DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1885 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 207 —


baš ova ljubav ponajpače našim lugarom nepoznata, a zato i opet, obično ni
najrevniji šumar nije kadar lugarsko osoblje svrsi shodno uvježbati, odnosno za
službu odgojiti.


Nepoštena, sebična lugara, nećemo ni spominjati, ta „laž imađe kratke
noge", a zadaća je oblastih da nas što skorije liše nepoštenih lugara.


Lugar, koji šumu neljubi svom odanošću i prirodjenošću, ostaje šumi, a
šuma opet njemu tudja. On u šumi, izuzam prieke potrebe, jedva i boravi, dapače
znamo slučajeva, gdje takovi lugari i nakon višegodišnjeg službovanja, ni
svoj srez podpuno nepoznavahu, što je napokon naravno dok samo one predjele
obilaze, gdje se obično kvaru nadati moraju.


Poznato je nadalje, kako lugari, za kvar počinjen u susjednom srezu malo
ili ništa nehaju, misleć „ako susjedu krade, neće Ije meni". Neiztiču se bome
ni strogošću, kao ni revnošću u prijavljivanju šumskih kvarova, osobito onih,
koji se prigodom nadziranja težko opažaju, kao što n. pr. nepovlastno grabljenje
sušnja, paše, sječenje stromlja i t. d., dapače ima ih žalibože koji takove kvarove
i krivimi prijavami pokrivaju i t. d.


Danas, dok težimo u šumarstvo svestrano napredovati, a naročito i znatnim
množanjem čuvarskog osoblja stati na put raznovrstnim oštetam i kradjam,
naravno, da taj način šumarenja, uz druge odnošaje uzrastlom narodu nemože
omiliti, pa da onda uza sve to još mirne duše gledamo, kako se naši lugari
jagme, da budu u narodu obljubljeni i popularni!


Neljubeć šumu onom prirodjenom odanošću, nesuzbija lugarsko osoblje
obično ni navale štetočinaca onom odvažnošću i smionošću, kako to interes
službe bezuvjetno traži. Bilo bi sigurno veoma zanimivo znati statističke podatke
naše kao i drugih zemalja, koliko U se razmjerno u nas, uz poznate
štete, koje se našim šumam nanašaju upravo šumskom pašom, po lugarih ubito
svinja, koza i t. d., te ću se u interesu stvari do zgode i opet na taj predmet
povratiti, izjavljujuć ipak već sada, da bi takovi statistični podatci sigurno vrlo
nepovoljno po naše lugare govorili, u koliko bar ja kroz svoje sedamgodišnje
službovanje, u četverih šumarijah, nisam žalibože našao ni jednog jedinog lugara,
koji bi bio ikada §. 65. šumskog zakona bio uporabio spomenutim načinom.


Da u ostalom našem lugarskom osoblju u istinu energija i odvažnost nemanjkaju,
veli nam medju ostalim izkustvo, polag kojega lugari onoga, skim se
bud s česa zavade, znadu i te kako proganjati, nu buduć to čine obično pristrano,
to je naravno, da takova jednostranost mora biti jedino povod raznolikim
pritužbam, te na uštrb osoblja i službe. Istina je doduše, da je i šumar
sam svoje osoblje kadar vojničkom strogošću i točnošću, bar na kakvu takvu
energičnost siliti, ali je svakako žalostno dok se dobrim načinom, a ma baš
ništa postići neda.


Na rovaš neljubavi prema šumi, brojimo i to, da naši lugari za izpit naučeno
toli brzo i opet zaboravljaju, hajući i nehajući za postojeće propise i
dužnosti.