DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 326 — podržavati; na jug će usuprot drvlje samo dotle posegnuti, gdje usljed visoke teuiperature, te jake transpiracije, tlo uzmogne đrvlju nuždne vlage pružati. U takvom slučaju povuče se drvlje u brda. Netom opisane pogubne posljedice preveć jakog prorieđjivanja na tlih lošije vrstnoće, pokazat će se tim prije i tim jace, što slabija je naslaga lišća (stelja) i humusa dotičnog tla. U sastojinah, gdje se steljarina u velikoj mjeri uživa, valja opreznijim biti kod prorieđjivanja, jer kako je poznato, čuvaju naslage Ušća i humusa tlo od suhih vjetrova usljed kojih tlo stvrdne i okori; lišće je naravna gnojitba stojbine, iztruhnuv, ono ne samo da podaje gornjim naslagam tla sve one hranive soli, koje stabla žiljevjem iz dubljih naslaga tla i-zvlače i u lišće odvažaju, nego ra;^tvaranjem svojih bjelankastih tvari jeste izdašno vrelo dušične hrane (čipavac i salitrene soh.) Osim toga obogaćuje ona (naslaga lišća) vođu prostom (razvezanom) dušičnom kiselinom, koja mineralne soli raztvara i raztapa, — jednom riečju unapredjiije i pospješuje kemičnu djelatnost tla u velike. Isolirana stabla, kojima vjetar opalo lišće raznese, osiromašuju s gore pomenutih razloga tlo u mnogo većoj mjeri, nego li je to u zatvorenoj šumi. To isto vidimo i odatle, da nam voće samo onda na dulje vt^emena bogatim rodom rodi, ako ga na rationalau način gnojimo. Dr. Ramann u Eberswaldu dokazao je nedavno vrlo važnu činjenicu, da je izspirajuće (auswaschend) djelovanje kišnih i sniežnih oborina na pješčanih tlih mnogo veće, nego li je upijajuća snaga (absorbacija) istoga tla; osiromašenju takovih stojbinah, sa kojib se osim toga i steljarina u velike skida, jest pf^najpače to uzrokom, što mu voda izpiranjem sve hranive soli iztroši. Kod ovih vrsti zemlje, koje obiluju finimi česticami (ilovače itd.) jeste i upijajuća snaga za hranivimi soli veća, nego li ju pješčana tla posjeduju; s toga kod takovih stojbina ne može izpirajuće djelovanje vođe od tolike pogubne važnosti biti. Istom daljnja iztraživanja moći će nas poučiti, kolika je izjnrajuća snaga oborina kod pojedinih vrsti zemljišta. Iz dojakošnjih pronalaza možemo već sada zaključiti, da pješčana tla tim više hranivih soli izpiranjem gube, te vremenom tim brže osiromašuju, što laglji pristup oborine do njih imaju. Nezaklonjena, isolirana pješčana tla, bez dvojbe su u većoj opasnosti, nego li takova tla, koja su sjedne strane sastojinom, s druge strane buđ koje vrsti steljom zastrta i pokrivena. Nizko drvlje u srednjih šumah ili podsadjene biline u starijili proredjenih sastojinah mogu, po onom što smo dosad rekli, jedino tu svrhu imati, da zapriečujuć jače gibanje zraka (razbijajuć vjetrove) ujedno i (jače) izparivanje vode iz tla umanjuju i tako humusnu vlagu tvore; s druge strane opet zaustavljajuć (na sebi) jedan dio oborina, ne dopuštaju prejako izpiranje hranivih soli na pješčanih tlih, omogućujuć time, da se neka zaliha vode naviek u tlu uzdrži. Za podsad najsgodnije su listače (grabovi itd,), samo na mršavijem tlu i četinjače (jer ne potrebuju umogo vode, koje opet jedino tu mahnu imaju, da često svojim pregustim sklopom zapriečuju pristupak oborina do tla; uu |