DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 303 --- Kako sam nastupio šumarsku praksu. Piše jedan bivni c, kr. šumar vojne krajine. U bivšoj vojnoj krajini bijaše običajno šumarski pomladak, na državni trošak naobraživati na c. kr. šumarskom učilištu u Mariabmnu — tako da je sve tamo do g. 1860 sve šumarsko osoblje krajine tim načinom namaknuto domaćimi vrstnimi silarai. Svršivši krajiški stipendista šumarskih zavod — stupio jest obično na godinu dana, u šumarsku praksu, kojemu c. kr. šumskih ureda bečkog okolišja, gdje bi uz šumarstvo takodjer i lovstvo proučavao. Nakon te pokusne godine pako budu namješteni u svojstvu c. kr. krajiških šumara u kojoj pukovniji. Tako se zbilo i sa piscom tih redaka god. 1849, kad no ga u jednoj slavonskih pukovnijah s mjestiše. Dodjeliše rae bo c. kr. šumarskom upravitelju t. z. Waldbereiteru pukovnije na službovanje, te smo odsele nas dvojica čitavi šunlarsko upravni status pukovnije sačinjavali. Podčinjeno nam bijaše 40 lugarali i dva nadlugara t. z. Beriteneri. Šumarija zapremaše do 90000 ralih šumišta. Plača moga šefa, iznašaše čitavih 300 for. srebra na godinu^ uz stan u naravi, ter paušal za konja u iznosu od 36 for. i 10 hvati gorivog drva na ime gretvine. Meni samom pako kao „forsteru" pripadaše 240 for. srebra plaće, paušal za konja u iznosu od 36 for,, te 0 hvati goriva i 24 for. naime stanbine. Nadlugar imaše mjesečno 8 for. plaće, i 3 for. mjesečno paušala za jahača konja, i on se brojio medju beamteriju. Lugari se dieliše u dva razreda jedni imahu 5 drugi 4 for. mjesečne plače. Neimajuć šumar ustanovljenog sluge za konja mogao si je sam konja i staju čistiti ili pako od svoga takovog plaćati. Da si je svaki držao i u istinu konja, na to su strogo pazili, okolnost koja mi vele ogorčavaše život, jer mi plaća jedva dosizaše za život, a nekmo li još i za konja. Za doznačenu mi mjesečnu stanbinu od 2 for. nemogoh dobiti ni komore, nekmo M prikladnu sobicu, morao sam dakle i tu nadoplaćivati, a uza sve to još sam i taxu naimenovauja imao odplačivati, koja iznašaše 80 for. tako, da mi se uz toli nepovoljne okolnosti, kucni sluga večim gospodinom pričinjaše no nesretni c. kr. krajiški forster, te nije čudo, da mi dozlogrdilo takvo službovanje, tako da sam već kod nastupa službe stao razmišljati, kako da se riešim vojne krajine. Nakon osmodnevnog skužbovanja kod šumarskog ureda, zamolim u zapovjedničtva pukovnije dopust, na četrnajst dana, tobož na ime obiteljskih poslova, te se ođputim kući. Dopust taj medjutim prebrzo minu, a meni se nehtje natrag, dok nedodje od pukovnije, „Befehl" da se odmah vratim, inače — i tako se po nagovaranju drugih napokon ipak povratim. Vrativ se imao sam se prijaviti zapovjedničtvu pukovnije, kojo me prekoračenja dopusta radi, malo ne profosu odputi, ali me Iječuička svjedočba toga oslobodi. ´ 23 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 304 ^ Malo zatim dobijem od zapovjednictva pukovTiije nalog, da po propisu dvim obcinara odkažem kolosjeke, a podjeđno da i njekom drvotržcu, koji je imao za erar prigotavljati građju, bezplatuo potrebno imi lirašće odkažem. To bi Tijekako polovicom studena, zima jur prilično pritisnula bila, a snežno doba nastalo, dakle po me vrlo neprijatno doba, koji neimah toplog odiela, a ni no^^aca. Videć ipak da neima fajde nabavim ja pre svega dobre čizme, uz mjesečnu odplatu, a što se zimske halje tiče, uzdao sam se u Boga i svoju žilavost. Kola u šumu, ponudio mi sam drvotržac, što sam radostno prihvatio, neiraajuč i onako sredstva za podmirenje takovih troškova. Prijaviv se prije