DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1885 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 109 — suhobrko, h mladjeg pako udari t. z. vodeno šiblje (Klebaste — posti´ani pupi), a zlo je to tim veće^ čim je mršavija stojbina. Što se steljarine tiče, to se ista tek u drugoj polovici obhodnje upotrebljavati smije; s koga uzroka je obhodnja na 300 godina pođigmita. Kad hrastici pomalo poodrastu, počet će se polagano sa proriedjivaujem, te će se sve hrastove hrpe sa 30 met. širokom prugom, koja će se priebornom sječom pročistiti, od ostale sastojine isolirati. Kraj svega toga, da je bukva toli neznatne tehničke uporabe, ne smije se ona posve ukloniti iz Spessarta, jer je ona tako rekuć mati dobre stojbine; a gospodarska lozinka za spessartsku budućnost glasi po tom: miešauje drvlja t. j . što moguće veća pi^odukcija tehničkog liesa, i to pomoćju bukve. U onih pređjelih pako, gdje je tlo siromašnije, izključit će se hrast posvema; u takovih dielovih uzgajat će se bukva pamiešana s četinjačom, ponajpače sa borom (bielim), omorikom i jelom. Nu buduć da bukva svojim bržim rastom, kao hrastu tako i četinjačam prieti, te da se ta pogibelj ukloni^ neće se za pomladak sastojine npotrebiti godine sa punim, nego godine sa polovičnim iliti ptičjim urodom bukvice — kako bi se time mogle u riedkoj (bukovoj) sastojini četinjače laglje pođsaditi. Tim će se nastojati postići, da bukva, u prvoj mladosti doduše naprednija, nu kašnje od četinjača potisnuta, samo u toliko bude u glavnoj sastojini participirala, koliko to bude četinjačam u prilog išlo. Tako će se uvesti gospodarstvo, sastavljeno iz manjih tigura, prilagodjenih stojbini i položaju, te jedne vrsti drvlja drugoj. Nuzgredni užitci i njihova važnost Piše šumarnik Mijo Radošević. Kod intesivna šumarstva su nuzgredni užitci doista samo nuzgredni a s toga i tako nazvani .— nu onamo, gdje baš ovi glavni dohodak pružaju, punim bi se pravom glavnimi zvati imali, te što primitivnije šumarstvo tim važniji su bar njekoji nuzgredni užitci, zato budi i ovim ovdje koja namienjena. Narod, živeći od marve, osobito svinja, ovaca ili koza živi od šuma, što ove njegovu marvu prehranjuju, pa zato njegov strah, kada se pila i sjekira u obližnje šume primiču — (netaji ou toga), zato onamo, gdje ga branjevine zaokružiše, nariče tužan i stara vremena sladko spominje. Ta kako i nebi, posjedniku šume platio je primjerice tečajem 3 godina za ovcu 30—60 uovčićah, a tako za kozu; za komad svinje pašariti i žiriti l´b—3*5 for. i za komad goveđa ili konja 3—6 for. On pako odbiv tako rekuć ništicu za pastirstvo, dobio je nakon toga razdoblja uz neznatnu pripomoć zimskom krmom, koja se´ prosječno V^ godine računa u hrvatskoj klimi, i to za ovcu 4 for., svinjče 30 do 40 for., goveđče ili konja 6O--1O0 for. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1885 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 110 — Neka se sada od ovih poprie6mh prodajnih ciena odbiju navedene pristojbe pašarenja, žirenja pastirstva i V« na zimsku krmu, to onda svakom jasno biva^ što je šuma za ovakov narod. Mnogi šumar, upravljajuć u zabitnih šumah vele „budjacih", nemože na velikom prostoru niti toliko đohodka polučiti, da podmiri već najjeftinije troškove oko uzdržavanja istih, jer mu u daleki sviet četveronožci ođnašaju glavni prihod, a što