DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— .325 « . da u jako proguljenih sastojinah trava potjera, koja sjedne strane i sama puno vode tlu oduzima, a s druge strane zapriečuje opet oborinam put do tla.; to isto pogubno svojstvo posjeduje i korov. Stabla će tim više vlage i hranivih tvari potrebovati, 6im jače se proga- Ijivalo bude, t. j . cim veći bude broj lišća i što je krepčija transpirativna snaga pojedine vrsti drveća. Slabo transpirirajuće četinjače ne mršave tla ni u redjih sastojinah, kao što više vlage potrebujuće listače. Isto tako zahtievaju bolje tlo one vrsti drveća, koje se pod stariju dobu same čiste i za svjetlom teže, nego li one, koje zasjenu podnašaju. Već iz toga sliedi, da ne valja svjetle (lichtbedtirftige) vrsti drveća međjusobno mješati, nego svjetle sa sjenu podnašajućima; najracionalnije bit će svakako miešanje listača sa četinjačami, zatim onih, s dubokim i plitkim korjenom. jer takovo drvlje može iz razni h naslaga tla potrebnu si vlagu i hranu upijati. Jake prozrake ili progale u starijih sastojinah mogu na dulje vrieme samo onda većim prirastom uroditi, ako je tlo takovo, da može neprekidno veću zalihu vode i hranivih soli đrvij u davati , Ne uzmogne li ono to, onda je povećani prirast samo dotle moguć i osiguran, dokle zaliha vode traje, da uzmogne mnogobrojno lišće razširenih krošanja podpuno nadomirivati; prekorači li broj lišća taj maksimum, to mora i daljni prirast prestati, te će od tog časa i lišće manje bivati, a mnogo će se (s pomanjkanja) hrane i posušiti. Cim lošije je tlo, tim prije će netom orisani pojavi na vidik izaći. Iz tog sliedi, da suhe i tople godine mnogo štetonosnije djeluju, nego li vlažne sa izdašnimi oborinami, koje prirast podržaju i deblje prstene radjaju. Što veća je transpirativna snaga stabalja^ i čim su povoljnije okolnosti (toplina, suh zrak) za izhlapljivanje, tim prije morati će na mršavih i suhih tlih gornje posljedice jakog prozračivanja nastupiti. Za to i podnašaju slabije transpirirajuće, uviek zelene četinjače lošija tJa, a na dobrom tlu opet mnogo jaču prozraku, nego li jače transpirirajuće listače. S toga ne smiju prozrake na lošijih thh nikad onaj stupanj postići, kao na ilovastom, kriepkom, svježem i dubokom tlu, nego se uviek moraju primjereno viagi tla poduzimati. — Po mojoj dakle theoriji proriedjivanja, valjana siromašnijih tlih samo do onog stepena progaljivati, kod kojeg bi krošnje još samo toliko lišća producirale, koliko bi zalihi vlage u tlu potrajno odgovaralo. Predje li se ta granica, to ne samo da prirastni procenat prestune rasti, nego usuprot padamo u gubitak, i to usljed toga, što broj stabala sve to manji biva. Gdje su klimatični odnošaji takovi, da se usljed više temperature transpiracija pospješuje, tu se nigda ne smije tako snažno progaljivati, kao m stojbinah, gdje je temperatura popriečno niža, a zrak vlažniji. Na visočinah, gdje je tlo svuda pojednako svježe, a povod vlažnijeg i hladnijeg zraka, transpu´acija puno slabija, nego 11 u nizinah, nalazimo, da je već od same naravi drvlje (šuma) puno riedje, nego li u ravnici. Kako na visočinah, tako je i u sjevernih krajevih (n. pr. u Norvežkoj) protivno južnim krajevom. Listače i četinjače imati će u brdu i na sjeveru ondje svoju granicu, gdje temperatura više ne dotiče, da bi mogla za hranu drvlja toli važnu transpiraciju u dostatnoj mjeri |