odlazka u šumu pukovniku, reče mi ovaj; nebi li bio jedan kolosjek dovoljan za svestrano podmirenje obćinarom potrebne gradje, to da imam i drugi, a u slučaju potrebe i treći kolosjek obilježiti. Kad sam na tu čudnovato mi se pričinjajuću zapovjed odvratio, da polag po visokom´ zapovjedničtvu potvrdjene drvosječne osnove, toj obćini samo jedan kolosjek na ime drvarije pripada, odvrati mi pukovnik kratko, kakova osnova, dati ču vam ja osnove, vi imate ono činiti, što vam ja zapovjedam inače. — Na što se pokupim i odem do g. „Waldbereitera" u ured, da mu pripoviedam litaniju, koju mi g. pukovnik odčitao. Nakon što svoje jade izjavih, reče mi, da se samo držim naputaka pukovnikovili, jer da bi me on bez svakog okolišanja mogao poslati profosu, pak tko će mi onda odmoći. Drugi se dan odputim s drvotržcem u šumu. Stigavši u selo, gdje me šumarsko osoblje imalo dočekati, po dobljenoj jur zapovjedi, dočekaše me i zbilja „Beritener" (nadlugar) sa dva lugaj-a, te više graničai^a, koji dodjoše gledati novog Forstera. „Beritener" , mi se predstavi te me sa dobro došli pozdravi, i to sve službenim švabskim jezikom, u kojem i ja njemu odvraćah. Nadlugar bijaše čovjek, malog uzrasta i prilično star, nu inače kriepak, dočekao me pako u paradi t. j . u fraku sa zelenim ogrljakom, kojega su dugi repovi do petah visili, na glavi imao je pikač, starinske mode, na prsih mu visjela medalja fraacezkoga rata t. z. Kanon enkreutz, tako, da je u tom paradnom odielu izgledao kao prava nakaza, lugari imali su na vojnom odielu zeleni ogrljak, te se time razlikovahu od vojuičtva. Nakon kratkog razgovora, odosmo u stan lugara, gdje nas po običaju, dočeka prostrta trpeza sa zajutrakom. U koliko se do .sada služih samo službenim jezikom, osokoliše se lugari te oni počeše govoreć hrvatski i mene česati, medju ostalim reče „Beritener", „taj naš Forster mora da je pravi pravcati Švaba —niti zna naški", te nastavi uzdišuć, „oj tužna krajno, što ćeš dočekati, ja već ostario kao Beritener, pak nemogu postati forster, a taj, da naše šume goji!" Ja se slušajuć taj razgovor šetah sobom, čineć^ se posvema nevještim hrvastini, to u nađi, da ću još i drage zanivnive čuti. Medjuto zovnu lugar rcdušu, koja je priredjivala objed, da donese čorbu, isto doba se privuče pas terpezi, |
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 19 <-- 19 --> PDF |
—- 305 — zgrabi komad pečenice, pa smuk pod krevet. Opazio ga ipak „Beritener", uzme batinu, pa udri po psetu koje poče sobom bježati, a u taj čas eto ti na vrata redušu sa čorbom, nasrne pas na nju, a reduša se sruši i ode nam čorba na ne malu žalost „Beritenera", koji to psu podnipošto oprostiti mogao nije. Neimajuć čorbe, latismo se hladne bravetine, i pića. Kako se ja još nisam bio priučio, takovu fruštuku, to tim više lugari u moje zdravlje popiše^ a „Beri tener" bi svagda douietnuo, gle naš Švaba, neće da pije, daj si mira, odvrati drugi, čekaj samo dok dodjemo u šumu naućit čemo mi njega sve po sokačku piti, tulit će i on snaraa u isti rok, poznam ja te ljude, imali smo ih. pa su svi mogli i bolje od nas povuci i t. d. Ja sve to slušam pa šutim, dok me „Beritener" i opet njemački neumoli da mu dopustim, da mi predstavi dvie starešine iz sela, kako reće, ljude poštene i uslužne, koji nam a šumu i natrag odrediše kola, te koji bi rađa da me lizpoznaju. Ja ih dadem dozvati u sobu, te ih bez okolišanja hrvatski pozdravim i nagovorim; na što moji lugari, stadoše kao okamenjeni jedan drugog gledati, a. „Beritener" videć, da mi je nasjeo poče; „ta vi ^mvorite baš dobro,naški, a mi smo vas držali