DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1885 str. 18 <-- 18 --> PDF |
- 16 — U jednom i drugom slučaju, valja ipak biljke već druge godine, sa buturicami na otvoreno stanište u sjemeništu, 2—3 cm. porazdaleko, u redovih od 20 cm. razmaka, presaditi, za da se tako svrsi shodno odgojiti mogu. U drugoj kao i u prvoj godini valja biljke od korova čupanjem čistiti, te će se i u drugoj godini dva puta okopati, u trećoj godini pako, dovoljno je da se biljke, polag potrebe, samo 2 do 3 puta okopaju, i od korova očiste. To je postupak, koji se po izkustvu stečenom u ovih predjelih — preporučuje — a nuzgredno budi spomenuto, da su naročito vrebci silno štete nanjeli ovopodručnim sjemeništam, uzprkos svijuh naprezanja i mjera, koje se protiva njim poduzeše — te je tako pošlo za rukom, jedva 20.000 kom. omorikovih biljka spasiti i u sjenicu staviti, ariševa sjetva dobro je uspjela. Sadjenice javora u sjemeništu vrbovačkom, nisu u proljeće presadjene — jer baš u to vrieme presadnje tamo još nije bilo popunjeno mjesto kot. šumara. Gfodine 1884. zasijeno je u sjemeništu križevačkom 6 klgr. omorike, 1 klgr. ariša, 3 klgr. javora i 10 klgr. bagrema, u onom u Popovači pa S´/^ klgr. omorike, l´/a klgr. ariša i 3´/2 klgr. javora." Koja bi svojstva moralo šumarsko osoblje posjedovati? I. A., nadšumar. Kao što svaki i najmanji kotač u automatu, prema svojem ustroju i svoju stanovitu zadaću te djelokrug ima, isto tako precizno mora u upravnom organizmu određjena biti sfera djelovanja pojedinih organa, prema njihovoj sposobnosti; jer inače organizam prestaje pravilno vršiti svoje funkcije, jedno uđo smeta drugo, a ovo pak pomiče s puta treće i t. d. dok sbrka nepočme svoje slavje slaviti. A što znači sbrka u životu gospodarstvenom? To je razsulo i propast gospodarstva. Dakako, što je gospodarstvo veće, što reprezentira veće glavnice tim se i upravni kaos strožije svjeti; baš kao što je kod velike vojske nered i komešanje strahom proizvedeno, puno pogibeljuije i zamašnijih posljedica, nego kod male čete. U malom gospodarstvu nered se uslied jednostavne uprave — koja je ne riedko u jednoj jedinoj osobi predstavljena — te radi boljeg pregleda, brže sazna, pa mu se i tragovi laglje izbrišu, a cielokupno narodno gospodarstvo nebi mu ni samu posvemašnju propast jako oćutilo. Ali drugčije biva to kod velikih gospodarstva, kod kojih tek godine posljedice odkriti mogu, no na žalost tada je već dvojben uspjeh i uz dobre doze korenitog lieka. Kod nas možemo nazvati imovne obćine po svojem posjedu, velika gospodarstva. Gospodarstva su to, koja sačinjavaju najveći dio narodnoga imetka, pa s toga ni prema njihovom bitisanju nesmijemo indiferentni biti. Napredak tih gospodarstva mora nam na srcu ležati jer ćemo njim, samo naš narod ..«.—/^rl;f^ TvnVinliSav mii matfiriialno blaffostanie. |
ŠUMARSKI LIST 1/1885 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 17 — Neima dvojbe, da je uz zakonodavno tielo, koje svojim mudrim zakonima nastoji urediti postupak kod gospodarenja, i koje podaje oblik uprav, aparatu — izvršujuće osoblje prvo, koje se za napredni razvoj šumarskog gospodarstva brinuti mora. Ako je dioba rada u upravnom ustroju po sposobnostih pojedinih organa izvedena, ili bolje, ako pojedini organi posjeduju potrebita svojstva, ako su ti organi pošteni, inteligentni i revni, te sjedne strane ove vrline na žrtvenik domovine i naroda polažu, a s druge pak u medjusobnom odnošaju iskrenost i pravičnost ljube — tada će upravni organizam normalno vršiti svoje funkcije, tada će to osoblje biti čvrstim stupom, na koji se narodno gospodarstvo mirnom dušom pouzdati može. Glavari uprave imovno-obćinskih šuma, jesu nadšumari. Do njili je dakle u prvom redu stalo, hoće li se upravna kolesa gibati kolotečinom po gospodarstvo najshodnijom, ili se uglibiti u blatu nereda. — Svojstva, koja toli važnu osobu resiti moraju, nesmiju biti prividna, nego moraju poticati iz same naravi njene i dubokog osvjedočenja o svojoj uzvišenoj zadaći i pozivu. Poštenje je kruna vrlina, čovjek, kojemu su povjereni milijuni narodnog imetka, a kojemu je pruženo