DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1885 str. 43     <-- 43 -->        PDF

~ 9´5 —


metrijuj lovstvOj kao i ribarstvo. — Profesor Max Moravak predaje: pbjsikuj ke


miju, insektologiju, mineralogiju, klimatologiju i tloznaustvo, Šumarsku botaniku incL


fiziologiju bilja^ opisno mjerstvo, risanje i krasopis. — Zatim profesor Ferd o Lan


genbache r predaje: aritmetiku, algebru, planimetriju, stereometriju i trigonometriju,


šumarsko i graditeljsko risanje, geodesiju, te vođo-i cestogradnju. Osobito valja iztaknuti


na rečenom zavodu —- obilježje — da se vazda teorija spaja sa praksom^ t. j . u


obće praktični smjer poduke u svib granah nauke, zavod namienjen je u prvom redu


uzgoju vlastelinskog šumarskog osoblja u Moravskoj — te ima prema tome manje više


značaj privatne strukovne škole.


K lovu u Norvežkoj i Ruskoj. Vadimo iz ,^Haja´^: Tečajem posliednjih 5


godina ubijeno bi u Norkomvežkoj ukupno 2100 ada, dvije zvjeradi i 2700 komada


divje peradi, od kojih bijaše 825 medjeda, 260 vukova, 700 risova i 5860 orlova itd.


Polag ruskog lista ,,Selski vjestnik" bavi se u gouvernementu Permskom u Bu


siji oko 6000 Ijudih malo ne izkljuČiro lovom. Grodine 1883. bude ubijeno: 265 me


djeda, 575 vukova, 300 risova, 650 lisica, 1150 iltisa, 1700 hermelina, 129.000


veveriea, 39.000 zečeva, 129.000 parih Iještarka, oko 27.000 komada tetrieba, jare


bica i ine peradi, u vriednosti od kojih 70.000 x*ubalja. Ciene kožam bijahu: za me


djeda 3 —12 rub., za vuka 2—5 rub-, za risa 4—12 rub., za lisice ili kune 2 — 7


rub., veverice 6—35 kopeka, zečeve 6—30 kopeka, lestarka par po 12 do 50 kop.,


za ostalu divljač 20 do 150 kopeka po komad. Gouvemement Permski obsiše 6050


četvornih milja, a prosjeca ga uralsko gorje. J. M.


Iiiek proti bjesnoći. Gr. Stevo Priljeva, ovlašteni mjernik iz Sunje, govori u
„Slobodi" br. 268 od g. 1884. obširno u posebnome članku, ob uzrocih bjesnoče kao i
u narodu naŠeg (naročito po gornjoj Krajini) protiva istoj poznatih tajnih Ijekova, pišuć
medju ostalim: „Ne ima ni četrdeset godina, što je živio učitelj Lalič u Slunju —
koji je bio na glasu, što je umio lieČiti ljude kao i životinje od bjesnoća — njekim
sirupom, pravljenim iz vrsti trave — koja se nalazi od Veljuna gore prema Slunju, u


I. banskom okružju, od Maje do Buzete i Trnika i oko Klasniča i Bučice. Uporaba
te biljke je po potreboči u smjesi gentiane i cantharide; jer biljka je tako žestoka,
da kad se oko Ilinja pod nos podnese, čini se ^dvadeset i četiri sata Čovjeku, kao da
tko za vrh nosa prištunita drži". — Istu biljku,´ nenaznačujuč joj imena, opisuje na
sliedeći način: Biljka za liek od biesa raste samo na jako glotnom zemljištu, glini
smješanoj s prljevitom bjelom (mrtvom) ligom, a nalazi se riedko, posebna na daleko,
nigdje u čoporu. Ona ne viri iz zemlje više od pedlja, tanka do tri milimetra, ima do
pet centimetara lišče uzko, nalik gentiani i kao ona u križ. Dospjeva oko Ilinja, ima
cviet nalik avonu dolje do pet milimetarah okruženo svedeno do biljkine debljine, razširuje
se u duljinu izokruženo u osmočošu van, gornji prorez je do 2´/s centimetra
širok. Strona imade kao krejenom potegnute likove modre i crvene, gornji diel je
mutnobiel.
Van vire do tri žuta cvieta (Staubfaden), a na dnu zvončiča je crno mrko sjeme
sitnije od najfinijeg duhana. Korenje ide kao kod njekih drveta od blizu tla u
zemlju do pet ih kao košara u poluokrugu dolje, ali su g najtanjim žilicami do pet
centimetara dugačke.


Ta se biljka za porabu kuha do sirupa.
Nebi li nam koji štovanih Čitalaca možda umio o toj biljki još i koju točniju
reci ili možda i takovu dobaviti ?


INovi šumski zakon doduše neće se sada jošte predložiti našem saboru —
nu tim s korije saboru Galičkomu — sa uvedenjem tog novog zakona biti če suglasno
provedena i organizacija šumarske uprave u Galiciji.


Oeska šumarska škola u Pisku. Na ratarskoj školi u Pisku (Pisek) imade se
otvoriti tečaj za Češke šumare, pod upravom poznatog češkog Šumarskog strukovnjaka,
urednika ^Spolkovj časopis pro lesnici, myslivost a pfirođovedu", . Josipa Zenkera,