DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1885 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 17 — Neima dvojbe, da je uz zakonodavno tielo, koje svojim mudrim zakonima nastoji urediti postupak kod gospodarenja, i koje podaje oblik uprav, aparatu — izvršujuće osoblje prvo, koje se za napredni razvoj šumarskog gospodarstva brinuti mora. Ako je dioba rada u upravnom ustroju po sposobnostih pojedinih organa izvedena, ili bolje, ako pojedini organi posjeduju potrebita svojstva, ako su ti organi pošteni, inteligentni i revni, te sjedne strane ove vrline na žrtvenik domovine i naroda polažu, a s druge pak u medjusobnom odnošaju iskrenost i pravičnost ljube — tada će upravni organizam normalno vršiti svoje funkcije, tada će to osoblje biti čvrstim stupom, na koji se narodno gospodarstvo mirnom dušom pouzdati može. Glavari uprave imovno-obćinskih šuma, jesu nadšumari. Do njili je dakle u prvom redu stalo, hoće li se upravna kolesa gibati kolotečinom po gospodarstvo najshodnijom, ili se uglibiti u blatu nereda. — Svojstva, koja toli važnu osobu resiti moraju, nesmiju biti prividna, nego moraju poticati iz same naravi njene i dubokog osvjedočenja o svojoj uzvišenoj zadaći i pozivu. Poštenje je kruna vrlina, čovjek, kojemu su povjereni milijuni narodnog imetka, a kojemu je pruženo nebrojeno prilika u prvom redu baratiti timi milijuni — mora prije svega neokaljanog značaja biti, mora biti čvrst poštenjak. Razlučivati „moje od tvojega" kod materijalnih dobara, u današnje vrierae, gdje se obožavanje „zlatnoga teleta" tako rekuć u sve žilice družtvenog života uvuklo — u vrieme obće kušnje, zato treba krieposti nepokolebive. Ima prilika, gdje bi se reći moglo, da je dotičnik došao do njekih dobara bez uštrba povjerenog mu imetka, do dobara, koja mu u krilo padoše samo usljed družtvenoga mu položaja. No ta dobra, stečena tim načinom, bacaju na vagu kriepost poštenja, jer zaudaraju zloporabom položaja, zloporabom vlasti. Ovakovih i sličnih prilikah treba se čuvati, a svjestnom činovniku, koji svoju struku ne shvaća sa stanovišta jednostavnog kruhoborstva, to je tim laglje, jer svoj trud i rad plaćom nagradjenim smatra. Ovo je važan momenat i za zakonodavno tielo, ono bo mora računati sa vladajućim životnim običajima, sa obćim kulturnim stanjem, družtvene inteligencije, te plaće činovnika tako odmjerivati, da se poslovica: „Kako plaćaš, tako služim" ne u podrugljivom, nego u plemenitom smislu uporabiti može. Iz koristoljublja materijalno prikraćivati privatne osobe kao i podredjeno osoblje, te na ovoga zadnjega najmanjem, budi materijalnom ili moralnom griehu, sticati sebi nagradive zasluge — nije svojstvo poštena čovjeka, nego pustolova, koji je u stanju iz bojazni za svoj trbuh ih za jednu pohvalu, svoje podredjeno osoblje za najmanju malenkost baciti na protak diciphnarne iztrage. Pošten i svjestan upravitelj gledati će svakom prilikom svojem podredjeno m osoblju prednjačiti dobrim primjerom i podukom, te nastojati time isto u sklad dovesti sa svojim „ego". Pretvaranje te zatajivanje svojih nazora i misli u poslovih službe pred podredjenim osobljem, na svoju korist, a na štetu ovog potonjeg, očijukati s ovim, a u istinu šibati ga bičem svojeg nesmiljenog koristoljublja — nedaje ni 2 |