DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 7 <-- 7 --> PDF |
—.293 ~ jednake drvne gromađe ili t. zv. kombiniranog razšestarenja, pazeć prije svega na to, da se na koncu konca za razna užitna razdobja, bez obzira na ostale uslove racijonalnog i umnog šumskog gospodarenja, brojevno izkaže jednako površno i gromadno razdieljenje. Samo da se poluči idealni sječni red, kao i razmerje sastojinskih dobnih razreda i drvne zalihe, nežaca se pri tom, tobož u korist daleke budućnosti, namitati sadašnjosti žrtve, ni neomjerivajući te toj neizvestnoj budućnosti na mienjene koncesije, niti uziraajuć time kod nečistog prihoda nastajući manjak u račun. Istom se jednostranošću i po istoj šabloni postupa i kod utemeljivanja odnosno pomladjivanja sastojina, kao i kod uživanja šuma. Za pravilno se predmjeva čista sječa sa umjetnim pomladjenjem — a to opet samo zato, jer takovo najbolje u okvir sađanjega uredjivanja šumskih prihoda pristoji. U koliko nadalje ovakovo gospodarsko načelo duševnu kao i fizičnu snagu šumari slabo napinje, nije čudo, da se isto u praksi tako brzo ukorienilo. U samoj naravi sada uobičajnog načina uredjenja šumskih gospodarstva nadalje leži, da se u nas kod pomladjivanja uzimaju osobito one vrsti drveća u obzir, koje se takovom načinu gospodarenja najbolje podčinjati dadu. Isto se tako pri tom slabo uočuju kulturni troškovi, tako da se prečesto i bezpotrebno troši u to ime, dočim bi bilo od mnogo veće koristi, da se taj novac u same s\rhe uzgoja sastojinah izdao. Tako se u Austro-Ungariji u obće, dapače i u onih krajevih, gdje su šume sbog pristupnosti i unovčivosti dosta vriedne, vrlo malo izdaje u svrhe pravodobnog čišćenja i proredjivanja ntiladih sastojina, što i opet za posljedicu imade, da se u trgovini najvećma tražene i najcienije vrsti građjevnog i liesnog drva danas u nas samo uz predmjevu dugačkih obhođnja uzgajaju itd. Ovim bismo bili u ki*atko orisali sustav do sada u nas uobičajnog načina uredjivanja šumarstva, način, koji se inače njekim ponosom nazivlje „koiiservativnim". Pa ipak znamo, da je u istinu to način, koji imade prije svega jedino omogućiti potrajno dobivanje najvećeg nečistog prihoda, negledeć pri tom na polučenje najvećeg čistog prihoda, niti pitajuć za zbiljno ukamaćenje izdanih zemljištnih i gospodarskih glavnica, neuzimajuć obzir kod pomladjivanja, uzgoja i potrajnog uživanja sastojina, na unapredno umno uređjenje gospodarstva, kao ni na sam najvažniji zadatak u istinu konservativnoga gospodarenja, na trajno podržavanje najveće zemljištne snage, koje se samo zakonom naravi odgovarajućim gospodarenjem polučuje. Uz takove se odnošaje pako neimamo čuditi, da se oko konca g. 1850., kad no je profesor Pressler, stupiv na javu svojom teoretički toli uzorno zamišljenom, ter stalno omedjenom šumarskom naukom o Čistom prihodu, tražeć na temelju iste reforraaciju sveukupnog vladajućeg do onda šumareuja, u svem šumarskom svietu, sveobća i neobično žestoka bura pojavila, koja se jos ni do |