DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1885 str. 17 <-- 17 --> PDF |
^ 117 « Koja bi svojstva moralo šumarsko osoblje posjedovati? Piše Dušan Ilijić, taksator. ni´ C. šumar. U toku razpravijanja naših nazora o svojstvih organa šumarske struke, došli smo do osobe kotarskog šumara, koja našem razlaganju skoro nov smjer daje. Osoba nadšuniara i protustavnika mnogo je slobodnija po svojeni službenom položaju, koji ista u upravnom stroju zauzimlje, od osobe šumara, jer 1 agi je jesamozapoviednti, negoslušatiizapoviedati. : . Dok nadšumar odnosno protustavnik, kao zamjenik njegov, gledaju uredit svoje tako rekuć samostalne upravne poslove i naloge, dotle je šumar primoran i prije no izvrši od predpostavljenog mu gospodarstvenog ureda dobivene zapoviesti, iste pomno proći i njihovu provedbu tako udesiti, da se niti protiv njoj niti. proti postojećim zakonskim ustanovam (koje se često na vladr.juće mjestne okolnosti ni najmanje uporabiti nemogu) negrieši, niti pak, da se time samom gospodarstvu kakovih šteta nanese. — Uz ovu težku zadaću pak, traži se od njega još i to, da u miniaturi makar zauzme sličan položaj prema svojoj šumariji i svojem lugarskom osoblju, koji je podan nadšumaru kao upravitelja gospodarstvenoga ureda, prema cjelokupnoj upravi i ukupnim službenim organom imovne obćine. Prva toli težka strana šumareve službe osniva se na dužnosti, koja mu pi´opisana neshvaćanjem upravne svrhe u obće i nepoznavanjem naravi strukovne znanosti,´ kao i potankih lokalnih odnošaja i potreba-, a još manje sredstva za podmirenje istih. — Boriti se prema takovoj anomahji, koju često i samo mrtvo slovo našega preživjeloga šumarskoga zakona štiti, nije mala stvar, jer upravni griesi traže nesmiljeno svoje žrtve^ a te su; nazadak gospodarstva i nesreća osoblja, koje nedužno mora na se, da primi odgovornost za sve kobne posljedice upravnoga neuspjeha. Težki položaj šumara mislim, da je ovim predočen u svojih pravih bojah. Kako dakle, da šumar postupa u toj borbi, da ju privede, ako ne onoj pobjedi, kojom bi spasiti mogao svoje šumsko dobro, a ono barem pobjedi, koja bi mu sačuvati mogla osobnu čast — biti će zadaća ovih redaka, što jasnije razložiti. — Samo šumar, koji je sviestan svojeg težkog službenog položaja, moći će si prisvojiti ona svojstva, koja riese činovnika, pripravnoga mirnom dušom žrtvovati sebe i svoju obitelj za svoj ideal, za svoju struku. Ova vSviestnost pak može poticati jedino iz točnog i potankog poznavanja date zadaće i svih zakonom (naputkom) i moralom propisanih dužnosti. Otud sliedi, da je svakont šumaru kod nastupa službe prva briga i dužnost, upoznati se sa sobstvenim položajem i odnosno sa svimi obstojećimi pril´kami, koje mu upravni poziv i gospodarstvena zadaća ođredjuju. Saznavši ovako obseg i kakvoću svojeg dje 8 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1885 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 118 — lokruga, nasmije ni 6asa počasiti, nego ima temeljito proučiti sve one zakonske i naredbene ustanove, koje mu kalupom služiti moraju kod riešavanja službenih zadataka. — Sad će tek moći uviditi moguće bezsmislice, koje postoje medju praksom u životu i mrtvom šablonom. Da pako šumar barem ponješto uzmogne u sklad dovesti neshodnost kalupa sa praksom, ili ga još nesgrapnijim predočiti, od potrebe mu je kritično poznavanje šumarske znanosti, te struke, u svih njezinih granah. Pa kada svoju liepu struku skroz i skroz poznavao bude, otvoriti će mu ista uz to i vrela onog uzvišenog uživanja, koje čovjeka