DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1885 str. 19 <-- 19 --> PDF |
™_ 71 „ (K 7A\ procjenu i nauku o ai´edjenjn suma, nauku za proračunavanje novčane vi´iednosti šuma, službenu stilistiku, statistiku i povjest šumarstva, 6. za uporabu i tehnologiju šuma i za encjklopadiju poljskog gospodarstva, 7. za sadjenje i gojenje šuma, čuvanje, i zakonoslovje, Osim toga imale bi se pridržatl i one tri profesorske stolice, koje su sada za pripravne nauke ođredjene. Nadalje, U2 do sada namještene pomoćne profesore, bio bi nužđan uz profesora mathematike i jedan assistent šumarstva, kao i UZ profesora kemije i onoga za biljarstvo i zoologiju. Ovako bi u kratkom izgledala osnova za novopredloženo preustrojstvo Štavničke šum. akademije. Imela (Viscum album L) Saobćuje nadšumar Gj. Koča. Tko nepoznaje parasita: žuti lepak naših hrastova i bielu zimzelenu imelu naših voćaka? Čudni su to parasiti. Jedne je nadarila priroda kao i ostale višje biljke zelenim lišćem, a drugim je mjesto odredila u tamnih sjenovitih mjestih sa isto tako sjenovitom, blieđom bojom. Različite gljive, lavlji rep (Orobanche), vilina kosa i t. d. jesu nametnici ili porasiti boje bliede bez zelenoga lišća. Grdna je to razlika: da li biljka imalistnog zelenila (chlorophjll) ili ga neima. Za ove druge moramo reći, da nemogu bez prvih uspjevati upravo tako, kao što ni životinje ne mogu bez njih živiti, jer se u listnom zelenilu stvara iz neorganičkih sastojina škrob, šećer, bjelanjak i ostale tvari nuždne za život. Stanice listnog zelenila i proces, koji se u njima zbiva, uslov je svemu životu. Pa zar nije onda zelena boja punim pravom, boja nade? Asimilacijom u zelenih stanicah stvaraše hrana za životinje i za one tamnobojne parasite: gljive, lavlji rep i t. d. Pokopajmo malo u zemlju oko gljive, pa ćemo joj naći početak i koren u truloj grančici ili trulom korenu, gdje sisa, reko bi čovjek, već gotovu organičku hranu, a lavlji rep naći ćemo kao usadjen u korjena majčine dušice (Thymus serphjllum) ili druge koje biljke, gdje živi mukte na račun tndji i o tudjem trudu. Pa zar treba takim parasitom listnog zelenila? Ne treba im, oni su gotovani, koji o tudjoj zaradi živu. I gore spomenuti parasiti žuti lepak (loranthus europeus) i biela imela (viscum album) živu na račun stabla, na kom rastu, ali su u nekoliko i kemički samostalni, jer imadu i zelenila, chrophjlla, te mogu takođjer hranu asimilirati. Poznate su te dvie biljke; za njih znade vrtljar u vrtu i pastir u šumi, pa kida sočne, mehke grančice i baca ih marvi, a osobito svinjam, koje oni vrlo rado jedu; a za lepak znade i ptičar, pripravljajući ga, da hvata nedužne ptičice. Biljke su to, koje obično ravnodušno gledamo, ali koje bi valjalo izkorjenjivati i ništiti. Jer kao što pup treba uviek nove i nove hrane, tako |