DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1885 str. 23 <-- 23 --> PDF |
-^ 75 --, ^ , Biela Ijepiva materija, koja obmata sjemenku, zove se viscm(C2o ^a Og); viscina ima takocljer i u kori i Ušću imele; sama Ijepivost pak i raztezanje u končiće, potiče od tvari, koju je Reiusch nazvao Viscaoutchin, i kojoj je kem. znak Cs Hg 0. Mi smo već gore spomenuli da imela ne uspjeva na svakoj vrsti drveća, nego si šta više u raznih predjelih razne vrsti odabire. Uzrok tomu može biti ili mehaničke ili kemičke nai^avi. Kad bi bilo dokazano, da vrst viscum album ima mnogobrojnih varijeteta, i da svaki varijetet samo na izvjestnom drveću dolazi, onda bi si gornju tvrdnju iahko mogli raztumačiti. Kad bi imela sa bora opet samo na boru proklijala, a ona sa topole opet samo na topoli, bila bi to velika zaprieka razširenju toga nametnika. Ah° drugčije stvar stoji. Barem se za lipinu imelu dokazalo, da uspjeva dobro i na drugom drveću. G-od. 1883. drugog svibnja prenjeto je sjeme imele sa lipe (Tilia europea) na sliedeće drveće: na brezu, topolu, javor mlieč, briest (ulmus montana i Ulmus effusa), hrast kitnjak i omoriku. Valja nam ovdje još spomenuti, da se na lipi dvie forme imele nalaze: jedna velikolistna sa većim i jedna malolistna sa malim plodom. Od obadvie forme presadjeno je sjemenje. 26. listopada iste godine pokazivao se sliedeći rezultat: 1. Ulmus montana. Od 6 sjemenaka manje forme tri su porasle. 2. Ulmus effusa. Od 3 sjemenke vel. forme dvie se klice razvile. 3. Acer platanoiđes. Od 4 sjemenke vel forme dvie su proklijale. 4. Betula verrucosa. Od 9 sjem. manje forme jedna se klica razvila. 5. Populus canescens. Od 3 sjemenke dvie su proklijale. 6. Picea vulgaris. Od 5 sjemenka nije ni jedna proklijala. 7. Quercus sessiliflora. Od 3 sjemenke nije ni jedna proklijala. Iz toga se vidi, da imela sa lipe uspjeva i na ostalom drveću. Dr. Nobbe veli, možda se tu baš slučajno nije imela na hrastu i omoriki primila, no odmah dodaje, da je taj „slučaj" u skladu sa dosadanjim iztraživanjem, t. j . da imela na hrastu i omoriki neuspjeva. I bez gornjega dokaza nebi mogli uzeti, da imela sa jedne vrsti drveća bira za svoje boravište samo tu vrst, jer si nebi mogli Iahko raztumačiti njenu razprostranjenost. Mi smo već gore rekli da su zaprieke mehaničke i kemičke. Nije dosta da sjeme pađue samo na granu, nego valja da grana nebude stara i da bude novih pukotina, u koje sjeme Iahko prodrieti može prije no što klicavost izgubi. Što je deblja kora grane, tim će sjeme težje prodrieti, a više puta i jako opadanje kove sa grane može mladog nametnika da uništi. Nadalje što je drvo tvrdje, tim se težje razvija nametnik. Ogulimo li koru sa likom i kambijom sa grana, na kojoj imela raste, opaziti ćemo u drvetu zelene točke. Te su točke urovi (Senker) imele, pa neki autori uztvrdiše, da se oni nalaze u srčikovih zraka stabla. Ovo bi moglo va |