DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1885 str. 18     <-- 18 -->        PDF

- 16 —
U jednom i drugom slučaju, valja ipak biljke već druge godine, sa buturicami
na otvoreno stanište u sjemeništu, 2—3 cm. porazdaleko, u redovih
od 20 cm. razmaka, presaditi, za da se tako svrsi shodno odgojiti mogu.


U drugoj kao i u prvoj godini valja biljke od korova čupanjem čistiti,
te će se i u drugoj godini dva puta okopati, u trećoj godini pako, dovoljno
je da se biljke, polag potrebe, samo 2 do 3 puta okopaju, i od korova očiste.


To je postupak, koji se po izkustvu stečenom u ovih predjelih — preporučuje
— a nuzgredno budi spomenuto, da su naročito vrebci silno štete
nanjeli ovopodručnim sjemeništam, uzprkos svijuh naprezanja i mjera, koje se
protiva njim poduzeše — te je tako pošlo za rukom, jedva 20.000 kom. omorikovih
biljka spasiti i u sjenicu staviti, ariševa sjetva dobro je uspjela.


Sadjenice javora u sjemeništu vrbovačkom, nisu u proljeće presadjene —
jer baš u to vrieme presadnje tamo još nije bilo popunjeno mjesto kot. šumara.


Gfodine 1884. zasijeno je u sjemeništu križevačkom 6 klgr. omorike, 1
klgr. ariša, 3 klgr. javora i 10 klgr. bagrema, u onom u Popovači pa S´/^
klgr. omorike, l´/a klgr. ariša i 3´/2 klgr. javora."


Koja bi svojstva moralo šumarsko osoblje posjedovati?


I.
A., nadšumar.
Kao što svaki i najmanji kotač u automatu, prema svojem ustroju i
svoju stanovitu zadaću te djelokrug ima, isto tako precizno mora u upravnom
organizmu određjena biti sfera djelovanja pojedinih organa, prema njihovoj sposobnosti;
jer inače organizam prestaje pravilno vršiti svoje funkcije, jedno
uđo smeta drugo, a ovo pak pomiče s puta treće i t. d. dok sbrka nepočme
svoje slavje slaviti.


A što znači sbrka u životu gospodarstvenom? To je razsulo i propast
gospodarstva. Dakako, što je gospodarstvo veće, što reprezentira veće glavnice
tim se i upravni kaos strožije svjeti; baš kao što je kod velike vojske
nered i komešanje strahom proizvedeno, puno pogibeljuije i zamašnijih posljedica,
nego kod male čete. U malom gospodarstvu nered se uslied jednostavne
uprave — koja je ne riedko u jednoj jedinoj osobi predstavljena — te radi
boljeg pregleda, brže sazna, pa mu se i tragovi laglje izbrišu, a cielokupno
narodno gospodarstvo nebi mu ni samu posvemašnju propast jako oćutilo. Ali
drugčije biva to kod velikih gospodarstva, kod kojih tek godine posljedice
odkriti mogu, no na žalost tada je već dvojben uspjeh i uz dobre doze korenitog
lieka.


Kod nas možemo nazvati imovne obćine po svojem posjedu, velika gospodarstva.
Gospodarstva su to, koja sačinjavaju najveći dio narodnoga imetka,
pa s toga ni prema njihovom bitisanju nesmijemo indiferentni biti. Napredak
tih gospodarstva mora nam na srcu ležati jer ćemo njim, samo naš narod
..«.—/^rl;f^ TvnVinliSav mii matfiriialno blaffostanie.




ŠUMARSKI LIST 1/1885 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 17 —


Neima dvojbe, da je uz zakonodavno tielo, koje svojim mudrim zakonima
nastoji urediti postupak kod gospodarenja, i koje podaje oblik uprav, aparatu —
izvršujuće osoblje prvo, koje se za napredni razvoj šumarskog gospodarstva
brinuti mora. Ako je dioba rada u upravnom ustroju po sposobnostih pojedinih
organa izvedena, ili bolje, ako pojedini organi posjeduju potrebita svojstva,
ako su ti organi pošteni, inteligentni i revni, te sjedne strane ove vrline na
žrtvenik domovine i naroda polažu, a s druge pak u medjusobnom odnošaju
iskrenost i pravičnost ljube — tada će upravni organizam normalno vršiti
svoje funkcije, tada će to osoblje biti čvrstim stupom, na koji se narodno gospodarstvo
mirnom dušom pouzdati može.


Glavari uprave imovno-obćinskih šuma, jesu nadšumari. Do njili je dakle
u prvom redu stalo, hoće li se upravna kolesa gibati kolotečinom po gospodarstvo
najshodnijom, ili se uglibiti u blatu nereda. — Svojstva, koja toli važnu
osobu resiti moraju, nesmiju biti prividna, nego moraju poticati iz same naravi
njene i dubokog osvjedočenja o svojoj uzvišenoj zadaći i pozivu.


