DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 24 <-- 24 --> PDF |
-^ 310 — ter ga upitam za savjet, na što mi reće, da je on njekom lugaru dao nalog, da predvode iz sela kojeg konja, pod njegovu. Nu za mene bilo već prekasno isto tako uraditi, i s toga odoh po gradu tražiti konja, u koju se svrhu obratih prije svega na svoga susjeda bačvara, znajući da imade liepa dva vranca, koji će moći na reviziji paradirati. Kad mu razložih svoju nevolju, on mi ponudi obadva konja, ja mu se zahvalim na ljubavi, veleć da trebam samo jednog, na što mi dečko predvede oba, za da si kojeg odaberem. Ja uzmem jednog na oko, ter ga u dostavljenoj mi tiskanici vjerno opišem i pogodim đećka, da mi ridju sutradan predvede pod moje ime, povjerenstvu, on obeća sve i ja se sretan vratim kući. Osvanu dan revizije, oko 8 satih jutrom, eto dečka s konjem pred moj prozor, da me upita, hoće li valjat kako je ou osedlo, videć ja da je sve u redu, još ga jednom sjetim, kako se ima kod pregledbe ponašati i on odjaši na skupište. Na urečenom mjestu, imali se konji u red ponamjestiti, i nakon proziva dotičnog imena, imao je dotični sluga predvesti povjerenstvu konja Tako bilo i s mojim. Pošto je konj bio liepog uzrasta i dobro ogojen, pao bi svakom u oći, i generalu se dopao, on pogleda u opisnu listu, te primjeti; da se opis neslaže s konjem, naročito je konj bio na noguh i čelu putast, bez da bi to bilo u opisu iztaknuto. General upita toga radi dečka, za razjašnjenje, na što če mu ovaj, nesluteći ništa zla, da je drugi konj, onaj koga jer „Forster´´ jučer opisao, nu taj da se neda jašiti, i zato da je radje uzeo toga, đržeć da je svejedno bio ovaj ili onaj, samo da je konj. TJpitav na toj čij je, smete se i reće, da je djetić bačvara N. N., a konačno utjeran u tjesnac izpripoviedi sve što je znao, čemu se prisutni častnici ne malo smijahu- Ja koji sam svu svoju nevolju sa strane slušao, pokupim se brže bolje, da me nitko neopazi, znajuć da sad nebude dobro. Posije smotre, drugi dan, odvažim se ja, za učiniti stvari kraj, pred samog generala, pa mu se izpričam kako bolje mogah, tužeći se, da mi uz 3 for. paušala i neznatnu plaću jedva i samom živiti, nekmo li još i konja podržavati, što mi napokon i sam general priznao, obećavajuć mi, da će nastojati da se šumarom povisi paušal za konja, koje se obećanje medjutim tekar za četiri godine izpunilo, kad no paušal od 3 for. na 16 for. povisiše. Pri tom mi je spomenuti podjedno. da je prigodom tog povišenja paušala za konja, i „beriteneru« u to ime 16 for. mjesečno dopitano; spomenuo sam pako već izprva, da je imao samo 8 for. plaće, i to bi mu dalo povoda izjavi, da je njegov parip veći gospodin od njega, jer da ga konj nosi i hrani. Iz zahvalnosti bi mu vazda prije no ga uzjašio, skinuo škrljak govoreći, „dopusti gospodaru da te uzjašim". Kako kod prenavedenili poslova đoznačenja i kod sadnje, tako bilo i kod obavljana procjene šiške i žiro vine, koješta zanimiva. Procjene te obavljahu se godimice. Pravo na žirovinu imahu u prvom redu krajišnici, za da se pako sa;^na, da li osim graničara još i strani u žirovinu budu mogli napuštati svinje, (što graničari međjuto samo nerado puštahu, a obično za da strancem oduzmu volju tog napuštanja, u velike bi strane svinje pokrali), obavljale se prerečene procjene. |