DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1885 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 212 — sa gledišta narodnog gospodarstva, kad vlade kane udariti carinu na izvjestne produkte. Kad državi u svom vlastitom teritoriju manjkaju svi potrebiti uslovi za proizvodnju kakovog artikla ili kad domaći proizvodi nebi mogli izdržati konkurencije sa onimi vanjskim! svieta, gdje su možebiti sami spoljni, prirodni odnošaji veoma povoljni za proiz\odnju, tad nebi bilo opravdano na proizvode carine udarati. Prema tomu može država po potrebi neke vanjske proizvode carinom obteretiti, a druge opet slobodno uvažati. Ovo osobito vriedi za proizvode zemlje, dakle žito, raž, drva i vino. U takovom slučaju valja zakonodavnom tielu izpitati potrebe naroda a osobito produkciju zemlje. Udariti carinu na uvoz tih proizvoda znači ili zadovoljiti se s onim, što carinom zaštićena zemlja proizvede, ili ako to ne dotječe, skupo uvozni proizvod plaćati. Jer ako neka država treba za svoju potrebu godišnje n. pr. 30 milijuna hektolitara žita, a proizvodi samo 20 milijuna, to je takova država prisiljena uvozom svoju potrebu podmiriti. Pošto možebiti uz najbolje i teoretično i praktično izobražene gospodare nije moguće podići snagu i proizvodnju zemlje za 10 milijuna hektolitara, to je očevidno da i najveći zaštitnici i branitelji moraju u tom slučaju proti carini glasovati. Dakle teoretički u pravilo složena izreka nemože imati absolutne vriednosti. Kako je sa žitom tako je i sa drvi. Jer udariti carinu na drva već je po sebi znak, da država može svoju potrebu kod kuće podmiriti t. j . ona dobiva sva potrebita drva iz svojih šuma. God. 1879. uzela je Njemačka carinsko pitanje u pretres, pa je značajno kakovo je javno mnienje o tom bilo gore u Austriji. Bila su dva tabora: jedni su dokazivali, da je carina umjestna i povoljna samo za industriju, a za proizvode agrikulture da je štetna, pošto su ti proizvodi nuždni za svakdanju potrebu, za sam život. Drugo mnienje, koje su zastupali i austrijski šumari, bilo je, da se imade carina udariti i na proizvode zemlje. Netreba ni dokazivati, da su prvo mnienje branili sami industrijalci, koji su htjeli skupo svoju robu prodavati, a uz to jeftini hljebac jesti. Drugo mnienje doneo je već spomenuti Hst „Monatsschrift". U tom listu ujedno je preporučivano, da se vlada svojski zauzme da osujeti nakanjenu carinu Njemačke, pa je na temelju statističkih podataka dokazivano, kakove štetne posliedice od tuda austrijskoj šumskoj trgovini priete. Toliko smo držah za nuždno da 0 carini u obće progovorimo, a sad ćemo se obazrieti na drugi važan momenat. Danas šuma sve više i više nestaje, a naročito se u Rusiji, izvoznoj državi prvoga reda, šumsko gospodarstvo vrlo neracionalno tjera. Njemački pristaše i branitelji zaštitne carine u tom nalaze već potrebu carine. No pitanje je, da li Niemci imadu takovih šuma, koje bi mogle odgovarati svim uslovom i potrebam narodnog života. Naša domovina, a naročito bivše krajiške pukovnije obiluju šumami i to vrlo skupocjenim!, pošto je nadalje i ciela austro - ugarska država bogata na drvetu, te kao izvozna država zauzima u šumsko-trgovačkorn svietu znamenito |