Poštenje je kruna vrlina, čovjek, kojemu su povjereni milijuni narodnog
imetka, a kojemu je pruženo nebrojeno prilika u prvom redu baratiti timi milijuni
— mora prije svega neokaljanog značaja biti, mora biti čvrst poštenjak.
Razlučivati „moje od tvojega" kod materijalnih dobara, u današnje vrierae, gdje
se obožavanje „zlatnoga teleta" tako rekuć u sve žilice družtvenog života
uvuklo — u vrieme obće kušnje, zato treba krieposti nepokolebive. Ima prilika,
gdje bi se reći moglo, da je dotičnik došao do njekih dobara bez uštrba povjerenog
mu imetka, do dobara, koja mu u krilo padoše samo usljed družtvenoga
mu položaja. No ta dobra, stečena tim načinom, bacaju na vagu kriepost
poštenja, jer zaudaraju zloporabom položaja, zloporabom vlasti. Ovakovih i
sličnih prilikah treba se čuvati, a svjestnom činovniku, koji svoju struku ne
shvaća sa stanovišta jednostavnog kruhoborstva, to je tim laglje, jer svoj trud
i rad plaćom nagradjenim smatra.


Ovo je važan momenat i za zakonodavno tielo, ono bo mora računati sa
vladajućim životnim običajima, sa obćim kulturnim stanjem, družtvene inteligencije,
te plaće činovnika tako odmjerivati, da se poslovica: „Kako plaćaš,
tako služim" ne u podrugljivom, nego u plemenitom smislu uporabiti može.


Iz koristoljublja materijalno prikraćivati privatne osobe kao i podredjeno
osoblje, te na ovoga zadnjega najmanjem, budi materijalnom ili moralnom griehu,
sticati sebi nagradive zasluge — nije svojstvo poštena čovjeka, nego pustolova,
koji je u stanju iz bojazni za svoj trbuh ih za jednu pohvalu, svoje podredjeno
osoblje za najmanju malenkost baciti na protak diciphnarne iztrage.
Pošten i svjestan upravitelj gledati će svakom prilikom svojem podredjeno m
osoblju prednjačiti dobrim primjerom i podukom, te nastojati time isto u sklad
dovesti sa svojim „ego".


Pretvaranje te zatajivanje svojih nazora i misli u poslovih službe pred
podredjenim osobljem, na svoju korist, a na štetu ovog potonjeg, očijukati
s ovim, a u istinu šibati ga bičem svojeg nesmiljenog koristoljublja — nedaje ni


2




ŠUMARSKI LIST 1/1885 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— lakome
biljeg značajnoga poštenja. Nadšumar mora biti jednom rieči uzor osoblju,
pošten i iskren do skrajnosti, nasmije in. iti pred očima nikakove sebične ciljeve
ni privatne, ni ine odnošaje, nego dobrobit povjerenoga mu dobra, koja
sigurno izostati neće, ako s pomenutimi vrlinami spojiti bude znao taktično
postupanje, prema cielokupnom upravnom organizmu. Taktično pak postupanje
može biti izlievom jedino duševne plemenštine, inteligencije.
Čovjek, koji je pronikao svoju struku u svira njezinim ograncima, laliko
shvaća ciljeve iste i svrhu povjerenog mu gospodarstva, pa će prema tome i
znati dati smjer gospodarstvenom toku, a poznavajuć temelje upravnoga tiela,
znati će ovo tako dirigirati, da je samostalnost djelokruga pojedinih organa
zajamčena na korist uspješnoga rada te boljka gospodarstvenog.


Dioba rada morati će i tuj svoj poznati uspjeh slaviti. Nadšumar mora
uz družtvenu ugladjenost imati strukovnog izobraženja u podpunom smislu rieči,
ovo pak svakako predpostavljati mora barem encjklopedičnu naobrazbu u onih
disciplinah, bez kojih nijedan inteligentan čovjek biti nemože. Samo ovako oboružan
moći će on pratiti razvoj strukovne literature, samo tako će moći crpiti
plodove strukovnog razvoja na korist pod upravom mu stojećeg dobra, a na
ne mali ponos podredjenog mu osoblja, jer time će dignuti sebi i njemu ugled
više, nego ikojim drugim sredstvom. Takav upravitelj lahko će ocieniti znati i
sposobnosti svojega osoblja, te prema tome dopitati svakome izvršivanje takovih
poslova, koji mu individualnoj sposobnosti najbolje odgovaraju.


Izim rečenoga zahtievati je od nadšumara, da je svoju strukovnu teo


retičnu naobrazbu u sklad doveo sa stvarnosti — sa praksom. Ako igdje ona na


rodna poslovica: „Tko se dima nenadimi, nemože se ognja nagrijati" vriednosti


ima, to je šumarsko prvo zlatnim okvirom obtočiti mora, jer je šumarstvo ta


kova struka, kod koje se teoretična naobrazba, nedobiv svjedočbu praktič


nosti, razpliniti mora. Da, tko se nije namučio štrapacima ostvarujuć u šumi


svoju teoriju, taj se neće obradovati ni plodu uspjeha, tko se nije naučio


izpitivati u šumi istinitost i vriednost teorija — taj će ostati uviek strukovni


proletar. A kao takov ne da nije za mjesto glavara, nego ni za ono šumskoga


stražara.


