DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 41     <-- 41 -->        PDF

^ 327 —


sgodnim proriedjivanjem dade se i tomu pomoći. Poznata činjenica, da mokro


i močvarno tlo izgubi suvišnu vodu, kad se sa omorikom pošumi, — "nu po


sjekom šume opet da omočvari, — neda se protumačiti sa razmjerno slabom


transpiracijom omorike, nego ima svoj uzrok u tom, da nakon pošumljenja ne


mogu oborine gusti sklop krošanja probiti, a ono vode, što dospije do tla-,


odtječe uz kanale, koje mnogobrojno življenje oniorikovo tvori. Čim se šuma


posječe, te oborinam svake zaprieke ponestane, a tlo se opet spusti (sjedne)


tad preotmu močvare iznoviee mah), -


Bez nizkog, zaštitnog drvlja mogu jedino kriepke stojbine, koje sveudilj


dostatno vode i hranivih solih posjeduju, obstati. U ostalom, na takovih Uih,


poraste grmovlje samo od sebe.


Već prema tomu, ako bi se krošnje u razmjerju prema vlagi tla preveć
jako razvile, uradit ćemo dobro, ako jedan dio nižih grana okrešemo. Doklegod
stablo još toliko lišća posjeduje, da ga tlo uzdržati može, neće tom manipulacijom
produkcija drvlja ni najmanje umanjena biti.


Netom navedeni razni primjeri bit će dostatni, da iram pokažu, kako valja
pomenute zakone drvne produkcije u šumogojstvu uporabiti, oni nam podaju još
mnoge putokaze za praksu.


Na koncu valja da se još na Hochnelove trailspirationfe pokuse obaziiemo
i razložimo, na koji način može se ne samo relativna nego i absolutna veličina
transpiracije opredjeliti. Već prije pokazasmo, kako obzirom na velike raznolikosti
uplivajućih faktora nije moguće, ma za ikoju biljku neku stanovitu mjeru
transpirirane množine pronaći; mnogogodišnjim! pokusi moći će se za pojedine
predjele samo minimalna i maksimalna granica ustanoviti, unutar koje se množina
izhlapljivanja kreće. Jedino tada, kad bi se na raznih mjestih, na
dobrom i lošem, na svedjer vlažnom i na što sušijem tlu za raznog vremena
pokusi nekoliko godina nastavili, istom tada bi se za pojedinu vrst drveća neka
brojka pronašla, koja bi približno srednju veličinu transpiracije predstavljala.


Pokušalo se već s više strana množinu vode ustanoviti, koju drvlje u
nekom stanovitom vremenu od sebe u zrak pušta; ali niti methoda sama, niti
trajanje tih pokusa niesu dostatni, a da bi dobiveni resultati mogli valjani biti.
Zato seje veseljem pozdravilo, kad je Dr. pl. Hochner(u Beču) ljeti 1878, u
Mariabrunskoj šumarskoj bašti sa transpirationimi pokusi započeo te ih i nastavio.
Pokusi izveli su se na taj način, da je Hochnel posve normalno razvijene
5—6 godišnje raznovrstne biljke sa što većim busom u lonce pometo, od
kojih je opet svaki u valjkastu dobro zatvorenu posudu od kositra i to tako
položen bio, da je stabalce na jednu u polovici zaklopca načinjenu Sim. oki-uglu
rupicu van virilo; naokolo te rupice bilo je stabalce sa gljivom i kaučukom
omotano, tnko, da zrak nije mogao nutra dopirati. Na kraju zaklopca bila je
još jedna rupica od l%i na koju se je voda ulievala, - i ta dakako dobro
zatvorena. Tom spravom bio je lonac posve od zraka isoliran, samo iz srediiie
zaklopca virilo je stabalce sa lišćem van. Od vremena do vremena ustanovljivani
gubitak težine te sprave,rao^:^ao je jedino izdatkom vode puteni transpiracije