DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1885 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 198 — Iz predstojećega napokon resumiramo, da bi uz predranjevu 35-godišnjeg neprekidnog službovanja, svote koje bi lugarsko osoblje u mirovinsku zakladu uplaćivati imale, iznašale i to: a) pristupnina od godišnje plaće 20"/« b) godišnji prinesci i to: za lugara, koji kod namještenja u službu, odnosno kod pristupa k mirovinskoj zakladi, jošte nastupio nije svoju 35. godinu, od godišnje plaće (4 + 1) S´/o c) oni koji nastupiše 35. godinu života svoga (5 + 1) ... . e^/o d) u slučaju, ako se lugar oženi u svojoj 50. godini, ženom koja je 15 i više godina mladja od njega, plaća godišnje od svoje plaće T´/*"/« Gojenje raka po šumskih potocih. * 0 tom predmetu nalazimo u „Oesterreichische Forst-Zeitung" na strani 244. od g. 1884. sliedeći zanimivi članak g. L. Lindesa. Temeljne zasade rakogojstva žalibože, manje su poznate od onih ribogojstva. To će biti takodjer glavnim uzrokom umanjenja, odnosno nestajanja raka, u malo ne svijuh europejskih vodah u novije doba. Za posliednjih šest godina, uzvitlala se silna prašina t. z. rakovom kugom (Krebspest) pripisujuć tom vanrednom pojavu uzrok malo ne posvemašnjem nestajanju tih životinja. 0 neznanju , poždrljivosti i bezsavjestnoj špekulaciji Ijudih u tom obziru pisalo se malo ih ništa, pa ipak jest u istinu uništujuća borba, koju je nezasitna težnja za dobitkom spekulativnih tržaca, koji u svrhe kolosalnog izvoza vodurine bezobzirno izrobiše, mnogo štetnija i gorja, od toli razvikane kuge, o uzrocih i osebujnostih, kao i načinu razgranjivanja koje danas još skoro ništa neznamo. Sam način postupka tih Ijuđih, najbolje nam predočuje statistika prodaje. U vehkom tržnom triemu u Parizu, prodaje se danomice popreko 300 košara, (po 80 komada) potočnih raka, koji uz riedke iznimke svi iz voda Austro- Ungarije i Njemačke potiču. Ovo razbojno gazdinstvo tim je pogubnije, u koliko bo već i naravni neprijatelj raka, vidra, kroz čitavo ljeto noć na noć, u velike tamani rake, jer joj bo laglje hvatati rake no ribe. Nadalje nevalja zaboraviti i na to, da i u rakah, kao i u ostalih životinjah postoji medjusobna borba za obstanak, da se ta borba bezprimjernom žestinom vodi, te obično smrću slabijeg svršava. Uočimo li pako sve te obstojnosti, to * U svoje doba spomenusmo u ovome listu naredbu, koju je visoka vlada izdala u svrhu uređjenja rakolova u naših krajevih, koji, kako u obće poznato, za posliednjih godina vidno propada, ma sve da još tomu nije dugo što se iz Odre, Lonje, Krke (kraj Brežca) , Čazme i t. d. sila božja tih životinjica godimice polovilo i u sviet prodavalo, i stoga držimo, da će biti dobro, ako o rakogojstva i koju obširniju ovdje iztaknemo, nebi tako možda, koju tu đoprinieli, da se naši potoci i opet zamlade koristnimi timi životinjami. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1885 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 199 — nam je lasno pojmiti, odkuđa potiče rečeno nestajanje raka, po mnogih krajevih, te su posvud nalazeće korepine bile razlogom mnienja postanka rečene račje kuge. Eaci zahtievaju isto takovu njegu i zaštitu, hoćemo U, da se povoljno razvijaju i množe, kao što i sve ostale životinje, koje su vriedne i prikladne za razplod. U naših vodah, nalazimo ponajpače potočnog raka (Astacus fluviatilis). Ovaj ipak varira prema nalazištu, bojom, veličinom i tekom. Obično se razlikuju dvie odlike: plemeniti i gorski rak. (Edelkrebs und Quellenkrebs). Prvi imade crvenkaste noge, debele, tupe malo kalane štipaljke, stisnuto tielo i tamuozeleno smedji hrbat; živi više u stajaćih vodah. Gorski rak imade bielkaste noge, dugačke, oštre i šiljate štipaljke, dugoljasto tielo, svietlo zeleni hrbat, obitava u vodah gorskih potoka. Raci obitavaju po špiljah, te su po tome noćne zvjeri, najvole gledom na način živovanja, obitavati u tlu ilovasto tresetnom, osobito pako izpod busenastih obala potoka, koji su obrasU vrbama, jalšama iU inakim drvljem, tako da se medju žiljem posakri.ati, a i od sunčanog žara očuvati mogu. Takova im obitališta pružaju i