DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1885 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 19 — umnaža broj istih, te da po tome i na konkurenciju upliviše — kao što je osorno ponašanje i neotesana, otresitost u stanju iste većim dielom raspršiti i posvema otudjiti. Uljudno i predusretljivo ponašanje prema svomo podredjenom osoblju pak ne malo je važna poluga, koja budi veselje i volju na rad, te osigurava privrženost i ljubav od strane podčinjenih, koja je osobito za šumarsku službu toli potrebita. Uz do sada navedena svojstva, koja su od neobhodne potrebe za mjesto, koje zauzimlju nadšumari, napomenuti nam je još i sliedeća: Obće je poznata stvar, da se ova do sada iztaknuta svojstva još nemogu osposobiti za iztaknutu zadaću, ako manjka revnost, ta sila, koja se mora ogledati i u najtanjih uitih gotovih čina, jednom rieči u svih posljedica djelatnoga pregnuća. Dakako, jesu h naprvo navedena svojstva savršenija, to se priznati mora, da će i vrlina revnosti tim teže pomanjkati. Poštenje bo nezna za koristoljublje, ono nalazi svoju nagradu u koristnom radu za obće dobro i u napredku toga dobra, a naobrazba pak usavršuje djelatnost stvaraj uć sredstva, koja sili revnosti sve veće i veće polje otvaraju. Revan nadšumar imati će i revno osoblje, pa nesmije zaboraviti, da je on primjer, na koji se ovo zadnje ugleda. Pojedini neuspjesi nesmiju na njega uplivisati, da duhom klone, nego mora tim neustrašivije na svojoj stazi dalje kročiti dakako, ako je ista razborom odabrana. Nečini li tako glavar uprave, znak je, da mu manjka dosljednosti, koja potiče iz čvrstog strukovnog temelja, i izkustva — znak je, da tumara po neizvjestnosti, da tumara bez glave. — Odgađjati stanovite radnje do skrajnjeg vremena, te tako iste gomilati, nije znak revnosti. Istina je, da se te eventualne gomile posala još i tada trenutnom energijom provesti mogu — no poslovi, koji se što no rieč: „na vrat, na nos" obavljaju, urode riedko, kad žudjenim plodom. Karakteristika revnosti nalazi se baš u neprekidnom po stanovitoj osnovi, obavljanju tekućih radnja. Preostaje nam još kazati, koju o nadšumaru kao sudcu kod disciplinarnih stvarih. Kao što je zadaća suda u obće uzvišena, isto tako uzvišen mora biti i sudac — dakle ovdje nadšumar — nad svim osobnim anti- i simpatizmom, te držati se one latinske: „Fiat justicia et pereat mundus." Svjetiti se možda, nesretniku podčinjenom, koji se u disciplinarnom postupku nalazi, nezasluženom kaznom, a to još poradi mogućih u privatnom životu dogodivših se zadjevica (koje se kod razboritog i taktičnog starijeg nikad dogoditi nemogu) — ponajpače pak, ako je te zadjevice posredno ili neposredno sam stariji izazvao, nije pravično. Zaudara i to zloporabom vlasti, kojoj se svi objektivira postupkom podčiniti moraju. Male i neznatne griehe i pogrieške kod jednoga velikom strogošću pe depsati i izpravljati, dočim kod drugoga možda velike i kažnjive griehe otčin skom brigom skrivati ili možda jedino moralnimi sredstvi kazniti — takodjer nije pravično niti poštena čovjeka dostojno. Osoblje se baca time u sdvajanje, |