bi punim pravom uživati morao šumski posjednik, to uživa marvom tržeći narod. Moje je s toga mnieuje, da bi se unovčenju paše i žireaju osobita pozornost obratiti imala, te ova na toliko sveobće u hrvatskih šumah, bilo ma čijih podigla, da od uloženog kapitala na marvu sa večimi od 10%—20^0 kamati netimari. Danas bo jedna krava mliekom skoro obitelj hrani, a gdje joj još i meso — ta bez, da se u potanki proračun upuštam, mogu reći, da posjednik marve od šumske paše i žirovine = 4, a posjednik šume tek 1 dio crpi. To je baš obratno razmierje, pa u tom tražim i razlog, što se šumari u ovakovih predjelih suvišnim! smatraju. Da racionalno šumarstvo, ako ne žirenje, a to doista pašu iztiskavati mora u probit glavnog užitka, to nam je poznato i zašto — nu u nas se još samo o primitivnom šumarstvu malom iznimkom govoriti smije — ta koje nam šume podnose drugo proriedjivanje a kamo li prvo, gdje su šume, koje umjetnu ogoju — ili da samo kažem, pripomoć podnašaju? Istina, da bezobzirno na današnje dohodke n. pr. Thurn-Taxova, Pran dauova, nješto državna i imovno-obćinske uprave na ogoje troše, al privatni ili manji posjednik težko se na to odlučuje, a to s toga, jer nevidi niti u raz dobju od 20—50 god., da će se ovi troškovi izplatiti. Tko može — i tko buduću vried nost naših šuma za 100 godina uvažuje, sjegurno se za naveđenimi povadja. Da se pako u tolikoj primitivnosti joŠ i danas krećemo, tomu pridonaša u budjacih najvećma neuvažavanje nuzgrednih dohodaka, koji nam, jer u ne sretnom merkantilnom položaju sa bez vriednim glavnim užitkom ipak glavni dohodak pružaju, a za koliko se dohodak ovaj povisiti može, vidimo iz nave denog, gdje nam je slobodno sađanje ciene 4 puta pomnožiti. Tko bi to odmah izvesti htio, izazvao bi bunu, al da bi narod postepeno i višju cienu prihvatio, o tom barem ja nedvojim; nu razumije se, da bi di zanje cienah svestrano i sporazumno sKediti moralo. Država i njeka vlastela uveli su dražbenim putem iznajmiti pašu i ži renje, pa nepolučuju znatno većih đokođaka a to s toga, što dovoljnih konku renta neima — nu da je djakovačka uprava dvostrakom pristojbom ove go dine već uspjela, i tako, da će svaka druga, nedvojbeno je, što bo je narod na to upućen. Ima ih mnogo, koji će ovakov nazor od srca, bojeć se za narod, odsuditi al bez temelja, čujmo: Tko se bavi cienom o marvi, dozvolit će mi, đa danomice skače, a nek nitko nemisli, da je to s toga, što su željeznice i do nas dohvatile ili što da narod bolje pazariti umije — sve to ne, već jedino iz razloga, što se šume dnevno više i više u branjevine stavljaju a i ciene paši i žiru dižu. Narod je |
| ŠUMARSKI LIST 3/1885 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 111 — prisiljeB iislied toga, da skuplje prodaje i neće biti rta gubitku, ako šumsk posjednici na četverostruko ovim uuz užitkom ciene povise — ta jesti će Bečanin itd. za toliko skuplje meso i čuvati bolje svoje poplate. Bude li se pako tim putem svestrano okrenulo, dobiti će šume u budjacib svoju vriednost, a i posjednik šuma sklonit će se tada postepeno racionalnije šumariti, pa ćešumar tada oživjeti u svom racionalnom radu — što opet sve u dobrobit hrvatskoga naroda ide. Naglasio sam pako uzajamni postupak, jer ako i jest kod djakovštine polučena dvostruka ciena, to nestoji, da je u korist naroda ili vlastele, što se ovo može