DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1885 str. 25 <-- 25 --> PDF |
_ 77 — Mi srno već špocetka ypoiacimli, da ravnodušno okom na imelu yvrncmo, pa isto tako ravnodušno pogled od nje odvraćamo. U Englezkoj se ćak iraeki i kultivira, presađjuje po vrtu sa stabla na stablo, da bude kao oprieka zelenom bilju u staklenoj bašći. Dokazana je stvar, da je imela uviek na štetu stablu. To proizlazi iz same naravi nametnika, jer dočim s jedne strane sprečava normalno i´azvijanje grane ili cielog stabla, uništuje ona i zeleno granje više sebe, koje ju zastire, da se grana osušiti mora. Uzrok tomu je, što imela vodu pa i ostale mineralne sastojine oduzima grani. Poodkidamo li kroz više godina lišće sa grane, na kojoj je imela izrasla, opaziti ćemo kašnje, da grana za to vrienae nije prirašćivala, nego da ima isti broj godova kao i prije. Scott je šest godina pokus pravio sa granom, pa zu tih 6 godina nije se drvo umnožalo. Iz toga proizlazi, da imela nemože svojim zelenim lišćem nadoknaditi grani izgubljeno lišće, Asimilivanu branu u svojih zelenih stanica upotrebljuje imela jedino za svoj rast i svoje razvijanje, i od nje bezlistna grana neima nikakve koristi. Čovjek bi u prvi mah pomislio, da imela isto tako sa granom sraste, kao što sraste kalem sa mladim stabalcem. Ali nije tako. Da nije tako, možemo opaziti kod starih imela i starih grana, kad se oko izboja, imele čitave kvrge ponaprave, pa ćemo reći, da imela na grani raste isto tako kao što druge stalne biljke u zemlji rastu. Mineralne sastojine i grana asimilira imela u svojih chlorophjllnih stanica. Naravno, da jedan omanji ćbun imele ne može puno naškoditi Lorenthus škodi puno više. Drugčije je to, gdje se imela u većoj mjeri ukorjeni, tu se zle posljedice brzo opaziti mogu. Pred nami je u spomenutom svezku Th. šum. g. slika jedne lipe, koju je imela do zla boga onakazila. Slika je izradjena po fotografskom snimku od god. 1881/82. Imela je lipi dala sasvim drugo lice; drvo je i iznutra oštećeno, te izgubilo puno od svoje vriednosti. I od loranthusa naći je ovakovih oštećenih stabala. Na hrastu naći je kao glava velikih kvrga, kojem je taj nametnik uzrok. U Indiji ima jedna vrst loranthusa (longi florus), koji raste na raznih citrusih (oranža) pa su se i tu opazile osobito štetne posljedice, jer se plod suši i opada, drvo zakržljavi, pa se najposlje i osuši. Da vidimo sa tehničkog gledišta stablo, na kom imela raste. Ogulimo li izpod imele sa grane ili stabla koru, opaziti ćemo, kako smo već uapred spomenuli, u drvetu zelene točke. Ove su točke urovi („Senker") tako zvanog rhizoida (t. j . korenu naličnog vlakanca). Ti se rhizoidi protežu izpod kore izmedjn karabija i lika, a njihovi ografici idu duboko u drvo. Krivo bi bilo, kad bi pomislili, da su ti ogranci u drvo urasli. Mi ćemo pokušati, da to jasno predstavimo. Poznata je stvar, da kambijum (tvorivo stanica) stvara svake godine novu naslagu na stai´o drvo, t. j , stvara godove, i što je više godova, tim je drvo |