tako uzhiti, da mu i sobstvene materijalne žrtve izčezevaju pred nasladom njegovih ideala. Sve naloge gospodarstvenoga ureda dužan je šumar sdušno izvršivati, jer mora na umu imati, da je i on karika, kojom se nastavlja lanae upravnih odluka i gospodarenja. Dakako da se po sebi razumije, da će prije, no nalog i2:vadjati stane, oprezno ga promozgati [jer uepogriešivost nemora uviek biti atributom predpostavljene oblasti], pa tek kada je tako isti (nalog) podvrgao svojoj vlastitoj ozbiljnoj kritici, koja je za svakoga misaonoga čovjeka najviše mjerodavna, neka po sudu sobstvenog razsudjivanja ili odrješito uporabi §. 83. napuLka C , zakona od 11. srpnja 1881. za imovne obćine, ili neka svom revnošću dotični posao kraju privede. — Kod pomennte ocjene naloga i)ak, nesmiju odlučivati moguće osobne razmirice, koje bi medju njim i glavarom uprave postojale, pošto bi ovakovo postupanje, prvo, moglo nahuditi dobrobiti samog gospodarstva, a drugo, što bi to i po njegovu osobu od više štete no koristi bilo. Osim toga treba šumar neprestance još i to pred očima imati, da je njegovo vladanje kako prema predpostavljenoj mu osobi, tako i prema izdanim mu nalogom, mjerodavno za njemu podredjeno osoblje, jer tko će ovom najbolji primjer dati, ako ne neposredni mu stariji? S toga neraože biti šumaru nipošte dozvoljeno pred podredjenim osobljem ocjenjivati razložnost. višjih otlluka, jedno, što nebi umjestno bilo, pošto lugarsko osoblje uz nižji stupanj svoje naobrazbe nebi moglo tu kritiku ni razumjeti, a drugo što bi to lahko potresti moglo i disciplinu istoga, pa videći kako šumar malo uvažava i cieni naloge svojih starijih, moglo bi se i ono sličnim primjerom povesti napram njegovoj osobi. Mm ovoga zla, pobudilo bi to kod lugarah mnienje, da glavar uprave (nadšumar) nije svojoj zadaći dorasao. A posljedice ote sumnje, najstrožije bi se svjetile površnošću u vršenju dužnostih, pošto i najopravdaniji i najbolji nalog, ako se unj povjerenja neima, nebi mogao onu volju i ljubav za rad pokrenuti, bez kojih je uspjeh rada toli dvojben ako ne i nemoguć — Možda će mi tko ovdje primjetiti, da se odnošaj, koji medju lugarom i šumarom postoji, protivi onom medju ovim i nadšumarom; pa kao što on nije rad imati nepokorno i nemarno osoblje, tim vise mora od njega ovaj zadnji zahtjevati povjerenje i bezuvjetni posluh, Nu ova primjetba, u koliko bi bila opravdana za nižje osoblje, u toliko je neumjestna, da se uporabi kod strukovnog činovničtva. ~ Povjerenje u nepogriešivost strukovnih nazora i naloga, izključuje .kritično razglabanje istih, ovo se može zahtievaLi samo od |
| ŠUMARSKI LIST 3/1885 str. 19 <-- 19 --> PDF |
- no ~ osobe, koja — uslied svojeg iiižjeg strukovnog i obćeg naobražeuja — niora vjerovati u svrsishođnost mjera poprimljeiiih po starijoj oblasti. Ali tražiti od strukovno naobraženog činovnika [koji je pozvan da danas ili sutra takodjer vrši.. zadaću nadšuraara ili protustavnika], da sliepo vjeruje u sposobnost glavarevih osnova — bilo bi nesmisao. Time bi se bo iskalo od činovnika bezuvjetno poricanje strukovne sviestnosti, koje bi, buduć nemoguće, bilo samo kamenom smutnje medju njim i glavom uprave. Ovo je i sam zakonodavac mudro predvidjao, pa je dao kritici podredjenog činovnika zakoniti značaj, stavivši mu za dužnost trezvenu i nepristranu ocjenu svih naloga izdatih nanj po gospodarstvenom uredu [§. 