za Švabu´^ — Držeć da je vrienie da ki-enemo, odvratim ja, da bi sad bilo vrieme, da se zaputimo na posao, na što nadlugar uhvati za pehar te mi polak navade, nazdravi cifrastu zdravicu, spominjuć medju ostali mi želju, da im nekvarim stare . običaje, pa da ču onda svagdje dobro proći, graničarom da idem na ruku, da im žirovinu i travarinu nekratim, i t d, i t d. što mu naravno obećah izpuniti, samo da se već jednom trpeze riešim, Došavši napokon ipak u šumu, imah šta vidjeti, u mjesto kolosjeka, divna se sterala pred menom stara hrastova šuma, stabla obično 4 — 5 stopa u pi"omjeru i visokih debla, da ih bilo milota gledati. Sječine bijahu jur u planu označene, a i u šumi bijahu razmedje označene humkama, providjenimi brojevi kolosjekah, te bi se šuma bila imala polag jednakih ploha uživati. Zadaća mi stoga bijaše, označiti granicu kolosjeka u cieloj duljim i širini, buletanjem po graničnog stabalja, za da se medja sječine nepromaši, Tekar što sam tako posao započeo, zaklima „Beritener" glavom, pogovarajuć mi, da jedna sječina nebude dostatna za podmirenje potrebštine drvotržca i graničara, te da stoga još bar polovičnu sliedećc sječine priklopim, a nebi li ja to htio učiniti, da će kumpanija kod pukovnije podići tužbu, a ova da. će onda bez pitanja opunovlastiti kapetana, da on sječinu po volji poveća, a jada ću jos uz to imati okapanja, što nisam graničare htio potrebnom gradjom posvema podmiriti, i s toga da neka to radje sada sam učinim i tako da ee i ljudi imat veći rešpekt pred nama i t, d. Ja na ta pričanja pogledam u popis. u kojem bijaše propisana i izkazana gradja za kuće vlastnike odnosnog sela, te nadjem, da je u svrhu podmirenja te potrebe dovoljno 300 hrastovih stabala, a doćim u prijašnjih sječina još dovoljno za gradju sposobnih hrastova preostalo, dapače bilo tamo i jur već oborenog i dielomičuo izradjenog nu neizveženog hrašća, te dočim je |
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 306 — u po meni odmjerenoj novoj sjefini preko 1800 gorostasnih hrastova bilo, to, se nehtjedoh upuštati u umovanje nadlugara, veleć da neuvidjam potrebu povećanja sječioe za ovaj put. To medjutim nebje po volji lugarom, u koliko bo isti starešinam obećaše, da ću barem dva šestara za njihovo selo otvoriti. Jošte pnje no što poćeh šestar ozuačivati pogledam u drvosjećnu osnovu (potvrdjenu po visokom zapovjeduićtvu, kao vrhovnoj oblasti) te nadjeni da je sliedeći kolosjek, koji se za sječu otvoriti ima, sa brojem 45. na redu, dočim na humki koja sjećinu označivaše, broj 52 bijaše, što mi bijaše jasnim dokazom, da se godišnji red sječe jur davno napustio, te da se i u prijašnjih godinah veće sječine odkazaše, no je drvosječna osnova ustanovljivala. Za da se uvjerim o istini moje sumje, upitam o stanju stvari nadbigara, koji mi reće, da je glavar kunipanije svake godine podnašao pukovniji pritužbe da krajišnici polag sječne osnove nedobivaju dovoljno gradje, na što bi pukovnija dozvolila prehvate i odtuda ta razlika u sjecina. Čuvši to, nisam se čudio više onom množtvu prekrasnog drvlja po sječinah, koje tuj uzalud propadalo. Medjutim se ja nedam time smOvSti, već oznaćim sječinu onako kako bje propisano, a zatim započmem odkazivanjera, buletajući hrastove. Svaka upravna satnija imaše /.a svoje područje jedan doznačni i jedan kontrolirajući čekić, prvi dobio bi lugar, drugi kontrolni častnik kod doznačivanja. Prešav mi na buletanje hrašća, iztrese lugar iz vrećice šumarski i kontrolski čekić, na što ga ja upitam a gdje Vam je sada kontrola — koja ima, kontrolnim čekićem, doznačeno hrašće