osujetiti i dvostrukom štetom — ovakov dakle postupak naprečac moramo odsuditi. Do sada neimadu postojeće ciene paše i žirenja temeljite osnove, a što je najgorje, nikakvog uzajamnog sklada, eto primjei´a: U djakovačkoj i požežkoj podžupaniji malo ne isti su odnošaji, pa ipak postoje kod uprave vlastelinstva djakovačkog dvostruke ciene onih kod uprave vlastelinstva kutjevačkog. Kod uprave vtastelinstva kutjevačkog ciene su pašarini od šiškarenja do Josipova po komadu (I.) — a za žiljere u obć. šumab podžupanije požežke (II.) I od kopitara == 50 novč. II = 2-00 for, od rogate marve = 60 „ = 2´50 „ od ovce = 20 „ = 0-20 „ od koze = 50 „ = i-50 „ od svinje = 20 „ . =^ 0 40 „ dakle podpuno nerazmjerje. Kod upravah imovnih obćinah te urbarialnih, udaraju se cienici po milosti božjojj a kada se narod radi izazvanih buna umiriti hoće, onda žure gospoda, da sve gratis na teret naroda tobož kao dar ove nuzužitke odredjuju — uslied takova negospodarstvena postupka kod obćinskih šumah naravno je, da se red niti kod državnih i vlastelinskih šumah postići nemože. Gdjegdje ravnaju se ciene polag potrebnih svotah za podmirbu šumar, upravnih troškova, gdjegdje se odstupa za stanoviti broj robote itd, Uslied ovakovih nepravilnih ciena naravno je, da se i marvogojstvo u domovini pogledom na toli razne ciene i raznim troškom uzdržaje, a ciena istoj, kako već navedoh, samo se sporo i sporo diže, patudjin prodanu marvu i danas još vrlo jeftino jede, a naše ratarstvo baš toga radi napred nemože. Moja bo je tvrdnja, da kada bi Amerikanac svom bivolu, a mi Južnjaci Europe, našoj marvi cienu podigli, dalje centralna, zapadna i sjeverna Europa tolike dohodke od ratarenja imala nebi i da bi se kod nas daleko brže tvorničarsko proizvadjanje žeste, šećera, platna itd. razvijale u korist našu. Mi uslied ovih nepravilnih ciena ne samo da nepostižemo, što bi postići morali, nego i ubijamo njeke predjele, upućene na marvogojstvo, što onaj, tko jeftino pašari ili žiri i jeftino na propast onoga prodaje, koji to za toliko skuplje uživa. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1885 str. 12 <-- 12 --> PDF |
^ 112 — ^ Siuno slogom se napreduje, pa s toga treba da i šumarstvo uzajamno u tom radi, da ua korist šuBioposjeđBika, pa i naroda što više cieue ovim nuzužitkom podigne- U predmetu cienikah brzo bi se uzajamnost i bolji red postigao; nu valjalo bi zato osnovu izraditi, a to bi zadaća naše vlade biti imala. Kao i zadaća, da se cienici za svaku okolicu shodno uzpostavljeni svestrano uvedu, a ti bi morali od razdoblja do razdoblja, da se postepeno dižu do one visine, kako to svietsko tržište najskuplje podnaša - jeftinije no je danas, nebi bilo, no bi, kako jur spomenuh, i na 4-struko gdjegdje povisiti se moglo, a na veći dohodak sjegurno je državu, vlastelu i narod lasno nagovarati. Znade se, kolika je produktivnost paši u šumah iistacah i iglenjačah, bile ove mlade ili stare, sklopa 0*1—l´O, od ove ili one dobe u ravnici ili planinah, na južnih ili sjevernih obroncih ili na takozvanih pašnjacih I. ili ma kojeg inog reda, na uzorih itd. itd. — pa što bi i to milijune stojati morali, da se kljuS postavi, polag kojeg bi se pašarina i žirovina ocienit imala, kao što to katastralni operati uredjenja poreza stoje — ta valjda nebi, držim, da bi si ovom jeftinijom zadaćom, financijalno