DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1885 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 136 — Navala kui^jaka u okolišju Zemuna i Morovića. Oko Zemuna pojavilo se, kako „Agr. Zeitung-u" javljaju, u posliednje doba tolika množina kurjaka, da i istoimi ljudstvu postaše pogibeljni, tako, da se uz pripomoć vojničtva morala poduzeti bajka protiva tim pogibeljnim grabežljivcem. Nebi li nas mogao koji tamošnjih prijatelja pobliz je obaviostiti o stanju stvari? Iz Grka kra j Morovića , javlja nam pako g, J. Hrobač, umirovljeni nadšumar, sliedeće gledom na štete što ih kurjaci u tamošnjem okolišju poćinjaju: U noć od 3. na 4. veijaće t. g. navali ćopor kurjaka u kraj sela Grk ležeće stanove, nagrdiv više komada blaga, bez da im ipak pošlo za rukom koji komad udaviti, jer su pastiri na riku blaga dobitili te kurjake protjerali. Istodobno navališe dva kurjaka, u na samom kraju rečenog sela ležeće dvorište stanovnika M. Marica , te razkidav slabo opravljeni svinjac, odnesu jedno od u svinjcu zatvorenih svinja. Na cikanje svinjćeta probudiše se susjedi, le jedan njili izpali bitac za kurjakom, na što ovaj svinjče pusti i pobježe: Ne tako drugi kurjak, koji pred oćima domaćine nahrupi na vrata od staje, a provaliv je, udje, nu na svoju nesreću, u štalu. Domaćin sa komšijom priskoći vratima pa ib zasune i kurjaka zatvori. Na što ga drugi susjed, Ljuboja Pužić, puškom sa tavana ubije, koji se na tu veliku viku okanio pliena, te u budjak zavukao bio. Taj je kurjak imao 154 cm. duljine. Creva mu bila sasvim prazna, pa zato valjda i bio toli bezobrazan u. navali. Iste noći nadalje došao je jedan kurjak i u stan Ljuboje Popovića, te udje u prazan otvoren svinjac, odkuda je na druge svinjce, gdje su svinje zatvorene bile, navaljivao. Popović izadje na buku svinja iz kolibe, te udje u otvoren svinjac, za da vidi zašto mu se svinje uznemirile, al Ćim on na vrata, skoči mu kurjak medju noge, za da pobježe. Nu Popović se ubvati za kurjaka, počev se š njini hrvatij nu pošto ga kuijak strašno izjeda, mora popustiti, i kurjak ode netragom. Popović na jednoj nozi i na vratu dobro ranjen, nalazi se sada u Iječničkim rukama, a morat će za cielo dosta skupo tu svoju smjelost platiti. U kratko kurjaka se u okolici Morovića pojavila tolika množ, da se vidjaju Često čopori od 10—16 komada. Hajke, koje se često obdržavaju, ostaju ipak žalibože bezuspješne, jer hajkači neće da vrše svoju dužnost, te valjda nebude druge, van da se pogibeljna ta zvjerad trovati poČme, kako to Činjeno i u Fruškoj gori. Štete počinjene po kurjacih u ovome okolišju zimus, baš su ogromne, dok sakupim data, javit ću se opet. Pas i jelen jednim hiteem, Biti će tome već oko 15 godina, kad no boraveći u kući mog otca, jednog dana u mjesecu ožujku gledajuć na okno, opazim lugara gdje se žuri do nas, došavši pred otca, učini mu sliedeću prijavu: „Obilazeć danaske srezom, začujem nedaleko livade kako dva psa živo njeku divljač gone. Sliedeć laveš pasa, opazim najedanput, gdje protiva meni ogromni pas goni. Pušku na nišan i već se tanetom pogodjeni pas valjao u krvi, drugi manji, čuvši bitac, pobježe, u,to još opazim, kako iz one šikare, oko koje psi goniše, mladi jelen polako kadkada postajuć, odilazi, Mislim da ga psi valjda težko raniše, te držim da bi dobro bilo potražiti ga. Na što otac odredi, da lugar sa pristavom ode po tragu razviditi stanje stvari. Došavši na mjesto, nadju nedaleko mladog jelena mrtva. Ubojito tane projurilo je psa, te usmrtilo još i mladog jelena. Psa probi tane po rebrima, jelen pako pogodjen" bi u želudac. Svakako riedka lovina. j ^^ Valjanost zagrebačkih šumarskih državnih izpita za Dalmaciju. Piše nam prijatelj: „Visoko c, kr. ministarstvo poljodeljstva priobćilo je odpisom od 29. ožujka 1884. br. 4129/289, da se obzirom na osobite okolnosti, postojeće u Dalmaciji do đalnjih odredaba, imade izpit za samostalnu šumarsku upravu, položen kod kr. zemaljske vlade u Zagrebu, smatrati dostatnim dokazalom teoretičnog osposobljenj a za obćinsku šumarsku službu u Dalmaciji. Te osobite okolnosti pako, da jesu, vječna borba tamošnjeg obćinskog šumarskog osoblja za obstanak, jer da ni tamo žalibože odnošaji nisu bolji no u naa, akoprem bi baš te osobite okolnosti zabtievale, da |