DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1885 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 176 — doba prigodom izdanja novili zakona na te naže tegobe u koliko su u istinu opravdane, i primjerem obzir uzeti uzmogne. Kušati ću dakle, da u sliedećem spomenem đvie takove manjkavosti, o štetonosnosti kojih sam se mogao tečajem dugotrajne prakse često puta i sam osvjedočiti. Manjkavosti te su, dozvola t. z. preborne sječe u vlasteoskih i obćinsldh šumah, kao i neograničena doba sječe za gradjevno drvo, imence po naših obćinsk| b šumah. Prvu smatram zakriljem svib onib, koji na t. z. zakonitom temelju uzeše svoje šume u pravom smislu rieči uništiti, drugu pako držim vrlo neracionalnom i štetnom manom još nerazvitih našib šumsko-gospodarstvenih odnošaja. Za dokaz tome navesti ću u kratko njekobko, manje više obće poznatih primjera, želeć jedino svratiti pozornost na po mome mnienju vrlo pogubne činjenice dotadanje naše šumske uprave. Rekao sam, da brojim medju najhitnija zla, postojećih u nas šumskogospOdarskih odnošaja, bezuvjetno dozvolu obavljanja t. z. prebornih sječa. Pod uslovom prebiranja stabalja, uništiše naše gospoštije kao i obćine veći dio svojih šuma, na očigled oblastih, i na temelju ustanova samog šumskog zakOiia, koji i taj za naše odnošaje neopravdani način, uživanja šuma nebrani. Tom zlosretnom prebiranju imamo zahvaliti, medju ostalim takodjer i ono rapidno propadanje naših starijih hrastika, koje nas upravo sili sjeći, i tamo gdje bi sastojine uz normalni sklop i uvjete mogle još dugo i dugo vremena stojati bez gubitka. Prebiranje to uzrokom je, da danas pO obćinskih šumah, riedko gdje više od lO starih hrastova na rali šumišta nalazimo, da nam ljeska, gloji; i borovica pomladjuju´hrastike. To proredjivanje obćinskih hrastika, još je štetnije po tome, što obćine u takovih prebiranjem uživanih šuma, gdje ipak po naravi stvari paši mjesta nije, bez zapreke dalje pasu, žire. Obćinam samim mili se taj način sječe ne samo radi te slobode paše, već i zato što ih pri tom nitko nesili na gojenje i pomladjivanje šuma, i tako se za budućnost šuma nitko nebrine, a šume gube bez prestanka najljepša i najbolja stabla, a pasuća marva i opet svaki i slieđnji pomladak poništuje. Dz takove okolnosti pako neima nade da bi se naše obćinske šume podignuti mogle, i zato držim, da bi valjalo u obće prebornu sječu, bar za obćinske šume zakonom zabraniti. Nu i vlasteli valjalo bi zakonom ograničiti dosadanje prividno opravdano tamanjenje šuma prebiranjem, bar time, da bi se u obće za hrastove šume svaka sječa tako dugo zabranila, dok se vlastelin nebi mogao izkazati, da je za sječu opredieljenu površinu jur pomladio, bar 2—3-godišnjim pomladkora, te takov ogradom il; jarci protiva oštećenju marvom zaštitio, i time budućnost šume osjegurao. Da je i ta ustanova u istinu u nas vrlo nužđna, o tome se svatko vrlo lasno; osvedočiti može, diljem naših vlastelinskih šuma. Dahija mana našeg šumarstva jest, što nije doba sječe drveća u obće strogo ograničena, već š^,o se u nas dozvoljava- hrašće malo ne kroz čitavu .godinu sjeći. Time se pako i opet našem narodnom gospodarstvu baš ogromna |