ministarstvo, daleko veću popularnost steklo, no je pomenuti operat, pa zato ako se nesvidja ova preporuka našoj vrhovnoj upravi zgodna, spomenuh ju ma i visokom hrvatsko - ugarskom financijalnom ministarstvu; nebi li se možda ovo latilo toga onom istom energijom, kao što se trsi oko uredjenja zemljarine. Jer je pako u svakoj pričici mnogo istine, s toga će i uprava vlastelinstva kutjevačkog nastojati, da ovog proljeća pašu podigne od komada i to kopitara na 1*5 for., rog. marve na 2 for., ovcu na 0*50 for., svinju na 0*40 for., a jer plodomjerom šišku i žir ocienjuje, to će se i effektivne vriednosti držati, da se poluči spram cieni raža u razmjerju od 0*40—0´44. Gornjim svršio sam svoju o paši i žirenju, a sada prelazim na sušanj. Uporabu lišća ili iglica u gospodarstvu, poznavaju samo brdjani, koji se više manje i marvogojstvom bave. Znamo, da se ovi šumski odpađci ili za krmu ili nastilj rabe, što posliednje i sušanj zovemo. Ovaj nuzgredni užitak vrlo je kod nas neznatan. U Slavoniji ga skoro niti neima, a to s toga, što se marva tek 1—2 mjeseca u godini u stajah drži, najčešće bez nastilja, a jadna kadkada u takovom Idatu, da ju čovjek u prvi mah tek po glavi razpozna ~ užasna indolencija. — Upotrebljuju pako sušanj najvećma brdjani u hrvatskoj Švici, koji su u.pućeni 6-8 mjesecah u zimsko doba u štalah marvu pridržati i na slami oskudjevaju, a gdje dovoljne krme neima, onamo se skuplja lišće javora, briesta itd. Šumari obično napadaju nuz uživanje ovo iz poznatog uzroka— što se ovim šuraište oslabljuje, pa mjestimice i punim pravom, što nas procvjenbena izkustva poueavnju, da šuma imade, koje toga radi 40~70´7o manji dohodak glavnog užitka pružaju. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1885 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 113 — Gdje je primitivno ratarstvo, OBamo ratar za sušanj ili takovu krmu malo haje, a čim više umuje, tim se ovih ^´iše dosjeća. Već oko god. 1850. vodila se u sjevero-zapadrioj Austriji i Njemačkoj velika prepirka izmedju šumara i ratara o tom nuzuživanju. Šumarstvo onamo ipak nadvlada i stegnuše ž;akonom ovo znatno, a nije niti čudo, što glavni dohodci spram ovim nu2;užitkom tek kao 10:1 stajaše, a zbog potonjeg uživanja glavni dohodci mjestimice kako spomenuto manji bivahu. Nu gdje vriednost đohodka obratno kao 1:10 stoji, kao što žalibože kod rtas takovih bukvika ima, oBamo bi uzaludan trud šumaru bio, zato se boriti bilo bi i nepametno. Narav je sve točno ograničila, al u to uplivaju gospodarstveni odnošaji u svakom predjelu razno, a sretan onaj, tko se u granicah ovih kreće i odnošaje uvažiti umije. Žalibože imade strukovnjaka, koji sve ono za sveto pismo drže, što je koji njemački apostol za šumare u Njemačkoj, pisao, pa na tom konju i kroz našu šumu jezde, al to nije tako; hrvatsko šumarstvo ili ratarstvo hoće, da se hrvatski uđesiti razumije, a tko protivno radi, radio je na propast domovine naše, Znanstveni kažu: „Lehrsatz" ostaje tako rekuć matematično uzpostavljen, nu poredak ovih tek nam sliku jasnu pruža, a da imademo kod nas i dan danas preobilno kojekakvih apostola, koji uz Lehi´satze samo Gegenlehrs^tze u šumah spomenikom njihove vlade ostaviše i ostavljaju — tko to dvoji? Mi nismo takovi apostoli, pa se nećemo, gdje biti nemora, niti toga „Lehrisatza" držati: „Laubnutzung ist in den Waldungen