probuletati, te vam predaju na đoznačnici potvrditi? Na što mi nadlugar i lugar odvrate „vraga će nam kontrola, odredili bi nam iMdbabu, a toga nam baš treba, ta mi i bez njega kontrolni pečat udariti možemo, a k ćemu da ga onda hranimo i napojamo. Spoinenuv im ja, da je taj postupak protupropisac, pa da bismo toga radi mogli neprilika imati, na što će opet nadlugar, da on to već odstarine obično tako radi. Počmem ja bilježiti hrašće, prel)irajuć šumom, za da tako i za do godine štogod dobra ostane. A za koga bude ovo liepo pričuvano hrašće? — Primjeti Beritener, zašto mi nebi to bolje hrašće prisutnim našim prijateljem dali, dok nam oni hoće svako doba prijateljstvo vratiti, ta oni su naši ijudi, pa zašto da onda pustimo to hrašće, da ga do zgode kapetan drugima doznaci, za sjemenjake nam se takodjer nije brinuti, jer će se i ovako i onako žir saditi. Tako bi me lugari vazda upućivali u postojeće običaje, dok mi beritener, napokon ne spomenu, da bi sad bilo vrieme, da se gospodin forster uputi do kolibe, gdje nam se ručak pripravlja, te gflje budem imao spode streljati branjuge, dočim bi se tu samo razhladiti mogao, što da mi nij´e nuždno. ´ Spominjuć nadalje kako je opasno hodati sječinom, jer su čobani ljeti izkopali više bunara, pa kako je sada kolosjek mjestimice pod vođom, to bih se mogao lasno strovaliti u koju takovu jamu i t. d. Videć napokon, da nisam dorasao u.čiui.ti kvA] dosa,dai\je,m p:nzdinstvn, za putim se pod vodstvom jednog graničara do obi-ižnjeg atana (kolibe) gdje nam |
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 307 -^ se priredjivao ručak. Nakon dobre ure povrati se beritener sa lugari, te mi prijaviše da su dozuacenje gradje svršili. Založivši ini do volje, vratismo se })od većei u selo na konak, gdje nas naravno i opet kod lu-ara čekaše gostba. I tako ja sretno obavim taj prvi dan mojeg praktičnog šumarskog rada u Krajini, Sutra dan nastavio sam taj posao u drugom reviru i t d. dok se nakon obavita posla nevratih kući, da dojavim pukovniku, da sam nalog izvršio, podjedno ipak prijavih ćitav taj, meni se vrlo čudnovatim čineći postupak raznih oblaslili, šumarskom ravnateljstvu, na što me medjutim moj predstojnik umiri izjavom, da je i on morao popustiti, jer da bi inaće došao bio profosu, a i zločesta konduita mu nebi bila uzmanjkala. Videć pako kakovo li je to osinje gnjezdo, kanio sam se i ja brzo svakog dalnjeg bezplodnog zanovetanja. . II. . Nije prošlo dugo, a eto me i opet odpraviše, da doznačim sječinu i gradju, ali mi tom sgodom pridieliše i jednog častnika od kumpanije. Dan prije doznake, obradova me lugar, priposlaujem svojih kola, pocem me resio ne male neprilike, jer niti imah još konja, ni novaca za kola. Dovezav se u šumu, nadjem jur tamo spomenutog častnika, lugarsko osoblje, kao i ovlaštenike. Dočim bi častnik prozivao ovlaštenike, obavljao sara ja doznaku. Tako radismo dobar sat, kad se beritener i feldbaba do nas postaviše, i>^javom, da ovako postupajuć nebudemo nigda gotovi, te da s toga njima prepustimo obavlanje doznake, a oni da će već učiniti kako pravo, a mi da idemo do vatre počivati. Častnik rado ifcivoli, i tako se uii odputimo do obližnjeg stana. Odmarajuć se, pane mi na um, da j)odjem natrag na sječinu, da vidim kako beritener i feldbaba doziuićuju drva. [)ošav krirance na lice mjesta,´ imam šta viditi, nedieli se taj po [)otrebi, već po milosti, mitu i obećivanju. Videć, to vratim se natrag (lo častnika da mu. saobćim taj postupak, na što mi on mirno odvrati, da feldbaba već znade što radi. Malo zatim \´rate se graničari, beritener i