nebrojeno prilika u prvom redu baratiti timi milijuni — mora prije svega neokaljanog značaja biti, mora biti čvrst poštenjak. Razlučivati „moje od tvojega" kod materijalnih dobara, u današnje vrierae, gdje se obožavanje „zlatnoga teleta" tako rekuć u sve žilice družtvenog života uvuklo — u vrieme obće kušnje, zato treba krieposti nepokolebive. Ima prilika, gdje bi se reći moglo, da je dotičnik došao do njekih dobara bez uštrba povjerenog mu imetka, do dobara, koja mu u krilo padoše samo usljed družtvenoga mu položaja. No ta dobra, stečena tim načinom, bacaju na vagu kriepost poštenja, jer zaudaraju zloporabom položaja, zloporabom vlasti. Ovakovih i sličnih prilikah treba se čuvati, a svjestnom činovniku, koji svoju struku ne shvaća sa stanovišta jednostavnog kruhoborstva, to je tim laglje, jer svoj trud i rad plaćom nagradjenim smatra. Ovo je važan momenat i za zakonodavno tielo, ono bo mora računati sa vladajućim životnim običajima, sa obćim kulturnim stanjem, družtvene inteligencije, te plaće činovnika tako odmjerivati, da se poslovica: „Kako plaćaš, tako služim" ne u podrugljivom, nego u plemenitom smislu uporabiti može. Iz koristoljublja materijalno prikraćivati privatne osobe kao i podredjeno osoblje, te na ovoga zadnjega najmanjem, budi materijalnom ili moralnom griehu, sticati sebi nagradive zasluge — nije svojstvo poštena čovjeka, nego pustolova, koji je u stanju iz bojazni za svoj trbuh ih za jednu pohvalu, svoje podredjeno osoblje za najmanju malenkost baciti na protak diciphnarne iztrage. Pošten i svjestan upravitelj gledati će svakom prilikom svojem podredjeno m osoblju prednjačiti dobrim primjerom i podukom, te nastojati time isto u sklad dovesti sa svojim „ego". Pretvaranje te zatajivanje svojih nazora i misli u poslovih službe pred podredjenim osobljem, na svoju korist, a na štetu ovog potonjeg, očijukati s ovim, a u istinu šibati ga bičem svojeg nesmiljenog koristoljublja — nedaje ni 2 |
ŠUMARSKI LIST 1/1885 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— lakome biljeg značajnoga poštenja. Nadšumar mora biti jednom rieči uzor osoblju, pošten i iskren do skrajnosti, nasmije in. iti pred očima nikakove sebične ciljeve ni privatne, ni ine odnošaje, nego dobrobit povjerenoga mu dobra, koja sigurno izostati neće, ako s pomenutimi vrlinami spojiti bude znao taktično postupanje, prema cielokupnom upravnom organizmu. Taktično pak postupanje može biti izlievom jedino duševne plemenštine, inteligencije. Čovjek, koji je pronikao svoju struku u svira njezinim ograncima, laliko shvaća ciljeve iste i svrhu povjerenog mu gospodarstva, pa će prema tome i znati dati smjer gospodarstvenom toku, a poznavajuć temelje upravnoga tiela, znati će ovo tako dirigirati, da je samostalnost djelokruga pojedinih organa zajamčena na korist uspješnoga rada te boljka gospodarstvenog. Dioba rada morati će i tuj svoj poznati uspjeh slaviti. Nadšumar mora uz družtvenu ugladjenost imati strukovnog izobraženja u podpunom smislu rieči, ovo pak svakako predpostavljati mora barem encjklopedičnu naobrazbu u onih disciplinah, bez kojih nijedan inteligentan čovjek biti nemože. Samo ovako oboružan moći će on pratiti razvoj strukovne literature, samo tako će moći crpiti plodove strukovnog razvoja na korist pod upravom mu stojećeg dobra, a na ne mali ponos podredjenog mu osoblja, jer time će dignuti sebi i njemu ugled više, nego ikojim drugim sredstvom. Takav upravitelj lahko će ocieniti znati i sposobnosti svojega osoblja, te prema tome dopitati svakome izvršivanje takovih poslova, koji mu individualnoj sposobnosti najbolje odgovaraju. Izim rečenoga zahtievati je od nadšumara, da je svoju strukovnu teo retičnu naobrazbu u sklad doveo sa stvarnosti — sa praksom. Ako igdje ona na rodna poslovica: „Tko se dima nenadimi, nemože se ognja nagrijati" vriednosti ima, to je šumarsko prvo zlatnim okvirom obtočiti mora, jer je šumarstvo ta kova struka, kod koje se teoretična naobrazba, nedobiv svjedočbu praktič nosti, razpliniti mora. Da, tko se nije namučio štrapacima ostvarujuć u šumi svoju teoriju, taj se neće obradovati ni plodu uspjeha, tko se