verponnt", jer ja tomu dodajem, da Hrvatska u uajskupocienijih šumah, dakle recimo, gdje se najracionalnije šumari ih šumariti može — mnogo i mnogo šušnja u inu svrhu obratiti može, prije poboljšanjem quantitativnog i qualitativnog prirasta, nego pogoršavanjem; a imade´opet šuma, koje ako i 707o manji glavni prirast imadu, ipak nuz uživanje nalažu, što se ovim dakle n. pr. nastiljom izvan šume koristi, kažimo u ratarstvu, a mi pozvani kao šumari da budemo i narodni ekonomi, moramo šumarstvom našim onamo priteći, gdje nam se domovini veća korist pruža. Mogu li kao šumar proračunati, da mi n. pr. bukova šuma glavnim prirastom još 50 god. do unovčenja doći nemože, pa zar da ću tada stelju u šumi spremeti, koju unovčit mogu samo, da mi još više bez vriednog truleža prirašćuje ~ valjda ne! U nizinah Drave i Save nahadjamo, da već u 50. godini one sastojine u trulež prelaziti počmu, koje premnogo napiovljenog šušnja i preobilno crnice imadu — ta što vriedi danas Migalovce, šuma uz Savu, mlada, divno razvijena, eminentan prirast, al trula i trubi, a za koliko bi vrieđnija bila sastojina Jošava, da je u srcu onako zdrava kao n. pr. od iste starosti šuma Banovdol u brodsko-imovnih šumah itd. Primjesa crnice ograničena je, te do njeke mjere koristna a preko toga štetonosna; zato i suvišna naslaga lišća po dolovih i jarugah produkciji glavnog užitka štetonosna; stoga i nahadjamo na takovom šumištu uajvećma ili šupljih |
| ŠUMARSKI LIST 3/1885 str. 14 <-- 14 --> PDF |
^ 114 ili trulih stabala. ŠuBisko tlo podnosi u pravilu toliko primjese lišća 1 drugih odpadaka šumskih, koliko dotično drveće u podpunom sklopu odbacuje, tako nalazimo u pravilnom razvijanju u svakoj šumi, gdje tomu crnica nepriplavlja ili odplavlja a narav sama udesila je princip, da stabalje, čim je starije i više Jisća i odpadaka producira, jer i više crnice podnosi a tako i obratno. Kada to stoji, onda i nepojmivo zašto, da se sgrtanje lišća u svakoj šumi zabranjuje. Gore.iztaknuto razvagivanje dalo bi se bezdvojbeno i lucbom dokazati, nu ktomu nam vrieme manjka, te bi ovu zanimivu zadaću teoretikerom preporučio! Ja uslied ovog uvoda nisam obožavatelj zasade: „Jede Laubnutzung ist Kaabnutzung", te preporučam svagda, da se sušanj samo koristonosno svagdje sgrtati može, gdje je šumište poplavam izvrženo i gdje se gomila od nadstojećih sastojinalist i odpadak, kako je to obično u šumskih dolinah i kotlinah slučaj. Ratarsko tlo lišava se žetvom do žilja sveukupne skoro bilinske produkcije, pa s toga i umjetan povratak — gjubrenjem, a gdje to dovoljno nije, pogoršava se tlo godimice. Čim je ovo rahlije, tim se kojekakvi odpadci na njem boije sustavljaju, a čim gušće i strmije, tim se bolje izpiru i izbrisuju vjetrovi, pa zato posliednja i mnogo djubra konsumiraju, a kuda bi ekonomija, da mi- Ijarde centih crnice iz šumah splavom neprima? Slavonske šume, te ekonomija i šume duž Save, Drave i Podunavja itd. imadu jedino tim miljardom centah crnice dopljavljene iz planinskih šuma svoju bujnu proizvodnost zahvaliti, a zato sam za vrieme podizanja nasipa duž Save govorio i pišem danas, da donle, dok nasipi ovi izliev Save suzdržavali budu, niti drvnog niti ekonoranog prirasta u ovoj mjeri Slavonija doživjet neće u kojoj je to bivalo — što više, označio sam ovu gradnju razsipnom i štetonosnom, a to se i dokazat