feldbaba, postavivši se pred častnikom u red, prijavi feldbaba da je doznaka obavljena. Častnik upita graničare, jesu ii gradjonj namireni, što s\i potvrdiše. Gemu se ne malo začudih, zuajuć ipak, da u istinu jedva polovica prisutnih podmirena i stoga "upitam lieritenera da mi odgoneta tu zagonetku, na, što mi primjeti, da bi se koji graničar pritazio proti feldbabi, da bi ga ovaj sigurno x>rvom zgodom s[)ravio u buturuicu i s toga, dn se svaki boji protusloviti mu. Tako se dakle u ono blaženo doba, postupaše kod doznačivanja gradje, dočim se ogrlevno drvo u obće nije odkazivalo, te je graničarom prosto bilo kroz čitavu godinu u šumi ku])iti ležeće odpadke, kojih je bilo svikud u obilju jer se s obaranjem bome štedilo nije. Uza sve to, da postojahu stroge naredbe, da se tako dugo ueima stojeće drvo odkazivati, dok imade dovoljno ležeceg, al se toga nedržahu kod kumpanije. Za da uetrebaju klade, koje bijahu uješto težje za izraditi, sa sje |
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 22 <-- 22 --> PDF |
, — 308 — čina izvesti, voliše ih krajišnici zakapati, ma sve da su ti furki bili posve prikladni za gradju, a i sami lugari rukovodili bi često taj posao, samo da nedodju u nepriliku, prigodom vizitacije šuma. Kako su u obće ti ljudi vršili svoju dužnost nek dokaže i sliedeća, koju mi lugar saobći, prigodom obilaženja takove jedne stare siečine: „Kada je lani ravnatelj šumarstva imao vizitaciju šuma, te silom navalio, da ovu sječinu pregleda, nastojasmo ga mi lugari kao i „Waldbereiter" pošto po to od toga odvratiti, pričajuć mu, da je bivša velika voda jedinu u šumu vodeću ćupriju odniela, te da sad nije moguće u sjecinu bez pogibelji, pa kada direktor uzprkos toga odvrati ^muss gehen", počera kočijaš konje, koji naravno, jer smo prije dali već most razrovati, školi u blato i vodu zagliboše, a šnjimi i naš „Waldbereiter i Waldirektor", tako da se sve do pojasa okaljužiše. Mi pako imasmo đosti posla dok smo ih krkaći iz blata izvukli, a i konje jedva đa smo spasih i tako g- ravnatelju sigurno već neće na um pasti da ide sječine pregledavati. Nu jao si ga nam, daje direktor ipak došao u sječinu, gdje je hrast na hrastu ležao, tako da bi jedva i koza prošla a kamo li kršteni stvor. Svemu pako jedino bje kriv naš „Beritener´^ sa kumom si feldbabom, koji graničarom ođkazivahu hi-ašće. Direktor pako ni visokih panja u sječi trpio nije, zato sreća i Bog da se kod ćuprije prevrnuoJ^ Najljepše je ineđjutim to, da se krajišnici kraj svega razkošja, kojim im se odkazivaše gradja, svako sgodom višjim oblastim, a osobito iušpicirajućim generalom prituživahu, da nigda nedobivaju dovoljno gradje i t. d. Kako se postupalo nehajno i nerazumno kod odkazivanja drva, isto se tako postupalo i kod uzgoja šuma. Svake se godine sastavljahu uzgojne osnove, iste se podnašahu vojnom zapovjedničtvu na odobrenje. Žir sakupljati i saditi morali su sami krajišnici robotom. Žira se nakupilo uvjek znatno više no ga bilo treba, pa ipak se samo neznatni dio upotrebio i zbilja u namenjenu svrhu, nješto bo odvezlo se g. kapetanu, nješto opet g. feldbabi za gojenje svinja, a i lugari i nadlugari imaše svoje postotke, zatim dodjoše razni kumi i komšije, i tako se veći dio sabranog žira raznosio, u mjesto zasadio, pa i ono što se u istinu zasadilo, obično bi preko zime prorovale svinje, a miševi i mrazovi morahu tad nositi krivnju što kultura taj put uspjela nije, te što se sječina morala opet iznova do godine zasadjivuti i t. d^ Pregledajuć tako jednom ovakovu sječinu, naidjem na svinjske tragove, i s toga pozovem lugai´a đa, ostane