DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1885 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 208 — Sjećam se pri tom, kako sam jednom, služeć još u Slavoniji, iz čopora svinja, koje zatekoh sa lugarom bez svinjara u šteti, ubio jednu, na što me lugar, koji je više od 10 godina istu šumu čuvao, umoli, da se sad što brže pokupimo! K tome mislim netreba dalnjeg komentara. Nu konačno, kako da naši lugari i obljube svoje zvanje i šumu, dok se obično tek nakon obavljene vojne dužnosti t. j . u najboljem slučaju u 32. go dini života lugarstvu posvećuju, poznavajući do onda šumu i šumarstvo jedva i po pričanju. U toj dobi nadalje, čovjek već slabo mienja svoje ćudi, on bi možda obljubio vojničtvo ili ratarstvo, al da bi sada još uza sve potežkoće i nevolje u službi, mogao i šumu obljubiti, tomu je jur prestar, i zato obično postaje prosti kruhoborac, komu je jedino do osjeguranja udobne starosti. Da pako bez te toli nuždne ljubavi k šumi, jedino od svjestnosti i po znavanja službenog naputka, sve rečeno očekujemo, značilo bi kod manje nao braženog čovjeka, svakako gojiti praznu nadu. Poznato je nadalje, kako kod nas kod popunjivanja lugarskih služba, oso bite nade stavljaju na izslužene podčastnike vojnike. Nu sudrugovi naši, koji bijahu i sami vojnici, znat će, da su danas i u vojsci jur većina tih podčast nika, puki markiraši, koji se i vojnoj dužnosti podaju istom ođanošću kako to i mi činismo kao dobrovoljci. Vehkom manom smatramo nadalje i odanost lugarskog osoblja piću. Istina, napornost službe donaša sobom, potrebu za okriepom, al zato ona ipak neraože da ma ikako opravda pijanstvo po krčmah i stanovih. U krčmi se lugar prečesto sastaje s vrlo dvojbenimi družtvi, gubeć službi odteto vrieme, sklapa često uz čašicu vinca sumnjiva prijateljstva, gubeć tako ugled, a usljed možebitnih zadjevica i prisegom zavjerenu nepristranost. Lugar naučeć se uz kukavnu plaću pijančevanju, postaje obično strastven pijandura, a time već samo po sebi nepouzdanim službenikom. Nije nam nadalje ipak ni na kraj pameti, svu krivnju, sve to većma preotimajućih šumskih kvarova pripisivati nesdušnosti lugarskog osoblja, dapače, tu bismo se prije svega morali potužiti na naše političke kao i sudbene oblasti, koje šumske kvarove obćenito preblago kazne, a prečesto i nekazne, dosudjene šumske odštete, lugarske dangube i globe slabo ili nikako neutjeruju i t. d. Pisac ovih redaka n. pr. već 4 godine upravlja kr. šumarijom u Begovomrazdolju, poprečno bijaše svake godine u raznovrstnom kvaru, nu ponajviše paševinskom, do 150 žitelja iz Begovograzdolja i Tuka zatečeno i prijavljeno, pa ipak od države dosudjene odštete nebi u ovom vremenu niti jedan novčić utjeran, čim se narod demoralizira, jer takovo višegodišnje izkustvo mora upravo učvrstiti u seljaka uvjerenje, da te šumske odštete nikada ni platiti neće, te i onako već uvrieženo malo uvaženje puka prema šumskom posjedu, još većma učvršćivati. Kakove posljedice će pako nastati po žiteljstvo rečenih siromašnih sela, onda kad se napokon ipak budu te na hiljade iznašajuće odštete počele ućerivati, to si je svatko sam predočiti kadar. |