DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1885 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— 133 —


Nama o tom dalje uije ništa pobližje poznato i s toga za danas samo naprosto
bilježimo tu opazku „Agr. Zeitung-a."


Nižji državni izpiti za lugarsko šumsko pomoćno osoblje. Obdržavani su
dne 4. do 9. veljače t. g. pri kralj, okružnoj oblasti u Ogulinu, Izpitno povjerenstvo
sastajaše se iz gosp. Mije Zobundjije, nadšumara imovne občine u Ogulinu kao predsjednika
izpitnog povjerenstva, zatim kralj, šumara Vinka Dračara i šumara imovne
ob<5ine u Ogulinu, Slavoljuba Brosiga kao izpitnih povjerenika. Kandidata se ukupno
34 prijavilo. Izpitu se podvrglo njih 31, doČim su trojica iz nepoznatih uzroka odstupili,
Devetnajst kandidata bude reprobirano, dvanajst pako položiše Izpit dobrim uspjehom.
Imena kandidata, koji položiše izpit sa dobrim uspjehom, jesu sliededa:


Ivan Borić, imovni lugar u sv. Petru. Babanović, kralj, nadlugar u Kalju, Dujmović,
kralj, nadlugar u Jasenku. Gjuro Katić, kralj, nadlugar u Senju. Miloš Komadina,
kralj, nadlugar u Krivomputu. Grajo MrvoS, imovni lugar u Tuku. Prodanović,
kralj. lug. zamjenik u Begovomrazdolju. Pavlić, imovni lugar u Batnagi. Sojat, imovni
lugar u Alanu. Ivan Stipetić, kralj, nadlugar u Jasenku. Ivan Tomljenović, kr. nadlugar
u Drežniei. Franjo Žilić mladji, kr. nadlugar u Škaliću. D.


Hrvatsko-talijanska šumarska škola u Balm.aciji g. 1640. Da bi moguiSe
bilo, da naša domovina i u šumarskom pogledu njeko6 daleko nadkrilila ranoge ine naprednije
zemlje u Europi, a naročito da bje u našoj domovini prva šumarska Škola u
obće utemeljena, tomu se Ije nijedan nas ni u snu nadao nije, pa ipak bje tako. Generalni
šumarski nadzornik za gornju Italiju g. Berenger , koji je već od prije poznat
sa svojih Šumarsko-povjestničkih iztraživanja, odnosećih se naročito na republiku Mletačku
i njezino gospodstvo po Dalmaciji i ostalom hrvatskom primorju, objelodanio jest
nedavno u „Miinchner Allgem. Zeitung" (br. 362 god. 1884.), oveći članak


o arkivu namjeptničtva u Zadru, iz koga u interesu stvari sliedeće spominjemo, nebi li
tako prijatelje i zemljake naše u Zadru prjnukali, da nastave iztraživanja tamošnjih Šumarskih
listina , koje su osobito po nas Hrvate od velike povjestniĆke vriednosti, bezdvojbeno
pako već i gledom na Šumarsk u škol u svaku pažnju zaslužuju. Dotične
stavke rečenog članka glase u prevodu:
„Međju predmeti državne pažnje u svrhu poboljšanja materijalnih interesa zemlje,
igraju šum e u naredbah dalmatinski h glavara jednu glavnih uloga. Prebrzo se
MletČanom pripisalo bezobzirno tamanenje šuma istarskih i dalmatinskih, u svrhe brodogradjevne,
neuzimajuć pri tom obzira na to , da su mudri veletržci Venecije bezdvojbeno
imali takodjer i toliko ratarsko-šumarsko gospodarskog spoznanja, za da viiednu
šumsku glavnicu ne trate u taman. Kandler , taj točni poznavaoc prošlosti istarske,
branio je u tom pogledu Mletčane u tolikoj mjeri, u koliko pravom iztiee štetonosnost
požara šumskih i paše unutar Šumišta, naznaČujuć neprocjenivi gubitak, koji je tečajem
stoljeća bezuvjetno po šumsku vegetaciju Istre morao nastati uslied pastirskih vatra i
zuba stoke, a naročito koza. A sigurno je, da siromašni Dalmatin i Otočan takodjer
nije bolje postupao svojimi sumarni.


Da se bar ono čuva što je još za Čuvanje preostalo, o tom mletački glavari
Dalmacije svako doba svojski nastojahu. Čitav niz odredaba izdanih u tu svrhu naročito
za dobe od 1623, do 1797. godine, jasno nam dokazuju istinitost te tvrdnje. One se
odnoŠaju na zadarsku šumu j^Gruvinica" zvanu, šume na Borgo di Mare od Gođučina
i Orebić u okolišju Šibeničkom, na šumiŠta Campagne medju Spljetom i Trogirom kod
Kaštela: Kambio, Veturl, Aboderca, Susurac, na briegu Surmaco kod Kotora, kod Scagliari
i Spigliari, u istom okolišju, kod EiŠnja i Kastelnova; na šume duž Krke I
Neretve, po cielom Primorju, na sjeveru Dalmacije, u okolici Novigrada, Zelengrada,
oko Nona, Obrovca, na otocih Braču, Šolti, Lošinju, Korčuli, zatim Lošinju, Velji, Kerku,
Pagu i t. d.


Prorektor Glrolamo Grimani izdaje 1675. do 1677. stroge zakone protiva štetnim
vatram; jedan njegovih predšastnika, Leonardo Foscoio (1646. do 1650-) orga9