83. naputka C, zakona od 11. srpnja 1881. za imovne obćine]. Nenamjeravam ovim zagovarati u obće opoziciju podčinjenih šumara prema nadšumaru, kako će to možda mnogi od poštovanih čitaoca mislitij — pošto opozicija, koje nebi poticala iz iskrene skrbi za narodno dobro, te, koja dakle nebi Imala pomenuti zakoniti temelj, nemože ni biti kod svjestnih činovnikah, koji točno svoj djelokrug poznaju i u njem se kreću — nego hotio sam;.§an)o, da predusretnem mogućem nesporazumljenju i prigovoru. feumar, primivši naloge gospodarstvenoga ureda koji se nemoraju ocjeniti samo´ po mjerilu zakonom propisanih formula, nego koje osim toga preizpitati ima i }obzirom na njihovu strukovno vriednost, neka ove prodje udvostručenom ppnjpm, jer se dogadja, da je nalog — prem je u njem zakoniti put pridržan ,.—-,u svojoj jezgri, u očitoj oprieci sa vladajućimi nazori šumarske znanosti i ]);rakse.,:; U potonjem slučaju može čedno podnieti svoju protupredstavku gospodarstvenom ; uredu i onim objektivnim načinom iznieti na vidik pogriešnost upitne odredbe, koji je svojstven jedino poštenim i svojoj struci i službi, dušom i.itieloip,odanim činovnikom. Samo ovako udešena protupredstavka moći će odkloniti kod starije vlasti mnienje o zloradosti i prkosu činovnika, jer će biti očitim svjedokom njegove stroge službene savjestnosti. Ovo opet predpostavlja da šumar ne^mije moguće nehotične pogrieške predpostavljene oblasti smatrati istpvjestnim sa nesposobnošću upravitelja iste, nego jedino posljediconi te okol. nosti, što je istom radi mnogih posala nemoguće potanko pregledati i upoznati se,:Sa svimi mjestnimi zahtjevi. — Ovakove protupredstavke neka ni nadšumari .neshvaćaju.sa stanovišta svoje privatne osobe, nego strogo službene, pa neka pomisle da bi. bio zaista grieh ove okrstiti nepokornošću ili nezakonitošću. — Zakon (§,; 83. naputka C^ zakona od 11. srpnja 1881- za imovne obćine) propisuje do duše, da šumar samo onda, ima pravo prosvjeda, kada se nalozi gospodarstvenoga ureda nesudaraju sa zakonom ustanovljenimi normami. A zar je udovoljeno zakonu— kojem je svrha pospješivati razvoj gospodarstva — ako se strukovni šumsko-gospodarski poslovi izvadjaju na temelju krivih strukovnih nazorab, hoće li se udovoljiti plemenitoj svrsi zakona ako ovakove poslove nenagrade izčekivani plodovi, nego kajanje za uloženim radom i glavnicom? ,:, Pomenuti §. zakonskog naputka u ovih nas nazorih jasno podupire, samo ako se malo osvrnemo na zakonom propisane kvalifikacije činovnikah. Zar nisu, postojeća načela šumarske znanosti 1 prakse, zakonom usvojena^^ kada se |
| ŠUMARSKI LIST 3/1885 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 120 — ođ šumarskih činovnika zahtieva poznavanje tih nažela uvjetom, bez kojeg se zakonske osnove nebi mogle uspješno provesti? . Nadšumari, kojim se ova elastičnost zakona, nezakonitom čini, prem ako je i posljedica samo uzorne nesebičnosti i bezkrajne skrbi šumara za povjereno mu dobro — ili se previše pouzdaju u svoje sposobnosti, ili brkaju službu sa privatnim životom. Ako bi se koja odredba gospodarstvenoga ureda, nzprkos opravdanog prosvjeda od strane šumara, ipak morala ostvarati, prem ni obični, srednji uspjeh neobećava, to treba šumaru tim više uznastojati, da neumornim naporoui dokaže, da je rezultat kraj obdržavanja svih zakonom propisanih mjera, prema radnji i trudu, u nepravom razmjeru. Kao što upravni i ini tekući poslovi kod gospodarstvenoga ureda nesmiju zaostajati, tim je manje vlastan šumar ođgadjati ih. Kod svake veće: uprave nuždno je izvadjanje potrebitih radnja tim većma požuriti, čim se povjerba i izvršba istih približuje po rangu udaljenijim upravnim organom, pošto će ovi jedino tako u stanju biti, bar