DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5/1885 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 202 — gdje se najljepše arondirana i komasirana imanja upravo na sitno razkomadaše, i tako parcelirana porazprodaše. Da je pako takova parcelacija i samih arondiranih gospodarskih zemalja, odnosno vlastelinstva, i sa narodno-gospodarskog gledišta veliko zlo, najboljim dokazom tome, što se drugud baš obratno, i uz dosta znamenite žrtve oko komasacije i arondacije posjeda nnstoji. Od najštetnijeg upliva jest pako takova parcelacija po šumarstvo. Razkomadani oveći šumski kompleksi, iza takove parcelacije, tako rekuć na očigled izčezavaju. Parcelirana šumišta kupuju obično maloposjednici, seljaci. Ovi pako visoko šumski uzgoj u obće niti mogu niti običavaju podržavati, njima jest glavno, do kolosjeka doći, odnosno kupljeno šumište čim prije izkrčiti, te kuruzom ili inim gospodarskim biljem zasijati. Po neznatnih površinah, kako znamo, slabo se izplaćuje šumarstvo, dapače ono ponajviše izključuje i potrajnost šumarenja. Prihodi su neznatni, a riedki, a troškovi nerazmierni, i stoga se takove šume brzo pretvaraju u pašnike i kolosjeke, ili što je najobičajnije, one se krče. Uzmemo li pri tom još na um i zlosretnu diobu zadruga, to si lasno možemo predočiti brzo nestajanje takovih maloposjedničkih, odnosno parceliranih šuma. Kamo takova parcelacija šumištah vodi, dokazuje nam nadalje najbolje naše Primorje i Zagorje. Neimamo žalibože službenih statističnih podataka u tom pogledu, niti nam je poznata ona površina šumska, koja se godimice diljem naše domovine, bilo znanjem ili bez dozvole nadležnih oblastih krči i pretvara u inake težatne zemlje, ali mislimo da nećemo pogricšiti, ako rečemo da se tako godimice bar 5—10.000 ralih šumišta poništi. Na maloposjed odpasti će nadalje u našoj domovini oko 400.000 ralih šume, koje se šumište uz to, kako jur gori iztaknusmo neograničenosti parcelacije imanja, a naročito i vlastelinskih šuma, u istom razmierju od godine do godine množi, kako ono vlastelinskih ovećih suvislih šumišta nestaje. Krčenje omanjih šumskih čestica, te pretvaranje takovih u vinograde, oranice, pašnjake i t. d. vrlo je težko, skoro nemoguće iz gori iztaknutih razloga priečiti, posljedica tomu pako jest kako jur rečeno, da šumica za šumicom nestaje. Užasne posljedice nestajanja šuma, pako držimo da nije potrebno na ovome mjestu dalje razpredati, jer tko dvoji, neka se odputi samo u Primorje, gdje će se moći podjedno osvjedočiti i o potežkoćah, u svakom pogledu, s kojimi jest kasnije i opet novo ošuraljenje takovih goljetih skopčano. Racionalno potrajno šumarenje, predmnjeva primjerene površine šumske, jer samo takove omogućuju razmierje troškova i prihoda svrsi shodno urediti, svaka parcelacija šuma dakle bezuvjetno jest na uštrb intenzivnome šumarstvu. Kod nas se radi, kako govore, sada o uredjenju šumarskih odnošaja, a radi se naročito i oko izdanja novog, obstojnostim i potrebam odgovarajućeg šumskog zakona, i zato držasrao uputnim upozoriti ovime na pogibelj koja danas prieti našemu šumarstvu, uslied neograničene dozvole parcelacije imanja, a naročito šuma, držeć, da bi se prigodom izdanja novog šumskog zakona svakako i toj obstojnosti primjerena pozornost svratiti morala. F. X. K. |