DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1885 str. 24     <-- 24 -->        PDF

w^mmmmmKm


^ 76 —


Ijati za lipu, jer ona ima u zbilji široke socikove ^rake, ali kao obćenito pravilo
nemoženio uzeti, po^to šuti urovi u mnogih slučajevih ^irji od sannli srcikovih
zraka, a opet na hrastu i briestu, koje vrsti imadu takodjer široke sr6ikove
zrake, nedolazi imela nikad ili riedl

Imela vrlo ljubi svjetlo. To nam dokazuje njeno lišće i granje, koje se
na sve strane širi i koje je slabo heliotropiSno, te za asimilaciju treba intenzivnoga
svjetla.


Imelu nalazimo najviše po vrbovih stabala, a to se u nekoliko dade i
tim raztomaciti, što i ptice, koje se njenim plodom hrane, obično po vrbovih
sjedaju i ondje kljun brišu i t. d. Ali ako i nižje gdje na grani izraste, dodje
ona do svjetla, jer kao da uništi ono granje, koje je vize nje i koje ju zasjenjuje.
Na jako sjenovitom, uviek zelenom drveću, riedko je imele naći.


Sa kemickoga gledišta nestoji zaprieka imeli u tomu, što se neke sastojine
mineralne, osobito kah i fosforna kiselina nenalaze u dovoljnoj množini
kod nekog drveća. U tom nas mnienju u6vršćuju kemicke analize n. pr. omorike,
bora i jele s jedne strane, a s druge pak strane hrasta, breze i lipe.


Drveće sa gorkim, oštrim sokom nije prijatno imeli, pa s toga razloga
možda i nenalazimo imele na jalši a valjda i na hrastu. Neki su pisci uztvrđih,
da je i smolovito drveće neprijatno imeli, no ovo mnienje lahko je oboriti,
jer vidimo imelu na jeli i bielom pa ćak i na vrlo smolovitom crnom boru.


Vriedno je ovdje još spomenuti, da imade množina kemićkih analiza imele
i grane na kojoj je rasla. Takovih analiza ima od imele na boru, jabuki, topoli,
jeli, vrbi i t. d., pa su uviek sravnjivane sa sastojinom grane. Te su analize
izpitivale mineralne i organičke tvari.


Što se tiće mineralnih sastojina, to su one vrlo različite u imele i njenog
hranitelja. Tako n. pr. po anahzi Frezenija i ´Willa ima grana jabuke 18.537«
kalija, 0*43*´/o natrona, 5-09^0 fosforne kiseline, docim je imela imala 40´897o
kalija, 0´637o natrona i 2017% fosforne kiseline. Velike se razlike pokazuju
i u dmgih analizah, kojih ima pred nami deset. Dr. Nobbe veli, da je ta razlika
analogna onoj, koju nalazimo izmedju mladog i starog lišća jedne te iste
biljke. Imela ima dakle od stabla, na kom raste, za toliko više kalija i fosforne
kiseline, a za toliko manje vapna i kremene kiseline, koliko više ili manje
imade u tih sastojinah mladog proljetnog lišća, prama zrelom ili već opalom.


Još ćemo spomenuti razmjerja izuiedju organičkih sastojina imela sa raznog
drveća. Takovih analiza ima za imelu sa kruške, vrbe, drenka i t. d., pa iz
njih vidimo, da se različite količine n. pr. protejina i vlaknine nalaze u imeh
sa kruške više od one sa vrbe i t. d. Najveća je pak razlika u protejinu, koga
imade u dovoljnoj količini u imeli


Zato radi protejina ogrizavaju srne na šestarih imelu i rado ju jedu,
a i domaćim životinjam (ovcam, govedam i konjem) ugodna je hrana imela.
Sad ćemo se još obazrieti na odnošaj imele prama stablu, na kom raste,
pa ćemo viditi, upliva li ona na stablo i kako upliva.