do njekle izgladiti eventualna zanemarenja sre dištnog ureda. — Do sada smo govorili kakav bi morao Šumar biti u svojem odnošaju prema neposredno predpostavljenoj mu oblasti, a sada predjimo na zadaće mu, koje ga čekaju u neodvisnom djelokrugu. Pa kao što smo tamo naveli obćenite upute, koje će mu olahkotiti odvisni položaj u službi, i stvoriti iz njega uzor nog podredjenog činovnika, isto tako ćemo i ovdje nastojati riešenjem ovih potonjih zađaćah pružiti mu sredstvo, koje će kadro biti iz njega napraviti . čestitog glavara. — , r Svaki, kome je u dio pala zadaća glavarom biti, pa kao takovom i moć izdavati naloge i zapovjesti, mora uviek sjećati se, da ti nalozi ili zapovjesti samo onda vriednost imaju, ako se točno i izvršiti mogu, dakle, u koliko ne stoje u opreci sa mogućnosti posluha. Samo će oni nalozi djelovati blagotvorno po gospodarstvo, koje je šumar, prije no ih je izdao, u sklad doveo sa vlađa jućimi obstojnostmi i sredstvi koja na razpolaganju stoje podredjenom mu osoblju. Ovakove naloge moći će lugarsko osoblje, štono rieč, igrajuć se izvršiti, i neće mu padati na teret, pošto istim podpuno udovoljiti može bez osobnih materi jalnih žrtava. Ovakovi mudri nalozi pobudjuju kod pođredjenih pouzdanje u starijega, i bodre ih na marljivost u radu, pošto nedolaze u konflikt niti sa osobnim! interesi, niti sa ikojimi u vanjskom životu vladajućimi uredbami. — Preduzimanje kakovih nepromišljenih mjerah i nalaganje kojekakovih nemo gućih posala, najviše može uplivisati kod lugarskog osoblja na izopačenje di scipline, a to iz uzroka toga, što takove mjere, nalozi ili zapovjesti moraju za posljedicu imati odpor podredjenog osoblja, koji se konačno sasma lahko već IZ same navike — i kod posve opravdanih nalogah, u renitentnost pre tvoriti može. Moraju li lugari odustati od izvršbe dobivenog naloga, poradi toga što je ova već uslied same bitnosti njegove nemoguća; to je u ne malu nepriliku došao i sam šumar, U takovom slučaju bb, mora on odustati od |
| ŠUMARSKI LIST 3/1885 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— ]21 --´ svojeg autoriteta:! discipliiiarue vlasti, (ako nije voljan postati, krojenjem nezaslužene kazni — nepravednim sudcem) pa tako sam odkriti svoju golotinju u upravljanju šumarije; ili je primoran uporabiti svoju disciplinarnu moć, a tada je opet neizbježiv pravedni ođpor podredjenog osoblja, Naprotiv tome pak, ako se od lugarskog osoblja zahtieva vršenje takovih zadaća, koje osim toga što neprotuslove mogućnosti izvršbe, još i dobrobit gospodarstva zaista iziskuje, pa se te zadaće nerieše onim marom i točnošću, kojom se važne radnje u obće provadjati imaju — moći će šumar sva dozvoljena sredstva upotriebiti, da ga prisili na štovanje i vršenje x)ropisanih mu dužnostib. Ovaj postupak neće tada uzdrmati zapt lugara, nego će ga joK većma učvrstiti, dokazavši im potrebu poslušnosti, kao važne poluge za promicanje, šumskoga dobra. .U z to, što se nalozi kretati smiju samo unutar strogo službenog djelokruga i u" skladu sa mogućnosti izvršbe im, treba još da su i ćim jednostavniji te jasniji, tako, da se osoba, kojoj je provedba naloga povjerena, nikako izgovarati neuzmogne, da ga razumjeti nije mogla, pa da ga s toga ni izvršiti nije znala. Iz toga razloga neraože se šumaru dosta preporučiti, da sam nadgleda izv^djanje svih onih posala, koji su zapletenije naravi ili koji su zapali takovu osobu, koja mora biti pod neprestanim nadzorom starijega. Zapletene zadaće probitačno je i na vise dielova razložiti, pa svaki diel kao.samostalnu