DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1885 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 97 ~ Poznavanje jestivih gljiva. Da su stanovite vrsti gljiva od velike hranivne vriednosti, obće je poznato, pa ipak se iste danas jo§ sveudilj u nas neciene, kako bi valjalo. Ponajglavniji razlog tome pako biti će, nerazpoznavanje hranivih od otrovnib vrsti, koje uporabu njihovu u kućanstvu u veliko otežćuje. Kako pako bas u gurni najviše vrstih gljiva uspjeva, to bi valjalo, da bag i mi šumari poznavanju gljiva pomnju posviećujemo, ako li ne s drugog, a ono sgledišta dobiti. Držimo s toga uputnim, tuj iztaknuti njekoja novija strukovnjaeka diela, koja nam poučnim i lako shvatljivim načinom spoznavanje pojedinih vrstih gljiva omogućuju, a ta diela jesu : 1. „Der Pilzsammler" von Karl Klober.— Djelo, u kome nam se opisuju sve ponajglavnije vrsti gljiva rastuće po sriednjoj Europi, uz naznaku samog pripravljanja jestivih vrsti. Ciena knjiži jest 1 for. 15 novć. Ponajglavnije vrsti gljiva prikazane su slikovno, 2. „D i e Pilzkiiche" von K, Klober. — Knjižica, koja će osobito našim suprugam dobro doći. Ciena 75 novć. 3. „Z eitschrift fiir Pilzkunde". Sadržaje popularna saobćivanja o jestivih i škodljivih gljiva. Časopis koga uz pripomoć naravoslovaca, šumara i inih strukovnjaka gospođa Goschel i Wendtsch u Draždjanih izdavaja Izlazi u mjesečnih svezcih, a ciena mu na godinu 3 for. — Ovaj se Časopis odlikuje vrstuoćom sadržaja, kao i opremom, te se s toga toli pučkim Školam, uČiteljemj svećenstva, šumarom, kao i u obće svim prijateljem naravoslovja i gljiva ponajbolje preporučuje, Nebi li naša „Matica Hrvatska" ili „Svetojei-onimsko družtvo" obdariti moglo i nas Hi´vate takovim toli koristnim djelcem? 0 konserviranju vinogradarskog kolja kreosotom. Jur odavna preporučuju za konservaciju vinogradarskog kolja upotrebljivati kreosot — i to pođpunim pravom. Taj način konservacije znatno je jeftiniji od drugih, a uspjeh upravo sjajan. Pokusi dokazaše, da je tim načinom konservirano kolje uzčuvano dulje od 20 godina protiva gnjiležu i truležu. — Za 1000 kolaca treba 100—110 kg, kreosota, računajuć 100 kg, po 5 for. Kreosot se ugrije — pa se onda u tako ugrijani utaknu kolci — ostavljajuć ih tako 12 satih. Posto je ipak pri tom velika pogibelj požara, treba taj posao vazda obavljati na prostom, Kreosotom impregnirani kolci nesmiju se medjutim odmah, već poslie jedne godine po impregnovanju uporabiti, jer inače groždje zadobije neugodan vonj. Nepropustoosfc kože. Vadimo iz ,, Gospodarskog poučnika", da koža u vod^ bude nepropustna, valja ju mazati sliedećom raztopinom: Kaztopi se kolofonija ili koja druga čista smolina u terpetinu ili u eter od kamenaulja, pa se ovom raztopinom mažu postoli ili druge stvari od kože, koje hoćemo da budu nepropustuo u vodi. Neki Rosa iz Pariza trguje na veliko ovakovom raztopinom, i pokazala se je u praksi posve koristna. JLiondonski tarac. Ponajveći dio londonskih ulica (980.583 četvor. jarda) potaracano je drvenimi kusci. Kusci ti veličine su 75 mm., 150 mm. i 225 mm., a prave se iz žute borovine. Uzdržavanje tih taraca stoji godimice do 600.000 funti Šterliga, Drvo za tarac dobavljaju izključivo iz Švedske, a upotriebljuje se samo posve zdravo, Čisto i osušeno drvo. Sudari (praznine) medju pojedinimi kusci izpunjaju se pieskom iz Themse i portlandcementom, a odzgora dodje naslaga šljunka. Ovaj se način taracanja pokazao najboljim — a popravci sn vrlo neznatni, troškovi pako po Četvornu yardn 10 schilinga 6 drahraa. Trajnost se obično računa 7 do 8 godina. Visina pojedinih kusaca ravna se po prometu ulice, te je od 7-60" do 5-22". NajglavnJje jest, da se pokvareni kusci odmah zamjene novimij metanje, posipanje pieskom kao i polievanje. Briestovina i hrastovina neodgovaraju za tamošnje podnebje. Osim spomenutog načina taracanja drvom, imade joŠ i vise drugih načina pripravljanja takove vrsti taraca. !N"ova klijala. Tvrdke A. GrunAvald u Wiener-Neustadtu i J, Steiner u istom mjestu, konstruiraše i preporučuju svaka njih novu vrst klijala (Keim-Apparate). Oba^ |