najviše hrane, u koliko bo u tih svojih skrovištih udobno vrebaju na prolazeću hranu. Hrane se pako toli životinjskimi, koli i bilinskimi tvarmi, ponajglavnija im je hrana međjutim meso raznih životinja. Od živih vodozemaca najvole se hraniti kozlići (flohkrebs), puževi, mladim! žabami, glistami, malimi ribicami i t. d. uz to pako vole i raznoliku strvinu. Od vegetabilija žderu koješta, nu najvećma vole crnu repu iliti mrkvu. Kod racionalnog rakogojstva, od velike je važnosti, da znamo brzo i točno razlikovati spolove, u koliko bo ženke osobiti obzir zahtievaju, a i u svako doba poštedjene ostati moraju. Račića, kojoj prinadleži produkcija račjih jaja, imade mnogo širju repinu od mužaka, te imade na temeljnih sglobovih (Basalgliedern) drugog para noguh po dva otvora, koji predočuju otvore legla. Mužak imade iza zadnjeg para noguh čunjastu nabubrinu inužkog organa i-azplodbe. Tečajem mjeseca rujna, a prema vremenu i do pod konac hstopada, pare se raci, a istodobno sliedi i naplodba ženkah. U tielu poshednjih nalazi se neposredno pod srcem deltasta stvorba, t. z. jajnjak, odkuda odrasla ili zriela jaja u jajnik dolaze, te preobučena posebnom liepčastom substahcijom, iz gorispomenutih otvora izlaze, za da se odmah u malenih snopićih na repini posade. Tuj ostaju pod zaštitom brižne matere do lipnja ili srpnja; dok se mladi neizlegu, koji ipak još kroz desetak dana, s materom posebnim končicem spojeni ostaju. Zatim sliedi odieljenje, dočim mladi istodobno po prvi puta mienjaju korepinu t. j . mutiraju. Tako raci do jeseni po pet puta gube korepinu, a do dojdućeg srpnja još tri puta, tako da godinu stari rak u 9. korepini živi. Do početka treće godine života mutirao je rak četrnajst puta, od onda pako mužki raci godimice dvaputa, ženke pako samo po jedanput još korepinu ponovljuju, u koliko bo ove jajašcah radi tako lasno nemogu odstraniti koru. Stari raci mienjaju korepinu samo po jedanput na godinu. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1885 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 200 — Nakon oplodnje, zavuče se ženka u špilju, zatvoriv ju prednjim dielom tiela; mužak još njeko vrieme obilazi, oplodi još dvie do tri ženke, te se tek kod nastupa jesenskih mrazova zavuće u špilju gdje započme zimovati. Mladi raci se tekom ciele zime razvijaju. Za to doba potrebuju jaja, neprestano oplačkanje vodom, koja im potrebni kisik dovadja. Na dolnjem dielu repa ženke viseći snopići jajašca sadržavaju poprečno 200 do 300, u riedkih slučajevih takodjer i do 400 komada jaja. Glavni uvjet rakogojstva, odnosno ribogojstva u šumskih potocih, naročito po gorskih krajevih, jest osjeguranje čim moguće više jednakog i trajnog pritoka vriela, za da potoci ljeti mjestimice nepresuše, odnosno zimi za velike studeni do dna neprem.rznu, što se žalibože prečesto zgadja, ako je pritok preslab, ili ako vremeno čak i posve pre.«ahne. Uz takove obstojnosti morat će toli raci koli i ribe, koje za dobe nestigoše u mjestimice se nalazeće dubine, poginuti. Najbolji uztuk protiva tomu jest sagradjenje horizontalnih jaraka u savezu sa branami rulje (Gerolfange), tim si bo možemo stalni pritok vode osjegurati, a podjedno i zamuljivanje korita prepriečiti. Osim toga valja i u samom potoku mjestimice, ne odviše daleko, izkopati udubine, čime se neobhodno nuždni grotlići stvaraju, koji rakom kao i ribam u svakom slučaju potrebna zakloništa osjeguraju. Zatim valja primjereno padu korita, u odgovarajućih razmacih male brane, nizkimi nu jakimi usovi iz drva ili kamena sagradjenimi, ponamjestiti, koje treba da su tako sagradjene, da možebitno nenadano nastavšoj bujici brzi i lahki odtok vode omogoćuju. U sredini svake takove brane, treba odgovarajuće normalnom pri i odtoku vode više centimetara široki žlieb iz drva namjestiti, kojim obični pritok vode i opet odticati može. Taj odvodni žlieb se na prednjoj strani ima zatvoriti finom mrežom od žica, za da maleni raci neniogu po volji desertirati. Pročelje svakog usova, valja obložiti daskama, za da u slučaju poplave voda lasno usov prevaliti uzmogne, bez da se sav usov izpire, čim bi se takovi