radnju provadjati dati — da se ipak time nemrsi pregled istih, bez kojeg se nemože nijedan težji posao u redu dokončati. Pravedne želje i tegobe osoblja valja šumaru uviek pažljivo saslušati, pa neka ih. ako se neprotive službenim propisom i interesom gospodarstva bezodvlačno ostvari i izcieli. Potiču li ove želje ili tegobe uslied mjera preduzetih po samoj njegovoj uvidjavnosti (što mu samostalni djeloki-ug bez svake sumnje i dopušta) to se tim prije brinuti mora, da zadovolji osoblju. Kao glavaru lugarskog osoblja dužnost mu je svakom prigodom ovom na ruku ići dobrim savjetom i podukom, i bistriti mu pojmove o službenih pravih i dužnostih. Isto tako zahtieva se od njega ^a uviek štiti dobrobit svojeg osoblja, pa da nežali ni osobnih žrtava gdje bi se radilo o časti i ugledu ovoga. U slučajevih, kada je šumar pozvan upotriebiti svoju disciplinarnu vlast, osobito mu je biti na oprezu, jer je ta vlast, nož sa đvie sječenice: barataš h njom neuko, porezati ćeš sebe jače no onoga protiv kome je uperena bila, — Mlitavost u porabi disciplinarne moći pogibeljnija je od prećerane strogosti, jer prva može lahko izazvati demoralizaciju osoblja, dočim je potonja u naj-, gorem slučaju samo majka nezadovoljstva i opozicije. No svakako je zlo jedno; kao i drugo. Prema tome dakle dobro je, da šumar nastoji prisvojiti si pravičnost u prosudjivanju stupnja kažnjivih čina, te se držati zlatne sredine a čuvati se skrajnostih. Ovo će pak biti moguće ako sve olahkoćujuće okolnosti uviek u obzir uzimao bude. ~ Kod nas je čuvanje šuma obzirom na svoje praktično izvadjanje najnesretnija grana šumarstva. Jedan jedini Čovjek ima da nadzire po više hiljadah rali šume, a često još u takovom terrainu i uz takav |
| ŠUMARSKI LIST 3/1885 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 122 — okoliš, gdje ih ni 5—6 nebi dosta bilo da uzmognu udovoljiti propisom postojećeg naputka. Zar to nebi dakle bila neoprostiva nepravda suditi takovim lugarom po istoj mjeri, kao i onim što su po kontrolnih postajah ponamješteni ? Zar je pravo da ti lugari bezuvjetno odgovaraju za upravne nepodobštine samo za oto možda, što ih je sudba za tu službu opredielila? Treba dakle u ovako težkih okolnostih dotičnu pogriešku svestrano izpitati, pa nastojati da presuda prem stroga i čovječna bude. Premda, izrečena tako na temelju pravičnom, mora se svom energijom provesti, jer inače gubi kazna svoj nemili značaj. Zaviačenjem bo ovrhe kazni, nečini se onaj utisak na krivca, koji se traži od kazne u obće. Konačno pak što se samih kazna tiče, mi smo toga možda nemjerodavnoga mnienja, da su isto sredstvo, kojim se namjerava popraviti krivca, pa je li krivac sposoban i voljan popraviti se, to će i blažija kazna nanj učinka imati. A ako to nebude slučaj, to će makar šumar izvjestno znati da posla ima s čo-r vjekom koji je manje sposoban za javnog službenika, pa će još i nakon toga dosta prilike imati kušati na njemu efekte kaznene ljestvice. Ako dakle u kratko formuliramo što smo do sada kazali o svojstvih. koja bi šumari gojiti morali, u ođnošaju prema svojim lugarom, to će nam jezgra ovako izgledati: Kazboritost i okretnost upravna kod izdavanja naloga na podredjene, kao i otčinska poduka i zaštita mladjih, a stroga pravičnost kod disciplinarnog postupka — treba da predje tako rekuć u krv šumaru, ako je rad odgovoriti svojem težkom pozivu i olakšati sebi toli ćutljivi službeni položaj. Sve ovo, što smo do sada naveli, da je šumaru od potrebe, mora u njega predpostavljati i sva ona obćenita svojstva i