DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— sp — lišća prouzrokovan biti. Da bude što vjernije naravi, stavio je Hochnel jedan dio biljka u sjenu pod visoke divlje kestene, gdje su bile zaštićene od rose i slabije kišice; drugi dio pokusnih stabalaca, stavio je izvan krošanja na prostom medju razno sitno biljevje i to tako, da .su kroz cio dan sunčane trake na njih upadale. Da se ne bi zemlja i lonci preveć ugrijali, namjestio je Hochnel prve godine spravu, koja je lonce (ali ne biline) od sunčane žege štitila. Sliedecih godina stavio je lonce u fin, svedjer vlažan piesak, tako da je samo bilina i cievčica za polievanje nad pieskom virila. — Pokusi započeli su prve godine koncem svibnja, a sliedecih dvijuh početkom travnja, te su trajali sve do listopada i studenog. Veličina transpiraciracije dobila se je u gubitku težine pojedinih aparata. Aparati vagani su prve godine skoro svakog dana; druge godine, svakog prvog u mjesecu, a zadnje godine (1880.) samo dvaput: i to, L travnja i zadnjeg listopada. Prve godine bile su biljke svake nedelje jedanput polievane, druge godine nešto češće, a treće godine po tri — do četiri puta, tako da je zemlja primjereno svojoj kapaciteti neprekidno vlažna bila. Prve godine (1878.) bilo je vrieme tmurno, hladno i kišovito, i buduć su stabalca te godine najslabije polievana bivala, to je uslied toga i transpiciracija tog ljeta najniži stupanj postigla. Mnogo veći bio je gubitak vode godine 1879., kadno je zrak puno topliji i sušji, te po tom i pogodnosti za transpiraciju puno povoljnije bile. Maksimum transpiracije postignut je zadnje godine, kad no su biline sve to češćeputa polievane, a vrieme još povoljnije za transpiricaju bilo. Svakih 100 kg. lišća (odmjereno u suhom staiyu) izblapilo je od travnja do konca listopada popriečno sliedeću množinu vode. (Vidi skriž. na str. 327.) Kako se vidi, ne slažu se u tom pregledu poredane biljke sa dosadanjim izkustvom obzirom na potreboću vode pojedinih vrsti drvlja. Da se goimje brojke ne bi krivo tumačile, valja u obzir uzeti, da one izrazuju raznu veličinu transpiracije jednako težkih dielova lišća od mladih 5—6 godišnjih biljaka, koje su se nalazile u svedjer više manje vlažnom tlu. (Šteta, da količina transpiracije nije proračunana na jednaku površinu lišća na pr. 2 cm., svakako bi u tom slučaju bolje mjerilo imali.) U takovih okolnostih transpiiira najjače jasenove i brezovo lišće, zatim lišće bukovo i grabovo, na oto briestovO; a na posljedku javorovo i hrastovo. Lišće četinjača transpirira kud i kamo slabije od listača. Proračuna li se srednja transpirativna veličina li^ća sviju listača i četinjača, to ćemo vidjeti, da listače u isto vrieme poprit^čno šest puta toliko vode izhiape, dakle za vegetativne periode šest puta više vode potrebuju nego h četinjače. Iz pojedinih pokusa proizlazi, da lišće ariša, lipe, jasike, jalše luedju najsnažnije transpirirajuće spada. Kad su okolnosti povoljne, izhlapljuju listače u periodi vegetacije u jednom danu 2—4 puta toliko vode, koliko im vlastita težina (u suhom stanju) iznaša; dočim četinjače jedva polovicu vlastite težine izdadu. Pomislimo li, da jedan na samu stojeći jasen od travnja do konca listopada popriečno na dan četiri puta toliko vode treba, koliko težina sveko |