DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1885 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Tjeranje obrta ili sudjelovanje kod toga, kao i trg-ovine šumskimi proizvodi, posvema je lugaru zabranjeno. Bez dozvole nesmije lugar nikakav posjed, livade ili pašnjake kupiti ili u najani uzeti, a tako ni ribarenje ili lovište iznajmiti. Svako sudjelovanje kod trgovine sa šumskimi proizvodi, zatim poduzeće radnje i dostavlanja za šume, strogo mu je zabranjeno; isto tako mu je zabranjena preprodaja, darivanje ili izmienjivanje dobljenih šumskih proizvoda, a osobito deputata na drvu. Lugar ima svoju prištednju na drvih šumskom upravitelju prijaviti, koj će tada shodna udesiti, da će se ta kolikoća prištedjenog drva kod budućeg die- Ijenja deputata odbiti; a taj odbitak onda po postojećoj cieni novcem nadomjestiti, §. 28. Lugaru na pohranu po predpostavljenomu predano kulturno orudje, strojevi, ine sprave i inventarni predmeti itd. imadu se pobilježiti i pomno čuvati, niti ih smije lugar ikada u privatne svrhe rabiti. §. 29. Lugar je za točno vršenje ovog službenog naputka, kao i savjestno obavljanje đužnostih, osobno odgovoran i kažnjiv. Najglavnija je lugaru dužnost, poslušnost prema odredbam pređpostavljenoga; u slučaju pako, da uvidi da je nalog predstavljenika mu protupropisan, ili ako misli, da bi izvršbora takvog naloga dobro povjereno njegovom čuvanju štetovalo, to imade umah čednim načinom dobljeni nalog razjašnjenjem svojih nazora oprovrći. Ako šumar uza sve to ostaje kod tog naloga, to ^^a imade lugar noodviačno izvršiti, §. 30. Svaki prekršaj u službi kaznit će se ne samo po obćem kaznenom zakonu zatvorom, no i po disciplinarnih propisih. L. Sz - . Preustrojstvo magjarske šumarske akademije u Štavnici* Saobćuje taksator Dušan Ilijie. Šumarska akademija u Štavnici (Schemnitzu) u Magjarskoj - zadobila je u najnovije doba i po nas Hrvate stanovitu važnost — i s toga držimo, da se i naši šumari ustrojstvom rečenog učilišta ma i površno upoznađu. Kako se nadalje u novije doba i u nas opet počelo razpravljati pitanje nove organizacije domaćeg nam šumarskog zavoda u Križevcih — to ćemo u sliedećem podjedno saobćiti i koju ob netom naumljenoj reorganizaciji te magjarske šumarske škole. Prije ipak, no predjerao na saobćenje predloga o preustrojstvu ove akademije, navesti nam je u kratko prošlost iste. *) Polag članka u lista* »Erdeazeti iapok«. , . |
| ŠUMARSKI LIST 2/1885 str. 17 <-- 17 --> PDF |
-— 69 — Sadanja šum. akademija u Štavnici dovodi svoje porieklo od tamošnje rudarske akademije, ustrojene god. 1770. Po&etkom ovoga stoljeća bude uz tu akademiju podignuto i šumarsko učilište pod imenom: „Oeffentliches Forstinstitut". Ovaj zavod bio je izprva namlenjen kako šumarskim pitomcem tako i rudarskim, pošto su sumarni, koje služe svrliam rudarstva, u ono doba većinom upravljali sami rudarski činovnici. God. 1838. preustrojena su dielomice oba učilišta i dobivši naziv: „Rudarska i šumarska akademija´^ Ućevno doba za šumare trajalo je iz pečetka 2 i pol godine, a kašnje je na 3 god. povišeno, Naukovna osnova akademije neznatno se usavršavala, dapače počela od god. 1861/2. i nazadovati, jer je učevno doba reducirano opet na 2 godine. Tek 1865. god. bje obnovljena stara naukovna osnova, pošto je uprava akademije morala zabaciti dvogodišnji kurz poradi nedostatnosti. Sve do uključivo god. 1866. bio je nastavni jezik ove akademije njemački, J867. pak uzsliedilo je magjarizovanje iste. Ove godine bude zaključeno i preustrojstvo šum. akademije i povjereno pokojnom Wagneru, u ono vrieme redovitom profesoru šumarstva na gospodarskoj akademiji u Staromgradu (ung. Altenburg). Usljed