može. Sada nam je šumarom poznato, gdje je sgrtanje šušnja s obzirom na uzdržanje dobrote tla dozvoljeno, a poznato nam je dalje i to, da se ekonomija u postojanosti svojoj bez crnice uzdržala nebi — pomanjkao bi joj bio od davna guano, a znamo konačno, da se uslied svoje sastavine sušanj vrlo dobro ekonomiji i prodat može, pa gdje to još uvedeno nije — zašto da neuvedemo? Uprava kutjevačkog vlastelinstva biti će prva, koja se odluči u domovini gornji zadatak riešiti, pa mi budi dozvoljeno i o tom koju reći: Crnica je proizvod, preostavši posije truleža vegetabilijah, u koje se još ubraja i trulež tielesina životinjskih te njezinih odpadaka. Ona je podpuno gjubre, što sadržaje sve mineralne čestice, koje biljka sadržaje, iz kojih je postala, a isto tako i kiselina, koje vežu (N H3), koji postaše gnjiležom. Crnica kao gjubre, eminentan je condensator za vodenu paru, te ima veliku napojnu snagu vode, s toga pomnaža dobro vlagu i nju suzdržaje. Žilavu zemlju rahli i čini pristupnu, a pjeskulje veže nadopunjujuć finu zemlju, a crnične kiseline stvaraju čudesa n, pr. na kamenitom šumištu te inače neplodnom tlu; zato i |
| ŠUMARSKI LIST 3/1885 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 115 — jest moj profesor agrikultiirne lucbe Dr. ´W. Kioop ovo gjubre kao najbolje označio, a tek na treće mjesto stavio gjubre iž staja. Svako tlo, bilo ovo vapnjenača, lapornjaca ili ma kako se zvalo, sadržaje Na 0, MgO, Ca 0, Si O^j željeznih kiša itd., skoro vazda obilno i preobilno; nu KO, PO5 i NH3 obično manjka i ovo se uživanjem tla izcrpljuje, pa umjetno kod ratarstva kadkađa i velikimi troškovi nadomješta, a te upravo tvari donosi poplava obično iz šumah na milijune centa, koje i prouzroče po ravninah silno bogatstvo, a presretna bi se ona zemlja zvala, koja bi gjubrom posjedovala, koje rieke u more snašaju Stoji li sve ovo, onda i pojmivo, zašto se pomenuta uprava na spremanje viška humskog lišća odluči. Eatarske zemlje u kutjevačkom vlastelinstva većim su dielom tako zvana grabovača, te jer u otvorenoj dolini požežke podžupanije i nješto od ravnica uzdignute i kišom i vjetrom znatno oslabljuju, a s toga i velikili primjesa gjubrom iziskuju — bez česa se mjenbenim sustavom niti težati trajno nemogu. Leže pako izpođ južnih obronka bukovom i hrastovom šumom obraštenih, kroz koje mnogo potočića spram Lonji i Orljavi brza. Ovi potočići su osobito prikladni za jeftin, tako rekuć bezplatni privoz šušnja i šumskih odpadaka iz šume do ratarske zemlje. U jesensko i osobito proljetno doba. nagomila se tvorivo ovo u dolinah i kotlinah do koljena, što nam je šumarom dobro poznato. Množina toga iztrune bezkoristno na mjestih, gdje već od stotina gođinah i onako preobilno crnice imade, a najvećim ipak dielom odplavi bujicom u označenom razdoblju — tko dakle od toga korist crpi ? Vlastela ova dakako ne, jer joj ratarstvo u nizah nije. Svemu tomu doskočiti, odluči se uprava vlastelinstva, šušanj doplavljen potoci, sa mriežami na prikladnih mjestih hvatati, te odavde kao nastilj i gjubre ekonomiji privažati. Za sada odabrana su dva potočića^ zvana: Rjeka kod Kutjeva i Draga- Ijevac kod Begteža. List probije se kroz svakovrstne zaprieke ipak, te nebi potočići toga radi nikakvih regulacija potriebovali, nu hvatanje bi ograničeno bilo samo na najkasnije dane, što su potočići neznatni, a