DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1885 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— lakome biljeg značajnoga poštenja. Nadšumar mora biti jednom rieči uzor osoblju, pošten i iskren do skrajnosti, nasmije in. iti pred očima nikakove sebične ciljeve ni privatne, ni ine odnošaje, nego dobrobit povjerenoga mu dobra, koja sigurno izostati neće, ako s pomenutimi vrlinami spojiti bude znao taktično postupanje, prema cielokupnom upravnom organizmu. Taktično pak postupanje može biti izlievom jedino duševne plemenštine, inteligencije. Čovjek, koji je pronikao svoju struku u svira njezinim ograncima, laliko shvaća ciljeve iste i svrhu povjerenog mu gospodarstva, pa će prema tome i znati dati smjer gospodarstvenom toku, a poznavajuć temelje upravnoga tiela, znati će ovo tako dirigirati, da je samostalnost djelokruga pojedinih organa zajamčena na korist uspješnoga rada te boljka gospodarstvenog. Dioba rada morati će i tuj svoj poznati uspjeh slaviti. Nadšumar mora uz družtvenu ugladjenost imati strukovnog izobraženja u podpunom smislu rieči, ovo pak svakako predpostavljati mora barem encjklopedičnu naobrazbu u onih disciplinah, bez kojih nijedan inteligentan čovjek biti nemože. Samo ovako oboružan moći će on pratiti razvoj strukovne literature, samo tako će moći crpiti plodove strukovnog razvoja na korist pod upravom mu stojećeg dobra, a na ne mali ponos podredjenog mu osoblja, jer time će dignuti sebi i njemu ugled više, nego ikojim drugim sredstvom. Takav upravitelj lahko će ocieniti znati i sposobnosti svojega osoblja, te prema tome dopitati svakome izvršivanje takovih poslova, koji mu individualnoj sposobnosti najbolje odgovaraju. Izim rečenoga zahtievati je od nadšumara, da je svoju strukovnu teo retičnu naobrazbu u sklad doveo sa stvarnosti — sa praksom. Ako igdje ona na rodna poslovica: „Tko se dima nenadimi, nemože se ognja nagrijati" vriednosti ima, to je šumarsko prvo zlatnim okvirom obtočiti mora, jer je šumarstvo ta kova struka, kod koje se teoretična naobrazba, nedobiv svjedočbu praktič nosti, razpliniti mora. Da, tko se nije namučio štrapacima ostvarujuć u šumi svoju teoriju, taj se neće obradovati ni plodu uspjeha, tko se nije naučio izpitivati u šumi istinitost i vriednost teorija — taj će ostati uviek strukovni proletar. A kao takov ne da nije za mjesto glavara, nego ni za ono šumskoga stražara. Nadšumar mora dakle imati praktičnog izkustva i one volje i energije, koja neda mirovati dok se do željenog uspjeha nedođje. Samo tako moći će se izbjeći pogibelji, da se rad i glavnica nebacaju u tutanj. Kao glavar mora on prednjačiti podukom i savjetom, a od kud sve to smoći, ako mu manjka svako izkustvo? Tako se radja blamaža, a ova pak ruši ugled upravitelju i stvara kod podredjenog osoblja permanentnu sumnju o mo gućnosti uspješnoga rada. Od kakvog pak ovo zadnje, uphva biti može na službenu ambiciju osoblja, mishm da netreba razlaganja. Upravitelj rekosmo, mora si i družtvenu ugladjenost prisvojiti znati. Važno je to bo svojstvo, osobito u današnjem družtvu, gdje se skoro izključivo mjere čini kretanja vagom salonske izabraženosti. A kraj toga netreba smetnuti s uma da predusretljivost i galantan postupak prema trgujućim strankam ne riedko |