samnom u zasjedi, jer da u blizini moraju biti lisice, koje valjda u podvečer u sječinu zalaze miševe loviti, koji se hraue posadjenim žirom. Na što će lugar; Bog nas oslobodi gospođine forsteru ovdje ostati, tu Vam dolaze noćju kurjaci ^u čitavih čoporih. Ja mu na to odvratim, da se neplašim kurjaka jei´ smo dobro oružani i t. d, te ga tako prisilim ostati. Nečekali mi medjutim dugo, te još ni suiice zašlo nije, a već nam se približivaše rulja svinja. Na što ja lugaru, pa kako da se svinjari neboje noćju u zabranu sa svmjama, kad imade tako strašnih kurjaka, na što se on ne malo zbum. Došavši svmjan do nas, viknein im da stanu, te ili zapitam tko li im |
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 309 — rekao u nabranu tjerati svinje. Na što mi oni posve odresito, da su vile poplašile svinje, a one da ub,j(^gose u y.abrauu, i^to lugar svom [>fipravnošću potvrdi, što sam mogao unai)red znati da će tako biti. Ja medjutira ncprihvatiii taj i/govor, već pobilježim svinje, veseleć se već unapred, da će nu trećina globe pripasti, sto bi n na/oćnom slučaju oko 100 for. bilo iznašalo, Nu već sutradan otišo, još prije no sam ja mogao podnieti prijavu, vlastnik svinja -- i^apovjedničtvu kumpanije, tu prijavi, da su mu se nesrećom svinje zaleUie u zabranu, da sam ga ja tamo zatekao i da ga kanim toga radi tužiti. Zapovjednictvo kunipanije se zanj zauzme, te ga riešilo globe, a mene pripadajuće me nagrade. U ostalom, to su bili vrlo redki slučajevi, da sain u obće mogao.doći na takove nepodobštine, jer kad god sam bio službeno izaslan na pregledanje šuma bijahu podjedno o tom i svi područni lugari obavješteiii, i tako isti imahu kad svoje ortake ob mom dolazku za dobe obavjestiti. Poznato mi bje nadalje više slučajeva, gdje su krajišnici znanjem lugara, po zabranah raarvu pasli, ma sve da su isti lugari kad i kad i na oko koga prijavili, i ma sve da su zabrane i dobrim prosćem ogradjene bile. A saun) one zabrane bile su kako tako očuvane od marhe, gdje se već kurjaci udomiše, tražeć od ugonjene marhe harać. Kraj ovakovih odnošaja, pako uejnamo se čuditi, da u bivšoj vojnoj krajini, ostalo malo šuma srednje dobe, a i one koje preostaše, nisu podpune. Gledajući i osjećajući kakovu kraj takovih oduošaja šumar žalostnu ulogu imade, dosta sam puta misHo, da je kraj takovog gospodarenja šumama, suvišno da se od šumarskih činovnika služcćib za onda u Ki^ajini, tražila akademička naobrazba, kad im svaka napremica k boljku više štetovala no koristila, u koliko bo su ,svemočnici krajiški kod pukovnija držali, obćeuito, drva, negledeć na to, da su vojna zapovjedničtva baš na njeki način zazirali od šumarskih činovnika, k ćemn ne malo dopriuašala i slaba plaća te tužan položaj tog osoblja. Za ilustraciju da još shedeće spomenem. Već prije rekoh, da sam mjesečni pauvšal od 3 for,,, koji mi pripadaše za uzdržavanje služlienog konja,jnorao upotriebiti sam na svoju osobu, jer da inaće nebi bio mogao živiti uz kukavnu plaćicu, a o držanju konja nebje ni govora. Tko dakle da si predoći moju nepriliku, kad jednoć stigue od zapovjedničtva pukovnije zapovjed, da svi ,kod stopa se nalazeći častnici i činovnici, koji od konja paušal piimaju, drugi dan u 8 satih jutrom, na opredieljeno mjesto konje privesti imadu, gdje će general povjerenstveni izvid konja obdržavati, ter se podjedno osvedočiti i o uporabi rečenog paušala. Rekoh jur, da me .se taj nalog vrlo neugodno dojmio, te me u veliki škripac doveo. Odkuda da si ja siroma sad na brzu ruku nabavim konja. U to se sjetim, da ga ni moj predstojnik „Waklbereiter" nije imao. Odem k njemu |