krieposti, koje smo naveli kod nadšumara i protustavnika; jer bez naobrazbe neima razboritosti ni takta, a ni prave Ijubaviza struku, a gdje nije ove potonje, fali i eneržija, kao što bez poštenja ni pravičnost postojati nemože. Što je pak službeni položaj činovnika ozbiljniji i težji, to je naravno, da: se i ova svojstva tim brižnije usavršivati moraju. I), Lugar. U šumarskoj službi dieli se osoblje na činovnike i službenike. Činovnici su nadšumar. protustavnik, šumari i t. d., a u službenike ubrajamo kod nas nadlugare, lugare i zamjenike lugara. Činovnici su tu, da nadgledaju službu lugara i da vođe brigu, da se sa šumami tako postupa, kako to zakon i šumarska nauka propisuje, iii kako se obično veli, da upravljaju šumom i službom, kigari pak imaju u prvom redu, da čuvaju šumu od štetočinaca, i da vrše mpomesti^ koje im činovnici izdaduv- Koji je posao važniji u šumskom gospodarstvu, činovnički ili o\aj lugarski^ na to se pitanje neda odgovoriti, jer kao što šumarska služba nebi mogla postojati sa samimi činovnici, isto tako nebi puno vrieđila, da se sastoji iz samih lugara. Šumarski činovnik i službenik nemogu se jedan od drugog lučiti, pošto jedan bez drugog nemože ništa koristiti. Kada se dakle ova dvojica u svojoj |
| ŠUMARSKI LIST 3/1885 str. 23 <-- 23 --> PDF |
^ 128 ~ službi podupirati moraju, to se i lahko uviditi može, da i lugar treba imati sva dobra svojstva, koja se traže za tako važnu službu kao što je šumarska. Dobar šumar nemože služiti sa lošim lugarom, baš kao ni dobar lugar sa slabim šu marom, takova služba uviek bi zapinjala i šuma bi morala propadati. Pa pošto smo naprvo već naveli koja bi svojstva morali činovnici imati, to nam dakle preostaje, da sada još vidimo koja su svojstva potrebita dobrim službenikom — lugarom. Još nikome nije palo na ura povjeriti čuvanje svojega dobra lopovu, varalici ili u obće sumnjivom čovjeku, a zašto, svaki će to dobro znati. Kad se dakle pojedinci toga čuvaju, tim više se mora brinuti za to imovna obćina, koja je dobro cieloga puka, da službu čuvanja povjeri skroz poštenim i nesebičnim Ijudem. Tko nije u svojoj duši pošten, taj nije za lugara, a osobito ne za lugara imovne obćine. Ako lugari, koji su namješteni kod vlastelinstvah, nesluže pošteno, to trpi samo jedan čovjek, dotični gospodar im — vlastelin; nesluže li pak pošteno lugari imovnih obćina, to trpi štetu svaki žitelj imovne obćine, cio narod. Tat, koji okrade više Ijudih, ili koji nanaša štetu mnogima, puno je pogibeljniji, od onoga koji se samo jednog čovjeka drži. 8 toga baš i mora imovna ohćina seM traUti prije svega lugare celilc-pošte^vja. Ako lugar ra/mišljao bude, tko je bio i kako je živio prije no što je postao lugarom, to ga na poštenje mora podsjećati svaki mu korak u službi. Kad mu prije službe nije težko bilo poštenim biti, prem je u znoju lica-svojega teže zaradjivao kruh za se i za svoje, to mu sada tim laglje biti može, kada nm je šumarska služba osigurala plaću i obskrbu za stare dane. Nepo-. steno djelo laliko se oclkritl moze^ a onda je hraj plaći i o´bsh´hi a hogme i poštenju. Svaki dakle, koji samo nješto pameti ima, uviditi će, da mu je mnogo bolje uz svoju plaću pošteno živjeti i sebe za starost osigurati, nego to sve metnuti nepoštenim djelom na kocku, koja lahko donieti može u mjesto obskrbe sramotu, a u mjesto plaće žig nepoštenja. Poštenog čovjeka ima svaki rado, njegovi drugovi i sugrađjani kao i starije oblasti, njega sve brani i poštuje. Tako biva sa običnim čovjekom, a ako je đotičnik uz to i službenik, tim ga još