DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1885 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 233 — kao i pticam samim znatno pala. Tako je danas već moći dobiti par nojeva za 160 do 200 maraka; a još prije četiri godine prodao jedan farmer par nojeva za 1000 maraka, pa je pritom još i kupac liepu zaslugu imao; doćim su posve mladi nojevi prije 200 maraka stojali, to ih je danas par dobiti i po 30 maraka. Svaki farmer u južnoj Africi mislio je u ono doba samo na nojogojstvo — dok se trg konačno u toliko nije prenapunio perjem, da su spekulanti morali isto pošto po to prodavati, pojedinim glavničarom. — U najnovije doba spotaknuo je „Gospodarski poučnik" takodjer i nojogojstvo za Dalmaciju — nije nam ipak poznat ni jedan takov pokus. — U Kaliforniji ae takodjer u najnovije doba vrlo dobrim uspjehom nojogojstvo uvelo. Pčele kao liek. Vadimo iz lista „II^E./LA" što no ga vrstno uredjuje Velimir Balozić sliededu: „Otrov pčeline žavke spasonosan je protivu mnogih vrsta reomatizma i protivu sevanja i probađanja, kad se ovi bolovi opaze u nogama i stopalu, udesi se sprava, te se kroz nju puste pčele da bolno tielo izjedaju". Najstarije šumarske novine. Najstarije šumarske novine jesu bezdvojbeno, njemačke novine „Allgemeine Porst- und Jagd - Zeitung". Novine te utemeljio jest i počeo izdavati u siečnju g. 1825. njeki St. Behlen, kasnije profesor šumarstva na šumarskoj školi u Aschaifenburgu. Iz početka izlazile su novine po dva puta nakladom Vesehea u Frankfurtu na Majni. Kasnije (1827.) izdavane su po tri puta na tjedan. Od srpnja g. 1840. pako u mjesečnih svezcih. Kad je g. 1846. Behlen bolesti radi morao ostaviti uredničtvo, povjereno bi isto šumarskom nadsavjetniku pl. Veđekindu, koji je list uređjivao do siečnja 1856. godine, na što preuzeše uredničtvo Dragutin i Gustav Heyer (do g. 1856), iza ovih pako vodio je list sam Gustav Heyer (do jeseni 1878.), t. j . dok se preselio kao profesor na sveučilište u Monakov, te kadno uredničtvo preuzeše sadanji urednici gg. Lorey i J. Lehr. Novine te nedvojbeno i danas jošte spadaju medju prve i najrazprostranjenije šumarske novine, a medju suradnici nalaze se svi najvrstniji suvremeni šumari Njemačke i Austrije. Nuzgredni užitci, milost božja. U podlistku „Šumar, lista" svezka IV. o. g. sjetio me je gosp. nadšumar Pausa, na sadržaj § 17. i 18. zakona od 11. srpnja 1881. valjana za upravu imovno - občinskih šuma, pa stoga sporazumka radi i s moje strane , evo razjašnjenja: Smjer pisca svake strukovne razprave je taj , da pridonese koju na probit šumarstva, neobaziruć se na naputak ili zakon postojeći, inače bo niti do reformah doć i neb i moglo . Mojem članku u „Šumarskom listu", svezka III. o nuzgrednih užitoih, bila je zadaća, iztaknuti izmedju ostalog i to, da naši šumoposjednici i narod silne svote gube u korist inozemstva, i to zato što efektivna podloga unovčenju paše i žirenja manjka, protivno nije niti gosp. nadšumar Pauza dokazao, a da moja tvrdnja stoji, uvjeren sam, da će mi i on kao šumar morat podkriepiti. Stoji li pako moja tvrdnja, tada nemože niti § 17. i 18. nepobitan za šumarstvo obstojati. Šumarstvu je zadaća dignuti takodjer i dohodak nuzgrednih užitaka , a time (u slučaju o kojem je razpravljeno) i dobrobit naroda ; naimre kod imovne uprave direktno dobrobit pravoužitnika a indirektno čak i za Austrijance. Tko protivno radi, radi po mome mnienju neosnovano, protiviv se narodnoj ekonomiji, a zanesti bezplatno uživanja paše i žirovine kod njekih imovnih uprava, držim da znaci neosnovano gospodariti t. j . šumariti. Gosp. nadšumar morat će mi dopustiti, da imade danas mnogo marve nepravoužitnika, koja se bezplatno pašari i žiri u imovnih šumah, a isto tako da imade mnogo pravoužitnika tržeć sa marvom, a ođhranjujuć istu na teret ostalih pravoužitnika. Dopustit će mi nadalje, da imade obćina sa preobilnom pašom i žirenjem, a opet i takovih, koje trpe oskudicu; i tako ubija na tržištu pravoužitnik pravoužitnika, a što Krajišnik bezplatno ove nuzužitke uživa, a ostalo žiteljstvo naše domovine upućeno na skupo marvogojstvo, time i na tržištu jedan drugog priečiti mora. |