DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1885 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 206 — i llieku, odkuda se šilje ponajviše u Francezku za pravljenje bačava. Ako Englez i Niemac ponosom govori o „britanskom hrastir´ i „teutonskom hrastu", to si Hrvat može punim pravom reklamirati narodnost ovoga divotnoga stabla, koji je najljepše u Evropi. Nu trebalo bi već jednom racionalnije sjeći, da se ga obćuva od pustošenja, a to će učiniti, ako uebudu za mali novac čitave šume trgovcem prodavali. Žalostno je pogledati blizu gradova i sela ili blizu željezničkih pruga kako ti tuđe u barah gnjiju panjevi i ostanci drva kojekuda razbacani, a malo se misli, kako da se ono opet pošumi. Po „globusu" bila je poprečna vriednost pojedinog hrastova debla u Hrvatskoj: god. 1850 od 4 do 6 franaka „ 1869 „ 40 „ 50 „ 1872 „ 50 „ 100 Naše lugarsko osoblje i pitanje ustrojstva lugarnice. Piše J. Zeznlka, kr. šumar. U ni. svezku 0. 1. iztaknuo je g. Ilijić obširno, potrebna svojstva lugarskog osoblja tako, da u tom pogledu nebismo mogli šta nadovezati, te nam preostaje jedino iztaknuti žalostnu činjenicu, da žalibože uz male vriedne iznimke, današnje naše lugarsko osoblje većinom svojoj zadaći ne doraslo. To pomanjkanje u istinu zvanju i zadatku svrsi shodno doraslog lugarskog osoblja, uzrokom je, da se i u Hrvatskoj jur, danomice sve više i više osjeća obća potreba t. z. škola lugarnica, kako to i u „Šumarskom listu" jur njekoliko puta, ma da i žalibože bez pravog uspjeha, naglašivano. Neželimo mlatiti praznu slamu, al držimo ipak, da je pitanje naobrazbe kao i uredjenja odnošaja našeg lugarsko-čuvarskog osoblja, upravo životno pitanje po naše šumarstvo, i stoga ćemo kušati i mi, da koju k riešenju istog doprinesemo. Držimo piije svega, da bi svakako bilo u interesu stvari, da naše šumarsko družtvo, prigodom ovogodišnjeg sastanka i u ovom predmetu koju tu odluči, a naročito mislimo, da bi valjalo uznastojati oko ustrojenja škole lugarnice za naše strane. Danas nam postojeća „ratarnica" pruža ponajvrstnije lugare, to pako sigurno niti je u interesu tih ratarnica, a niti može zadovoljavati našim potrebam. Ustrojstvom škole lugarnice, ne samo da bi ta anomalija prestala, no i našim šumarskim potrebam bilo bi time u veliko pomoženo. Dopuštamo, da uza sve postojeće manjkavosti, ipak i u nas nalazimo lugara, koji u istinu službu svoju svrsi shodno i sdušno vrše. Nije nam nadalje ni kraj pameti, timi redci možda ma u čemu čestite naše lugare vriedjati, želeć jedino upozoriti na neke obćenite mane postojećih odnošaja. Prvom, dapače rekli bismo najvećom manom naših lugara smatramo, tu, što šumu neljube. „Koji lugar šumu ueljubi, taj i nevalja", pa ipak |