DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1885 str. 11     <-- 11 -->        PDF

— 9 —


u novije doba počelo višestrano ozbiljno raditi oko osjeguranja starosti tog lugarskog
osoblja naših imovnih obćina.


Istina je doduše, da već i zakon od 15i li^jnja 1873. u tom smislu bar
nješto ođredjuje — nu to bje ipak sve do danas samo mrtvo slovo — bez
djela i u&ina!


Zakon prepustio jest zastupstvom pojedinih imovnih obćina sanui provedbu
u-itanovah -poznatog članka 20., rečenog zakona — ova pako imajuć i drugih
velevažnih posala, žalibože u tom vrzenju zaboraviše, da im kraj inih dužnostih,
prinadleži takodjer i humanitarna djelatnost.


A i visoka vlada, u brzo se osvjedočila, da se intencije zakonodovca u
tom pogledu pokazaše nedostatnimi, te je s toga i u §. 6. poznatog zakona od


li . srpnja 1881. odredila, da „ustanova, sadržana u članku 20., da plaće službujućih
imovno-obćinskih šumskih činovnika barem onoliko iznašati moraju kao
i plaće državnih, u području vojne krajine namještenih šumskih činovnika proteže
se i na mirovine imovno-obćinskih šumskih činovnika kao i na obskrbu
njihovih udovica i njihove sirotčadi."
Za osjeguranje provedbe te ustanove, bude u smislu §. 7. ustrojena posebna
zajednička mirovinska zaklada, u koju činovničtvo zakonom zahtjevani
prinos u korist te zaklade, sastojeći se u ´/a, po izlučenju temeljnih 3oO for.
preostalog plaćevnog iznosa prve plaće, doprinašati imade, te koji se prinos
u istoj količini kod svakog povećanja plaće, odnosno pomaknuća, izplaćuje, u
12 odnosno 20 mjesečnih jednakih obrocih.


Isto tako imade u istu svrhu i svaka pojedina imovnih obćina, godimice
doprinašati prinos, u iznosu od IO"/,) ukupnih beriva, kod dotične imovne obćine
namještenog činovničtva, i to tako dugo, dokle mirovinska zaklada nebude tolika,
da će kamati iste moći svim potrebam udovoljiti. Ova se mirovinska zaklada
kako poznato upravlja po visokoj zemalj. vladi.


Kao što je od tuda jasno uviditi, osta pri tome ipak pitanje umirovljenja
imovinskih službenika t. j . lugarskog osoblja i nadalje neriešeno.


Moguće, da je tome uzrok i u obstojnosti, što se u nas lugarsko osoblje
rekrutira ponajpače od seljačkog stališa — posjeđujećeg gospodarstvo — koje
mu u slučaju nesposobnosti za dalnju službu — obezbiedjuje obstanak.


Nu u novije doba — poče se već i samo to osoblje — svojim putem
obraćati na pojedina zastupstva imovnih obćina molbom, za da takova već jednom
shodna poduzmu u pogledu — oživotvorenja toli nuždne mirovinske obskrbe
njihove.


Te nam s toga osobito drago, što se to pitanje ipak jednom uzelo
ozbiljno dešavati.


Nu pri tome se ipak nemožemo oteti bojazni, da stvaranje pojedinih, osamljenih
takovih zajednica i zaklada, kako no ju primjerice oživotvorila otočka
imovna obćina, nebude uroditi željenim plodom, i to ako se nevaramo iz razloga,
koje ćemo niže iztaknuti.