog slučaja, naime kod svake družtvene
zaklade, u koliko posjedujemo za to vlastitih ili bar upotrebljivih tudjih
podataka, za ustanovljenje te normalne dobe, odnosno za ograničenje dobnih razreda,
te naše podatke, (naime o poprečnoj starosti lugarskoga osoblja kod nastupa
službovanja odnosno pristupa k zakladi i poprečnu dobu provaljenih službenih
godina do postanka nemoći ili umirovljenja), prispodobiti gore iztaknutoj normalnoj
starosti života, i po tome i kod naše zaklade tu normalnu dobu istinitosti
prilagoditi.


Za takovu prispodobu si doduše kod imovnih obćina nebudemo mogli jošte
podatke z i poprečno vrieme službovanja pribaviti, jer je institucija imovnih
obćina jošte premlada, možemo daklem samo tuj dobiti podatak za poprečnu
starost našega lugarskoga osoblja kod nastupa službovanja kod imovne obćine,
kako nam to izkazuje tabla IV. Stanovitu starost pako, odnosno vrieme službovanja,
poslie kojega lugarsko osoblje u obde poprečno postane biti za dalnju
službu neuporabivo, nemoćno, možemo si pronaći uz prispodobu naših okolnosti
(otežčano ili olakšano službovanje), sa tudjimi krajevi i okolnostmi. U tu svrhu
su nam dobro došli podatci, jedini do sada tičući se šumarstva, na obću porabu
izdati, naime publikacija „Beitrage zur Pensionsstatistik" od ministerijalnog
savjetnika i c. kr. zemaljskog nadšumarnika R. Miklitz-a, koji nam predočuju
okolnosti od 9 velikih imanja u cislajtaniji i takovih u državnom šumarstvu tamo.


Po tih stupilo je lugarsko osoblje na 9 velikih imanjah u stanje mira
poprečno u svojoj 63—4. godini starosti, nakon dovršenog službovanja od poprečno
30.2 godina, a kod državne šumske uprave u svojoj 61—6. godini
starosti nakon dovršenog 34.2 godišnjeg službovanja.


Pošto se ti podatci temelje na bitnosti, (što od 1541 osobe lugarskoga
stahša stupilo s vremenom 216 osoba u stanje mira), to možemo te podatke i
za našu uporabu tim sigurnije predbježno prihvatiti, što to lugarsko osoblje
služilo i služi pod raznovrstnimi službenimi okolnostmi, u kojih se nalazi i veoma
otežčano službovanje po gorskih šumah (alpah). Iz toga crpimo daklem proiztok
taj, da se podpuno službovno vrieme može odkrojiti samo na 30 do 35-gođišnje
službovanje, ter je ujedno tim doprinešen dokaz, da je zakonom odmjereno službovanje
od 40 godina previsoko uzeto; jer ako se i dopušta, da se lugarsko
osoblje po naravi službovanja kreće i preživi veći dio svojega života u svježom
zraku, koji je najbolji liek za uzdržavanje zdravlja, nesmije se ni drugom stranom
zaboraviti danomični napor tjela i škodljivi zdravlju upliv elementarnih
nesgodah kojimi se „hoće neće" to lugarsko osoblje izvrći mora, dva faktora,
koji pretežuju korist svježega zraka!