DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 304 ^ Malo zatim dobijem od zapovjednictva pukovTiije nalog, da po propisu dvim obcinara odkažem kolosjeke, a podjeđno da i njekom drvotržcu, koji je imao za erar prigotavljati građju, bezplatuo potrebno imi lirašće odkažem. To bi Tijekako polovicom studena, zima jur prilično pritisnula bila, a snežno doba nastalo, dakle po me vrlo neprijatno doba, koji neimah toplog odiela, a ni no^^aca. Videć ipak da neima fajde nabavim ja pre svega dobre čizme, uz mjesečnu odplatu, a što se zimske halje tiče, uzdao sam se u Boga i svoju žilavost. Kola u šumu, ponudio mi sam drvotržac, što sam radostno prihvatio, neiraajuč i onako sredstva za podmirenje takovih troškova. Prijaviv se prije odlazka u šumu pukovniku, reče mi ovaj; nebi li bio jedan kolosjek dovoljan za svestrano podmirenje obćinarom potrebne gradje, to da imam i drugi, a u slučaju potrebe i treći kolosjek obilježiti. Kad sam na tu čudnovato mi se pričinjajuću zapovjed odvratio, da polag po visokom´ zapovjedničtvu potvrdjene drvosječne osnove, toj obćini samo jedan kolosjek na ime drvarije pripada, odvrati mi pukovnik kratko, kakova osnova, dati ču vam ja osnove, vi imate ono činiti, što vam ja zapovjedam inače. — Na što se pokupim i odem do g. „Waldbereitera" u ured, da mu pripoviedam litaniju, koju mi g. pukovnik odčitao. Nakon što svoje jade izjavih, reče mi, da se samo držim naputaka pukovnikovili, jer da bi me on bez svakog okolišanja mogao poslati profosu, pak tko će mi onda odmoći. Drugi se dan odputim s drvotržcem u šumu. Stigavši u selo, gdje me šumarsko osoblje imalo dočekati, po dobljenoj jur zapovjedi, dočekaše me i zbilja „Beritener" (nadlugar) sa dva lugaj-a, te više graničai^a, koji dodjoše gledati novog Forstera. „Beritener" , mi se predstavi te me sa dobro došli pozdravi, i to sve službenim švabskim jezikom, u kojem i ja njemu odvraćah. Nadlugar bijaše čovjek, malog uzrasta i prilično star, nu inače kriepak, dočekao me pako u paradi t. j . u fraku sa zelenim ogrljakom, kojega su dugi repovi do petah visili, na glavi imao je pikač, starinske mode, na prsih mu visjela medalja fraacezkoga rata t. z. Kanon enkreutz, tako, da je u tom paradnom odielu izgledao kao prava nakaza, lugari imali su na vojnom odielu zeleni ogrljak, te se time razlikovahu od vojuičtva. Nakon kratkog razgovora, odosmo u stan lugara, gdje nas po običaju, dočeka prostrta trpeza sa zajutrakom. U koliko se do .sada služih samo službenim jezikom, osokoliše se lugari te oni počeše govoreć hrvatski i mene česati, medju ostalim reče „Beritener", „taj naš Forster mora da je pravi pravcati Švaba —niti zna naški", te nastavi uzdišuć, „oj tužna krajno, što ćeš dočekati, ja već ostario kao Beritener, pak nemogu postati forster, a taj, da naše šume goji!" Ja se slušajuć taj razgovor šetah sobom, čineć^ se posvema nevještim hrvastini, to u nađi, da ću još i drage zanivnive čuti. Medjuto zovnu lugar rcdušu, koja je priredjivala objed, da donese čorbu, isto doba se privuče pas terpezi, |