ote reorganizacije uvedene su dielom nove discipline, dielom pak umnožao se i broj nastavnih sati, a tome dosljedno moralo se preinačiti i povisiti stanje učiteljskog osoblja. God. 1872, preustroji se i rudarska akademija, razpadnuvši se u 4 razne rudarsko-strukovne škole. Umah iza toga osnovana su i na šum. akademiji dva razna odieljenja, jedan za „šumare" u strogom smislu, a drugi za tako zvane „šumarske mjernike´´. Ovi su potonji morali proučiti osim disciplina propisanih za šumara, još i one, koje su u užjem smislu mjerničkoj struci od neobhodne potrebe. Stoga je uvedena za šumarske mjernike učevna doba od 4 godine, dočim za šumare trogodišnji tečaj ostao. Ovim preustrojstvom akademije preinačen je skroz i red izpita. Do tada obdržavahu se na akademiji tako zvani polgođišnji (semesteralni) izpiti, kojima su se morali podvrći redoviti i vanredni slušatelji. Ovaj način izpita je sada dokinut, i na mjesto njegovo stupe u život „kolokvije", koje su imale obvezatnu moć jedino za državne stipendiste. Nakon dvogodišnje prakse pak imao bi kandidat polagati strogi izpit (rigorozum), koji u ostalom za šumare nikad nije ni stupio u kriepost, jer je vlada odredila za postignuće diplome šumarstva, obdržavanje poznatih „državnih izpita". I ustanova kolokvija, pokazavši se medjutim neshodnom, bijaše napuštena, i stari semestralni izpiti stupe i opet u život god, 1875. samo sa njekimi neznatnim! preinakaffii^ Ovo stanje šumarske akademije pridržano sve do danas. No prigodom glavne skupštine magj. šum. družtva, obdržavane mjeseca rujna 1884. god. u Pečuhu, podnio je gosp. Ljudevit Fekete, kr. ug. šumarski savjetnik i profesor akademije, predlog za ponovnu reorganizaciju šum. a.kademijo. Za obrazloženje toga pređloga neka služi sliedeće; |
| ŠUMARSKI LIST 2/1885 str. 18 <-- 18 --> PDF |
, -^ TO´ — Već od više godina raste broj slušatelja šum. akademije tako, da je isti od broja učenika rudarstva za 2-3 puta veći, pa jedno već ta okolnost, a drugo i to, što je u isto doba šum. akademija stekla zemaljsku važnost, može biti dostatnim razlogom, da prema tom svojem novom položaju i dostojno mjesto zauzme, a ne da ostane uviek tako rekuć priliepkom rudarske akademije. Osim toga pokazalo se dosađanje podieljenje ućilišta u dva razna tečaja (šumara i šum. mjernika) nepraktičnim. Tečaj šum. mjernika bo imao je uviek samo 2—3 slušatelja, pošto se mladež ustručavala još dulje jednu godinu ostati na akademiji bez izgleda na kakovu korist, jer´šumarski mjernici neuživaju de facto nikakovih prednosti, koje bi bile u stanju u praksi ih odštetiti za dulje učenje. Stoga drži predlagatelj shodnijim, da se ta oba tečaja stope, te da šumari obvezani budu uz dosađanje discipline, slušati i one odnoseće se na mjerničku struku. Ovo smatra dapače nuždnim već iz obzira na sađanji napredak šumarske znanosti i važnost šumarske struke, pošto će šumari jedino tako moći biti dostojnimi predstavnici svoje struke. Prem bi se ovim preinacenjem broj učevnib predmeta povisio, to ipak predlagatelj ne zagovara povišenje učevne dobe na 4 godine, nego hoće da održi ravnotežje time : 1. Da se većina predmeta, koje su do sada rudari i šumari zajednički slušali, posebice predaje, jer tako bi se broj nastavnih satih skučiti mogao, pošto bi se obzir uzeo samo na strogo šumarom potrebite stvari, čime bi se i obseg predmeta reducirao. 