to poskupljuje podhvat; zato su na vrelih podignuti jazovi, spremajuć vode po 50m^ Uz skočnik, koji popriečno obstoji 17—20^/o, biti će moguće u kišno doba i gorivna drva ploviti, a šušanj u svako doba. Razredjivanje u glavne odsjeke omedjašuje se u planinah putem duž kose ih prolomom i dobnom, a riedko se kada zgodno ravna prosjeka smjestiti može. Uzev u obzir kod ovovlastelinskih šuma spiavljanje, to su medjašnice kroz doline najprobitačnije; 1) naravne, nepromienljive i za orientiranje najspretnije. 2) najjeftinije, jer ako se jednom na 6^ širine pročiste, to im najmanje popravaka treba, a najkoristnije; 8) što se na ovakovih prosjekah duž potoka najspretnije šušanj sgrta, predradnja za splav šušnja a gdje voda jača i za |
| ŠUMARSKI LIST 3/1885 str. 16 <-- 16 --> PDF |
^116 — splav drva obavija i što je glavno u jedan mab raedju — požaru ili štetonosniin gusjenicani zatvara. Šumski požari najljuće bukte po dolinaii, sto se ovdje najviše lišća i letećeg drva nagomila, a dolinom se obično pri tom i najveći vjetrovi stvaraju pa odavle tada i najbržje požar razprostire. Kroz zimsko i proljetno sušno razdoblje prizemni požari najopasniji su, a u listacab požežke, djakovacke i virovitičke podžupanije i najobsježniji pa reć bi m dnevnom redu. Na hiljade jutara izgorilo je proljetos duž Dila u bukvicih kod djakovačkog i pleternićkog vlastelinstva a nemanje pred mjesec dana u šumah vlastelinstva vetovačkog i ovahovačkog, koji se od kutjevackog sumista tek na 100^ razstavijaše — nu uprava ova neimaše od tog požara stralia, što joj iz vrh kosa napunjeni ja2;ovi vodom već na dispoziciju stojaše ~ jednim okretom i za njekoliko časovah razstavljen je požar u ovoj ili onoj dolini. To su izim predrazloženog bili takodjer razlozi, zašto se kroz doline glavni odsjeci razmedjašuju, jazovi podižu i lišće sgrta. Žao mi je jedino, što ovaj podhvat danas još sa proračunom i nacrtom obližiti nemogu — nu spram proljeća odazvat ću se i tomu. Za ravnanje pako najavit ću, da voz šušnja u težini na 10 centah sgrnjen i splavljen u daljini na 500"^ skuplje od 5—10 novćićah stojati neće, a gdje se 10 centih gjubra iz stajah u tom razmierju kupiti može? Onamo gdje mlinovi splavijanje ne prieće, nesmije i voz niti 3—5 novčića stojati, jer bujica sama list u doline snaša, te ga samo. u potočište rinuti treba, a ploveći sušanj bez posluge, skupiv se pred mriežom, lasno ga 1 težak pomoćju vode dnevno i 20 vozova u sgodne jame izvuče. Za šumski predjel od 2000 jutara i našem primjeru za jazove i mrieže od J-Iottera et Schrautza^ iz Beča, tek će se na 300 for. investirati, što tada na vieke ostaje. Keka se uvaži, da reserviranom vodom samo jedan požar u 10 godinah od 1000 jutara očuvamo — izpiatio se je uloženi trud, neka se na ribogojstvo, dakle pastrvu osvrnemo^ izplaćuje. se trošak za jazove, a sgrtanjem odbijamo ^nijiloću na dotičnih šumištih i udaramo viekovito omedjašenje glavnih odsjeka ter ujedno podižemo ratarstvo i povisujerao vriednost šuma. Naglasio sam već jednom, da bogatom proizvadjanju ratari, ako ne sve, a to najviše šumam zahvaliti imadu, i to poglavito prašumam, te uzmimo slučaj, da samo 50 godina svih šuma na svietu nestane, navjestio bi tada ratarstvu prosjačtvo — žurmo se dakle svi, da ovisnost ovu ratarom dokažemo, zatvoriv im bar dielomice bezplatan priplov crnice! . ´ |