više uvažuju. Poštenog lugara obljubiti će narod, zavoliti će i braniti stariji, a ugled će mu time sve više rasti. Pa zar može biti za poštenog lugara veće nagrade? Mirna savjest nemože se bogatstvom nadomjesti, niti kriva prisega popraviti. Sve blago nevriedi ništa, ako čovjeka peče savjest, ako ga drugi preziru i ako sam sebe nemože poštovati. . Lugar, koji je rad svoje poštenje sačuvati, mora biti i pravedan, jer tko nije pravedan u službi, nemože biti ni pošten. U sUišM neima rodjaJca ni prijatelja^ ni humova^ ona dapače nezna ni za otca ni m sina. Služba jedino hoće da se Štuje. 0aJcon i da se njezini propisi obdrMvaju. Prekorači li tko zakon i propise, to ona nei)ita tko je ili što je krivac, nego tiraži kazan za svoju zadovoljštinu. Počini li nedjelo rodjak lugarov ili druga koja osoba koja se njemu svidja, to isto nedjelo nije s toga manje, nego bi bilo da ga je treći počinio,, pa bi to nedjelo ostalo isto i onda, da potiče od koga mu god drago. Iz toga,: |
| ŠUMARSKI LIST 3/1885 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 124-— uzroka zakon nepravi razlike medju ljudima, pred njim smo svi jednaki. Ako bi dakle lugar, koji je prisegao držati se zakona, hotio ga uporabiti za jednoga prestrogo, za drugoga preblago, a trećem možda dati sasma na volju da radi što hoće, to nebi zakonu nimalo udovoljio, nego bi kod svakoga pobudio sumnju da to čini iz nepoštenih i sebičnih razloga. Takav bi lugar nabrzo postao omražen kod naroda a kod starijih ii^gubio bi povjerenje, pa bi konac tomu bio sramotan odpust i kazna, koja bi nm se svietila čitavog života. Kod svahog svojeg sUdbemg čina mora se lugar sjetiti svoje mkletve, pa svakome odmjeriti niti prestrogo niti hlagoy nego baš onako kako je, i kako je pravo. Misli li lugar da pravo čini, ako ugadja svojem gospodaru time, što možda prijavi krivca za veću štetu nego ju je u istinu počinio, to se jako vara, jer zakon nikome stranu nedržl. Nije pravo da gospodar dobije voću od tih se netreba puno plašiti. Ti će neprijatelji izčeznuti čim se pobliže osvjedoče 0 pravičnosti njegovoj, dapače obljubiti će ga, jer će uviditi da nečini razlike medju Ijudmi, nego da vrši svoje dužnosti po položenoj zakletvi. Ništa nemože tako ORorčiti i uzrujati žiteljstvo proti lugaru i šumi, nego očigledna pristranost u službi. Težko je to narodu gledati, da se njekojim daju pokloni, koji im neidu, a drugim pak da s*^ suskraćuje i ono, što im po pravu pripada. Tako izazivlje pučanstvo sama služba na nedjela, koja bivaju više iz osviete ne^o iz nužde. Lugar, koji bi nepravedno jednim naklonjen bio a druge pro- g a nj a 0, zaslužio je, da se s m j e s t a s a službe s k i n e, p o š t o njegovo službovanje za mnogoviše škodi negokoristišumii šumskom gospodarstvu. Uz ova svojstva što smo do sada naveli i koja bi svaki lugar imati morao, valja mu biti još i marljivim u službi, ili kako to obično lugari vele, mora biti služben. Da lugar mora marljivo vršiti svoju službu i samo se kaže. Čovjek, koji ima nadzirati više hiljada ralih šume, koji nezna od koje strane i u koje doba tat povjereni mu srez napasti može, kadar je svojim dužuostim samo tako udovoljiti a svojem gospodaru koristiti, ako nežali truda, i napora. Lugar, koji se boji kiše i sniega ^ kge i studeni^ koji rano leh a kasno se dile, nije za strnu. Taj je sgriešio čim je bio nakan posvetiti se lugarskom kruhu, taj je hotice položio zakletvu koju nije u stanju držati. Lugar nesmije olakšati si službu na škodu šume, to samo nepošten čovjek može učiniti te uživati plaću