DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 309 — rekao u nabranu tjerati svinje. Na što mi oni posve odresito, da su vile poplašile svinje, a one da ub,j(^gose u y.abrauu, i^to lugar svom [>fipravnošću potvrdi, što sam mogao unai)red znati da će tako biti. Ja medjutira ncprihvatiii taj i/govor, već pobilježim svinje, veseleć se već unapred, da će nu trećina globe pripasti, sto bi n na/oćnom slučaju oko 100 for. bilo iznašalo, Nu već sutradan otišo, još prije no sam ja mogao podnieti prijavu, vlastnik svinja -- i^apovjedničtvu kumpanije, tu prijavi, da su mu se nesrećom svinje zaleUie u zabranu, da sam ga ja tamo zatekao i da ga kanim toga radi tužiti. Zapovjednictvo kunipanije se zanj zauzme, te ga riešilo globe, a mene pripadajuće me nagrade. U ostalom, to su bili vrlo redki slučajevi, da sain u obće mogao.doći na takove nepodobštine, jer kad god sam bio službeno izaslan na pregledanje šuma bijahu podjedno o tom i svi područni lugari obavješteiii, i tako isti imahu kad svoje ortake ob mom dolazku za dobe obavjestiti. Poznato mi bje nadalje više slučajeva, gdje su krajišnici znanjem lugara, po zabranah raarvu pasli, ma sve da su isti lugari kad i kad i na oko koga prijavili, i ma sve da su zabrane i dobrim prosćem ogradjene bile. A saun) one zabrane bile su kako tako očuvane od marhe, gdje se već kurjaci udomiše, tražeć od ugonjene marhe harać. Kraj ovakovih odnošaja, pako uejnamo se čuditi, da u bivšoj vojnoj krajini, ostalo malo šuma srednje dobe, a i one koje preostaše, nisu podpune. Gledajući i osjećajući kakovu kraj takovih oduošaja šumar žalostnu ulogu imade, dosta sam puta misHo, da je kraj takovog gospodarenja šumama, suvišno da se od šumarskih činovnika služcćib za onda u Ki^ajini, tražila akademička naobrazba, kad im svaka napremica k boljku više štetovala no koristila, u koliko bo su ,svemočnici krajiški kod pukovnija držali, obćeuito, drva, negledeć na to, da su vojna zapovjedničtva baš na njeki način zazirali od šumarskih činovnika, k ćemn ne malo dopriuašala i slaba plaća te tužan položaj tog osoblja. Za ilustraciju da još shedeće spomenem. Već prije rekoh, da sam mjesečni pauvšal od 3 for,,, koji mi pripadaše za uzdržavanje služlienog konja,jnorao upotriebiti sam na svoju osobu, jer da inaće nebi bio mogao živiti uz kukavnu plaćicu, a o držanju konja nebje ni govora. Tko dakle da si predoći moju nepriliku, kad jednoć stigue od zapovjedničtva pukovnije zapovjed, da svi ,kod stopa se nalazeći častnici i činovnici, koji od konja paušal piimaju, drugi dan u 8 satih jutrom, na opredieljeno mjesto konje privesti imadu, gdje će general povjerenstveni izvid konja obdržavati, ter se podjedno osvedočiti i o uporabi rečenog paušala. Rekoh jur, da me .se taj nalog vrlo neugodno dojmio, te me u veliki škripac doveo. Odkuda da si ja siroma sad na brzu ruku nabavim konja. U to se sjetim, da ga ni moj predstojnik „Waklbereiter" nije imao. Odem k njemu |