DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 306 — u po meni odmjerenoj novoj sjefini preko 1800 gorostasnih hrastova bilo, to, se nehtjedoh upuštati u umovanje nadlugara, veleć da neuvidjam potrebu povećanja sječioe za ovaj put. To medjutim nebje po volji lugarom, u koliko bo isti starešinam obećaše, da ću barem dva šestara za njihovo selo otvoriti. Jošte pnje no što poćeh šestar ozuačivati pogledam u drvosjećnu osnovu (potvrdjenu po visokom zapovjeduićtvu, kao vrhovnoj oblasti) te nadjeni da je sliedeći kolosjek, koji se za sječu otvoriti ima, sa brojem 45. na redu, dočim na humki koja sjećinu označivaše, broj 52 bijaše, što mi bijaše jasnim dokazom, da se godišnji red sječe jur davno napustio, te da se i u prijašnjih godinah veće sječine odkazaše, no je drvosječna osnova ustanovljivala. Za da se uvjerim o istini moje sumje, upitam o stanju stvari nadbigara, koji mi reće, da je glavar kunipanije svake godine podnašao pukovniji pritužbe da krajišnici polag sječne osnove nedobivaju dovoljno gradje, na što bi pukovnija dozvolila prehvate i odtuda ta razlika u sjecina. Čuvši to, nisam se čudio više onom množtvu prekrasnog drvlja po sječinah, koje tuj uzalud propadalo. Medjutim se ja nedam time smOvSti, već oznaćim sječinu onako kako bje propisano, a zatim započmem odkazivanjera, buletajući hrastove. Svaka upravna satnija imaše /.a svoje područje jedan doznačni i jedan kontrolirajući čekić, prvi dobio bi lugar, drugi kontrolni častnik kod doznačivanja. Prešav mi na buletanje hrašća, iztrese lugar iz vrećice šumarski i kontrolski čekić, na što ga ja upitam a gdje Vam je sada kontrola — koja ima, kontrolnim čekićem, doznačeno hrašće probuletati, te vam predaju na đoznačnici potvrditi? Na što mi nadlugar i lugar odvrate „vraga će nam kontrola, odredili bi nam iMdbabu, a toga nam baš treba, ta mi i bez njega kontrolni pečat udariti možemo, a k ćemu da ga onda hranimo i napojamo. Spoinenuv im ja, da je taj postupak protupropisac, pa da bismo toga radi mogli neprilika imati, na što će opet nadlugar, da on to već odstarine obično tako radi. Počmem ja bilježiti hrašće, prel)irajuć šumom, za da tako i za do godine štogod dobra ostane. A za koga bude ovo liepo pričuvano hrašće? — Primjeti Beritener, zašto mi nebi to bolje hrašće prisutnim našim prijateljem dali, dok nam oni hoće svako doba prijateljstvo vratiti, ta oni su naši ijudi, pa zašto da onda pustimo to hrašće, da ga do zgode kapetan drugima doznaci, za sjemenjake nam se takodjer nije brinuti, jer će se i ovako i onako žir saditi. Tako bi me lugari vazda upućivali u postojeće običaje, dok mi beritener, napokon ne spomenu, da bi sad bilo vrieme, da se gospodin forster uputi do kolibe, gdje nam se ručak pripravlja, te gflje budem imao spode streljati branjuge, dočim bi se tu samo razhladiti mogao, što da mi nij´e nuždno. ´ Spominjuć nadalje kako je opasno hodati sječinom, jer su čobani ljeti izkopali više bunara, pa kako je sada kolosjek mjestimice pod vođom, to bih se mogao lasno strovaliti u koju takovu jamu i t. d. Videć napokon, da nisam dorasao u.čiui.ti kvA] dosa,dai\je,m p:nzdinstvn, za putim se pod vodstvom jednog graničara do obi-ižnjeg atana (kolibe) gdje nam |