koju nije zaslužio, a nepoštenim je put u šumu zabranjen. Zapoviesti, koje je dobio od predpostavljenog činovnika, ima lugar bezođvlačno izvršiti, a ako to nebi bilo moguće, neka stvar odmah dojavi svojem starijem, tako da se uzmogne još za vremena izdati drugi, shodniji nalog. Uztezati se od izvršbe naloženih zadaća nije nikako lugaru dozvoljeno, jer upravni činovnik može kadgod izdati i takav nalog, koji se čini nevažnim, pa ipak od njega može obstanak šume odvisiti. Lugar, koji je neposlušan, ili koji svaki čas prkosi nalogom starijega nagovarajuć i ostale svoje drugove na sličan postupak. hen je službenik. Onaj, koji je revan, služben i poslušan, neće to nikad činiti, |
| ŠUMARSKI LIST 3/1885 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 125´ — njomu ništa nesineta izvršiti i najteže zadaće i poslove. Samo Uni i nemarni lugari htme se i prkose starijoj oblasti, jer hi se rado oprostili svakog tezjeg rada i odgovornosti Opazi li lugar, da kraj najbolje volje svoju službu nemože onako obavljati kako to zakon iziskuje, pa da ni postupak, koji je predpostavljeni mu naložio, nemože puno koristiti, to neka čedno i iskreno prizna svoju slabost i neka navede razloge, radi kojih nemože službu u redu vršiti. Stariji će tada, upoznavši sve prepreke koje smetaju službi, nastojati iste u korist šume ukloniti, te riešiti lugara težke odgovornosti. Onaj, Jcop se srami priznati svojti slaboGU i koji ju teli sakriti pred starijim^ dojee se da bi mogao odgovarati m jur moMa nastale oietirednosti, nije valjan sUdbenih Pošten i valjan lugar neće svoje pogriešJce kriti ^ njemu je više stalo do šume nego do sam-og sebe. Je li dakle lugar službom tako obterećen da nikako nemože svoje dužnosti toćno vršiti, to je zanj mnogo bolje a po službu i šumu koristnije, da namah zatraži pomoć kod upravitelja šumarije, nego da to odugovlači, jer zatezanjem stvari hrli i on i šuma mu u sigurnu propast. Osim ovih gore napom^enutili svojstva traH se od lugara da vodi i uredan mot. Lugar koji se odaje pijanstvu ili drugome zlu , može se lahko prevariti i u samoj službi, pa zaboraviti na svoje dužnosti, dapače može istu i na svoju korist zaboraviti. Takav lugar nemože imati ni ugleda kod puka, nitko ga ne^ tlije i postaje ruglom svjetini. Da ii će pak kao takav moći u šumi straha zadavati štetocincem, to jako dvojim. Uz ovo zlo, što ga se svjetina bojati neće, narušiti će i svoje tielesno zdravlje koje je osobito lugaru toli od potrebe. Suma, kojit hiva lugar razuzdana divota, puno će vise patiti od sjekire štetocmaca nego ona koju nadzire čovjek trezan i umjeren^ jer su u takov-j Šumi lopovi sigurniji^ huduć znajn^ da je ona lugaru deveta briga. Nećudoredan je lugar po tome veći neprijatelj šumi nego ikoji pa ma i najveći drvokradica. Cudorednost je dakle lugaru isto tako nužđna kao i sve ono što smo do sada napomenuli, on treba da bude svojim životom na ugled sugradjanora svojim, kao što mora biti i uzorom poštenjaka. Budu U se lugari vladali po ovome što smo u ovo njekoliko redaka nahraj sami će biti krivi što će ih rodjena djeca p>roklinjat(. Plodomjer šumarnika M. Radoševića. Piše L. EraljeTićj kr„ žup. nadšnraar. U šestom svezku „Šumarskoga lista"^ god. 1884. opisuje naš poznati stnikovnjak g. šumarnik M. Radošević po njemu izumljeni plodomjer za ucjena krupnoga, i za naše ođnošaje koristonosno unovčivoga sjemena i ploda, kao: žira, kestena i bukvice, te šiške, uz oznaku načina prociene spomenutih použitaka istim plodorajerom. Držim pako, i sam bi to zahtievao, da je potrebno |