Nadšumar mora dakle imati praktičnog izkustva i one volje i energije,


koja neda mirovati dok se do željenog uspjeha nedođje. Samo tako moći će se


izbjeći pogibelji, da se rad i glavnica nebacaju u tutanj.


Kao glavar mora on prednjačiti podukom i savjetom, a od kud sve to


smoći, ako mu manjka svako izkustvo? Tako se radja blamaža, a ova pak ruši


ugled upravitelju i stvara kod podredjenog osoblja permanentnu sumnju o mo


gućnosti uspješnoga rada. Od kakvog pak ovo zadnje, uphva biti može na


službenu ambiciju osoblja, mishm da netreba razlaganja.


Upravitelj rekosmo, mora si i družtvenu ugladjenost prisvojiti znati. Važno
je to bo svojstvo, osobito u današnjem družtvu, gdje se skoro izključivo mjere
čini kretanja vagom salonske izabraženosti. A kraj toga netreba smetnuti
s uma da predusretljivost i galantan postupak prema trgujućim strankam ne riedko




ŠUMARSKI LIST 1/1885 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 19 —


umnaža broj istih, te da po tome i na konkurenciju upliviše — kao što je
osorno ponašanje i neotesana, otresitost u stanju iste većim dielom raspršiti
i posvema otudjiti. Uljudno i predusretljivo ponašanje prema svomo podredjenom
osoblju pak ne malo je važna poluga, koja budi veselje i volju na rad, te osigurava
privrženost i ljubav od strane podčinjenih, koja je osobito za šumarsku
službu toli potrebita.


Uz do sada navedena svojstva, koja su od neobhodne potrebe za mjesto,
koje zauzimlju nadšumari, napomenuti nam je još i sliedeća:


Obće je poznata stvar, da se ova do sada iztaknuta svojstva još nemogu osposobiti
za iztaknutu zadaću, ako manjka revnost, ta sila, koja se mora ogledati
i u najtanjih uitih gotovih čina, jednom rieči u svih posljedica djelatnoga
pregnuća.


Dakako, jesu h naprvo navedena svojstva savršenija, to se priznati mora,
da će i vrlina revnosti tim teže pomanjkati. Poštenje bo nezna za koristoljublje,
ono nalazi svoju nagradu u koristnom radu za obće dobro i u napredku toga
dobra, a naobrazba pak usavršuje djelatnost stvaraj uć sredstva, koja sili revnosti
sve veće i veće polje otvaraju.


Revan nadšumar imati će i revno osoblje, pa nesmije zaboraviti, da je
on primjer, na koji se ovo zadnje ugleda. Pojedini neuspjesi nesmiju na njega
uplivisati, da duhom klone, nego mora tim neustrašivije na svojoj stazi dalje
kročiti dakako, ako je ista razborom odabrana. Nečini li tako glavar uprave,
znak je, da mu manjka dosljednosti, koja potiče iz čvrstog strukovnog temelja,
i izkustva — znak je, da tumara po neizvjestnosti, da tumara bez glave. —
Odgađjati stanovite radnje do skrajnjeg vremena, te tako iste gomilati, nije
znak revnosti. Istina je, da se te eventualne gomile posala još i tada trenutnom
energijom provesti mogu — no poslovi, koji se što no rieč: „na vrat, na nos"
obavljaju, urode riedko, kad žudjenim plodom. Karakteristika revnosti nalazi
se baš u neprekidnom po stanovitoj osnovi, obavljanju tekućih radnja.


Preostaje nam još kazati, koju o nadšumaru kao sudcu kod disciplinarnih
stvarih.


Kao što je zadaća suda u obće uzvišena, isto tako uzvišen mora biti i
sudac — dakle ovdje nadšumar — nad svim osobnim anti- i simpatizmom, te
držati se one latinske: „Fiat justicia et pereat mundus."


Svjetiti se možda, nesretniku podčinjenom, koji se u disciplinarnom postupku
nalazi, nezasluženom kaznom, a to još poradi mogućih u privatnom životu
dogodivših se zadjevica (koje se kod razboritog i taktičnog starijeg nikad
dogoditi nemogu) — ponajpače pak, ako je te zadjevice posredno ili neposredno
sam stariji izazvao, nije pravično. Zaudara i to zloporabom vlasti, kojoj se svi
objektivira postupkom podčiniti moraju.


Male i neznatne griehe i pogrieške kod jednoga velikom strogošću pe


depsati i izpravljati, dočim kod drugoga možda velike i kažnjive griehe otčin


skom brigom skrivati ili možda jedino moralnimi sredstvi kazniti — takodjer


nije pravično niti poštena čovjeka dostojno. Osoblje se baca time u sdvajanje,