nije naučio izpitivati u šumi istinitost i vriednost teorija — taj će ostati uviek strukovni proletar. A kao takov ne da nije za mjesto glavara, nego ni za ono šumskoga stražara. Nadšumar mora dakle imati praktičnog izkustva i one volje i energije, koja neda mirovati dok se do željenog uspjeha nedođje. Samo tako moći će se izbjeći pogibelji, da se rad i glavnica nebacaju u tutanj. Kao glavar mora on prednjačiti podukom i savjetom, a od kud sve to smoći, ako mu manjka svako izkustvo? Tako se radja blamaža, a ova pak ruši ugled upravitelju i stvara kod podredjenog osoblja permanentnu sumnju o mo gućnosti uspješnoga rada. Od kakvog pak ovo zadnje, uphva biti može na službenu ambiciju osoblja, mishm da netreba razlaganja. Upravitelj rekosmo, mora si i družtvenu ugladjenost prisvojiti znati. Važno je to bo svojstvo, osobito u današnjem družtvu, gdje se skoro izključivo mjere čini kretanja vagom salonske izabraženosti. A kraj toga netreba smetnuti s uma da predusretljivost i galantan postupak prema trgujućim strankam ne riedko |
ŠUMARSKI LIST 1/1885 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 19 — umnaža broj istih, te da po tome i na konkurenciju upliviše — kao što je osorno ponašanje i neotesana, otresitost u stanju iste većim dielom raspršiti i posvema otudjiti. Uljudno i predusretljivo ponašanje prema svomo podredjenom osoblju pak ne malo je važna poluga, koja budi veselje i volju na rad, te osigurava privrženost i ljubav od strane podčinjenih, koja je osobito za šumarsku službu toli potrebita. Uz do sada navedena svojstva, koja su od neobhodne potrebe za mjesto, koje zauzimlju nadšumari, napomenuti nam je još i sliedeća: Obće je poznata stvar, da se ova do sada iztaknuta svojstva još nemogu osposobiti za iztaknutu zadaću, ako manjka revnost, ta sila, koja se mora ogledati i u najtanjih uitih gotovih čina, jednom rieči u svih posljedica djelatnoga pregnuća. Dakako, jesu h naprvo navedena svojstva savršenija, to se priznati mora, da će i vrlina revnosti tim teže pomanjkati. Poštenje bo nezna za koristoljublje, ono nalazi svoju nagradu u koristnom radu za obće dobro i u napredku toga dobra, a naobrazba pak usavršuje djelatnost stvaraj uć sredstva, koja sili revnosti sve veće i veće polje otvaraju. Revan nadšumar imati će i revno osoblje, pa nesmije zaboraviti, da je on primjer, na koji se ovo zadnje ugleda. Pojedini neuspjesi nesmiju na njega uplivisati, da duhom klone, nego mora tim neustrašivije na svojoj stazi dalje kročiti dakako, ako je ista razborom odabrana. Nečini li tako glavar uprave, znak je, da mu manjka dosljednosti, koja potiče iz čvrstog strukovnog temelja, i izkustva — znak je, da tumara po neizvjestnosti, da tumara bez glave. — Odgađjati stanovite radnje do skrajnjeg vremena, te tako iste gomilati, nije znak revnosti. Istina je, da se te eventualne gomile posala još i tada trenutnom energijom provesti mogu — no poslovi, koji se što no rieč: „na vrat, na nos" obavljaju, urode riedko, kad žudjenim plodom. Karakteristika revnosti nalazi se baš u neprekidnom po stanovitoj osnovi, obavljanju tekućih radnja. Preostaje nam još kazati, koju o nadšumaru kao sudcu kod disciplinarnih stvarih. Kao što je zadaća suda u obće uzvišena, isto tako uzvišen mora biti i sudac — dakle ovdje nadšumar — nad svim osobnim anti- i simpatizmom, te držati se one latinske: „Fiat justicia et pereat mundus." Svjetiti se možda, nesretniku podčinjenom, koji se u disciplinarnom postupku nalazi, nezasluženom kaznom, a to još poradi mogućih u privatnom životu dogodivših se zadjevica (koje se kod razboritog i taktičnog starijeg nikad dogoditi nemogu) — ponajpače pak, ako je te zadjevice posredno ili neposredno sam stariji izazvao, nije pravično. Zaudara i to zloporabom vlasti, kojoj se svi objektivira postupkom podčiniti moraju. Male i neznatne griehe i pogrieške kod jednoga velikom strogošću pe depsati i izpravljati, dočim kod drugoga možda velike i kažnjive griehe otčin skom brigom skrivati ili možda jedino moralnimi sredstvi kazniti — takodjer nije pravično niti poštena čovjeka dostojno. Osoblje se baca time u sdvajanje, |