2. Da se samo najvažnije mjerničke nauke predavaju pa i te takođjer u smanjenom obsegu. B. Da se u manji dosadanji broj nastavnih sati za obću mineralogiju, geologiju i geodasiju. Uz do sada navedene nedostatke šum. akademije, navadja predlagatelj još i taj, da se do sada na štavničkoj šum. akademiji razmjerno malo pažnje obraćalo na botaniku i zoologiju, pa navadja bečku visoku školu, šum. akademiju u Tharanđu i Eberswaldu, koje imaju skoro dvaputa više nastavnih sati^ za ove nauke, te mnije, da iza ovih učilištih ni akademija u Štavnici nesmije zaostati. Uzevši dakle u obzir sve ove preinake, imali bi akademici 24 nastavnih sati na nedjelju ili popriečno 4 sata na dan. Ovo je broj, koji se osobito na strukovnom zavodu nesmije prekoračiti poradi toga, što je ostalo vrieme nužđno za razne vježbe. Konačno pak misli predlagatelj, obzirom na okolnost što se namjeravaju osnovati tako zvane „pokusne postaje«, da bi potrebno bilo uvesti posebnu profesorsku stolicu: 1. za kemiju, fiziku, meteorologiju i tloznanstvo, 2. za obće i šumarsko biljarstvo, sistematiku i fiziologiju bilja i zoologiju, 3. za obće i šumarsko graditeljstvo, 4. za šumarsko strojoslovje i tehničku dinamiku, |
| ŠUMARSKI LIST 2/1885 str. 19 <-- 19 --> PDF |
™_ 71 „ (K 7A\ procjenu i nauku o ai´edjenjn suma, nauku za proračunavanje novčane vi´iednosti šuma, službenu stilistiku, statistiku i povjest šumarstva, 6. za uporabu i tehnologiju šuma i za encjklopadiju poljskog gospodarstva, 7. za sadjenje i gojenje šuma, čuvanje, i zakonoslovje, Osim toga imale bi se pridržatl i one tri profesorske stolice, koje su sada za pripravne nauke ođredjene. Nadalje, U2 do sada namještene pomoćne profesore, bio bi nužđan uz profesora mathematike i jedan assistent šumarstva, kao i UZ profesora kemije i onoga za biljarstvo i zoologiju. Ovako bi u kratkom izgledala osnova za novopredloženo preustrojstvo Štavničke šum. akademije. Imela (Viscum album L) Saobćuje nadšumar Gj. Koča. Tko nepoznaje parasita: žuti lepak naših hrastova i bielu zimzelenu imelu naših voćaka? Čudni su to parasiti. Jedne je nadarila priroda kao i ostale višje biljke zelenim lišćem, a drugim je mjesto odredila u tamnih sjenovitih mjestih sa isto tako sjenovitom, blieđom bojom. Različite gljive, lavlji rep (Orobanche), vilina kosa i t. d. jesu nametnici ili porasiti boje bliede bez zelenoga lišća. Grdna je to razlika: da li biljka imalistnog zelenila (chlorophjll) ili ga neima. Za ove druge moramo reći, da nemogu bez prvih uspjevati upravo tako, kao što ni životinje ne mogu bez njih živiti, jer se u listnom zelenilu stvara iz neorganičkih sastojina škrob, šećer, bjelanjak i ostale tvari nuždne za život. Stanice listnog zelenila i proces, koji se u njima zbiva, uslov je svemu životu. Pa zar nije onda zelena boja punim pravom, boja nade? Asimilacijom u zelenih stanicah stvaraše hrana za životinje i za one tamnobojne parasite: gljive, lavlji rep i t. d. Pokopajmo malo u zemlju oko gljive, pa ćemo joj naći početak i koren u truloj grančici ili trulom korenu, gdje sisa, reko bi čovjek, već gotovu organičku hranu, a lavlji rep naći ćemo kao usadjen u korjena majčine dušice (Thymus serphjllum) ili druge koje biljke, gdje živi mukte na račun tndji i o tudjem trudu. Pa zar treba takim parasitom listnog zelenila? Ne treba im, oni su gotovani, koji o tudjoj zaradi živu. I gore spomenuti parasiti žuti lepak (loranthus europeus) i biela imela (viscum album) živu na račun stabla, na kom rastu, ali su u nekoliko i kemički samostalni, jer imadu i zelenila, chrophjlla, te mogu takođjer hranu asimilirati. Poznate su te dvie biljke; za njih znade vrtljar u vrtu i pastir u šumi, pa kida sočne, mehke grančice i baca ih marvi, a osobito svinjam, koje oni vrlo rado jedu; a za lepak znade i ptičar, pripravljajući ga, da hvata nedužne ptičice. Biljke su to, koje obično ravnodušno gledamo, ali koje bi valjalo izkorjenjivati i ništiti. Jer kao što pup treba uviek nove i nove hrane, tako |