brzo raznesli. Kod svake brane, neposredno nad koritom, valja namjestiti svrsi shodni otvor, za da se prema potrebi i svako doba, svaki takov grotlić posve izprazniti može, u svrhu omogućenja revizije resultata uzgoja u svakom pojedinom odjelu potoka. Taj se otvor medjutim mora dati za obično dobro začepiti, za da se neosujeti potrebno nakupljanje vode, kao i da se onemogući pojedincem možda iz objesti bez osobite potežkoće vodu odpuštati i t. d. Osim spomenutog trebat će obično provesti još i korekciju obala, za da se u slučaju bujica preprieče popuzine, i ine veće štete. Neima dvojbe, da će u svih onih šumskih potocih, koji u obće odgovaraju potrebam i načinu življenja raka, odnosno riba, te koji su protiva štetnim uplivom, kao i samovoljnim slučajem svake vrsti po mogućnosti osjegurani i obranjeni, uspjevati ti cieni obitavaoci voda, te će toli trud kao i uloženi troškovi liepim prihodom izplaćivati, i tim više što su, a i bit će raci svako doba tra |
| ŠUMARSKI LIST 5/1885 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 201 — ženi i cieni trgovački proizvod. Za naplodbu takovih, u rečenom smislu priredjenih potoka, valja izabrati odrasle, circa pet do seđamgodišnje rake, i to gledom na razmierje spola, po razmjeru 6 : 4. t. j . uviek za tredinu više ženka od mužaka, u koliko bo jedan niužak (kokot) zadovoljava bar po dvie ženke. U kojoj količini, da se pojedini odieli zaplode, ovisi o veličini prostorine vode, 0 svojstvih obale gledom na obitališta, kao i o nalazećoj se hrani, poprečno se može uzeti na svaki četvorni meter vodene površine 40 do 60 raka, odnosno što se spola tiče, 27 : 13 do 40 : 20. Najzgodnije vrieme za zaplodbu novih gojilišta jest mjesec ožujak i travanj, čim vode stalno odmrznu, u to se vrieme uz to i spolovi lasno razlikovati mogu, u koliko bo ženkam još jaja izpod repine vise, nadalje predstoji dozrienje jajah, a ženke imadu baš još vremena, da se u novih obitalištih udome, prije no se mladi račići još izlegnu. Mladi raci medjutim još za dugo neostavljaju mater, već joj se štipali zahvate za noge, te ju tako sliede, sakrivajuć se za najmanje pogibelji pod majčinim repom, koja se onda zajedno s mladimi brže bolje zavleče u rupu. Konstatovano je medjutim, da ljubav majčina u rakah, nije osobite trajnosti , dapače one i u slučajevih sbilja osobitom nasladom vlastite mlade poždiraju, stoga je pako potrebno, da se za vremena mladi raci odstrane od starih, svakako pako onda kad se odiele od matere. U tu se svrhu onda sva voda iz pojedinih grotlića, pomoćju prije spomenutog otvora na dnu usova izpusti, (pri čemu se otvor svrsi odgovarajućom željeznom mrežom zatvori, za da mladi raci nepobjegnu s vodom), a stari se raci onda odmah pohvataju, te u posebni oveći razdiel potoka prenesu, gdje se jeseni po drugi put pare. Sliedeće se proljeće ženke i opet na prije spomenuti način ulove i u prazne odjele presade, gdje se isti posao opetuje čim se mladi dovoljno ojačaše. Samo se sobom razumjeva, da se toli mladi, koli i stari raci moraju umjetno hraniti, ako li već sam okoliš vode, nebi dovoljno hrane pružao. Iz spomenutog nadalje sliedi, da rakogojstvo kao i svaki racionalni uzgoj, stanoviti gospodarski sustav, (uz petgodišnji turnus) predmnjeva, za da si osjeguramo odgovarajući uspjeh, i u kohko bo rak pet godina potrebuje dok se posvema izraste, te dok spolnu zrielost dostigne. Naše šumsko gospodarstvo i nacrt novog šumskog zakona. u IV. svezku ovoga lista, objelodanio jest katasiralni šumarski nadzornik g. Ettinger članak, u kojemu upozoruje na dvie dosta važne manjkavosti naših postojećih šumskih zakona, naime, na neograničenu dozvolu vodjenja t. z. prebornih sječa po obćinskih i vlastelinskih šumah, kao i na neobdržanje zimske dobe sječe, kod gradjevnog drva, te posljedice tih činjenica. Sad ćemo u sliedećem iztaknuti još jednu ne manje važnu manjkavost, našeg šumarskog zakonarstva, a ta jest po našem ranienju, dozvola neograničene parcelacije šumištah. Parcelacija iliti diona razprodaja velikih imanja preuzela jest u novije doba osobito po Hrvatskoj silno, te nam je poznato sijaset takovih slučajeva |