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 24 <-- 24 --> PDF |
-^ 310 — ter ga upitam za savjet, na što mi reće, da je on njekom lugaru dao nalog, da predvode iz sela kojeg konja, pod njegovu. Nu za mene bilo već prekasno isto tako uraditi, i s toga odoh po gradu tražiti konja, u koju se svrhu obratih prije svega na svoga susjeda bačvara, znajući da imade liepa dva vranca, koji će moći na reviziji paradirati. Kad mu razložih svoju nevolju, on mi ponudi obadva konja, ja mu se zahvalim na ljubavi, veleć da trebam samo jednog, na što mi dečko predvede oba, za da si kojeg odaberem. Ja uzmem jednog na oko, ter ga u dostavljenoj mi tiskanici vjerno opišem i pogodim đećka, da mi ridju sutradan predvede pod moje ime, povjerenstvu, on obeća sve i ja se sretan vratim kući. Osvanu dan revizije, oko 8 satih jutrom, eto dečka s konjem pred moj prozor, da me upita, hoće li valjat kako je ou osedlo, videć ja da je sve u redu, još ga jednom sjetim, kako se ima kod pregledbe ponašati i on odjaši na skupište. Na urečenom mjestu, imali se konji u red ponamjestiti, i nakon proziva dotičnog imena, imao je dotični sluga predvesti povjerenstvu konja Tako bilo i s mojim. Pošto je konj bio liepog uzrasta i dobro ogojen, pao bi svakom u oći, i generalu se dopao, on pogleda u opisnu listu, te primjeti; da se opis neslaže s konjem, naročito je konj bio na noguh i čelu putast, bez da bi to bilo u opisu iztaknuto. General upita toga radi dečka, za razjašnjenje, na što če mu ovaj, nesluteći ništa zla, da je drugi konj, onaj koga jer „Forster´´ jučer opisao, nu taj da se neda jašiti, i zato da je radje uzeo toga, đržeć da je svejedno bio ovaj ili onaj, samo da je konj. TJpitav na toj čij je, smete se i reće, da je djetić bačvara N. N., a konačno utjeran u tjesnac izpripoviedi sve što je znao, čemu se prisutni častnici ne malo smijahu- Ja koji sam svu svoju nevolju sa strane slušao, pokupim se brže bolje, da me nitko neopazi, znajuć da sad nebude dobro. Posije smotre, drugi dan, odvažim se ja, za učiniti stvari kraj, pred samog generala, pa mu se izpričam kako bolje mogah, tužeći se, da mi uz 3 for. paušala i neznatnu plaću jedva i samom živiti, nekmo li još i konja podržavati, što mi napokon i sam general priznao, obećavajuć mi, da će nastojati da se šumarom povisi paušal za konja, koje se obećanje medjutim tekar za četiri godine izpunilo, kad no paušal od 3 for. na 16 for. povisiše. Pri tom mi je spomenuti podjedno. da je prigodom tog povišenja paušala za konja, i „beriteneru« u to ime 16 for. mjesečno dopitano; spomenuo sam pako već izprva, da je imao samo 8 for. plaće, i to bi mu dalo povoda izjavi, da je njegov parip veći gospodin od njega, jer da ga konj nosi i hrani. Iz zahvalnosti bi mu vazda prije no ga uzjašio, skinuo škrljak govoreći, „dopusti gospodaru da te uzjašim". Kako kod prenavedenili poslova đoznačenja i kod sadnje, tako bilo i kod obavljana procjene šiške i žiro vine, koješta zanimiva. Procjene te obavljahu se godimice. Pravo na žirovinu imahu u prvom redu krajišnici, za da se pako sa;^na, da li osim graničara još i strani u žirovinu budu mogli napuštati svinje, (što graničari međjuto samo nerado puštahu, a obično za da strancem oduzmu volju tog napuštanja, u velike bi strane svinje pokrali), obavljale se prerečene procjene. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 311 — Procjenu obavljaše u njekih strana šumar u drugih opet g, Waldbereiter kolikoća žira, imala se izkazati u mjerovih. Za mene bijaše Ćitav, taj posao nješto nova, zaniraiva, prvi me puta uz to imao pratiti još nadlugar, za da mi potrebna razjašnjenja dade, nu uz to nas je pratilo još i više lugara. Za predpregu se brinuo nadlugar a, da nam najbolji konji neuzmanjkaše bila je njegova skrb. Svaki lugar nas morao u svom reviru dočekati, ter nara izkaz vrhu u šumi se nalazeće šiške i žiro vine predati, zatim se ta procjena revidirala, a konačno nas dotični lugar po „starom običaju" još morao dobro počastiti. Vozeć se šumama, često bi nadlugar zahtievao da ostavimo kola, za da se točnije o valjanosti lugarove procjene osvedočimo, Nadlugar imao je u svrhu i posebne očale — jer kako reče, da nevidi bez naoružanih očijuh — do vrha krošnje hrašča. Lugari znajući što to znači — svaki bi mu pružili čuturu a moj beritener bi se tak prama dotičnom hrastu okrenuo, nagnuo čuturu — ter gucnuo vince što bolje mogao — a pustiv opet čuturu kimaj uć glavom — konstatovao bi da nevidje žira ~ pa ju preda susjedu na obredanje — dok se svi tako neosvedočiše, da nejraa žira. Da si lugar tobož osvietla lica, trsio bi se vazda za što bolji ručak i vino, jer je u tom pogledu „Beritener" vodio strogo kontrolu. Dogodi se tako, da smo već prvi dan procjene — imali |četiri ručka zasjedati. Beritener dobio bi pri tom svaki puta — pred se — čitavo odojče ~- od kojega bi medjutim istini za volju moram spomenuti - samo kožu pojeo — hvaleć se pritom — da je to profitirao od jednog trgovca — francuza. Samo se sobom razumjeva ´— da se lugari nerado dieliše od takvog gosčenja — te da se tako sila božja vremena potratilo ban badava — a uzalud se ja tomu oprieh — dok bi beritener — uvjek znao reci — higari su priredili — pa nek se troši — ta to nam sve što imamo, niti nas tjera bubanj nit imamo što zakasniti — zato Bog! — Za da se ipak takvimi gostbami potrošeno vrieme nadoknadi — vozilo se posije baš po svatovski šumom — što baš nebje osobito ugodno. Tako vozeć se glavom bez obzira — dodjosmo medju ostalim i u selo N. — gdje je tamošnji parok od samog veselja — što dolazimo dao zvoniti sva zvona i pucati iz mužara — na što se naši konji preplašiše te se ja i beritener svalismo u grabu, još sreča i bog da nam se ništa osobita ne dogodi, van što si beritener i koćijaš malo polupaše glavu — i to je spadalo — kako beritener reče ~ medju liepe stare pravice — ma sve, da on taj doček parobu još valja ni do danas oprostio nije. Isti dan imasmo uočiti u njekoni mlinu — a ujedno se tuj imalo naše šestdnevno putovanje zaključiti — te se stoga polag navade —. lugari haš dobro obskrbiše, za da mene kao novog forstera čim dostojnije podvore. Zabavljajuć se mi još — nasta oko polnoć sihia bura i grmljavina, i kiša poče Jjevati ko iz kabla. .. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 312 — Ne bilo dugo a ono već se čiismo tik vrati brzicu šumiti — a za kratko doleti u sobu jedan lugar — te nam javi, da se u blizini prolom oblaka zbio te da nam valja bježati iz mlina — jer da smo u pogibelji da se potopimo. Našto se mi cim bržje moguće preselimo u višje stojeći štagalj — nu jedva se to zbilo — sruši voda uz silni prasak i buku mlin — a gradju mu voda odpiavila — i tako se mi spasismo sjegurne smrti. Užasna li bijaše drugi dan naša okoliš — a opraštajuć se od osobja — reće mi beritener posve žalostno ozbiljnim glasom; sad vidite g. forsteru — što je naša služba— takova je bila — a i u buduće se možete nadati drugoj. Jućer se prevalismo — noćas malo da nismo zaglavili — a tako se dogadja cesto. U obće to što mi trpimo, ni vojnik u ratu netrpi više — zato bi trebalo da nam se svaku godinu službe duplo raćuna — u ostalom u Vaše zdravlje — (pritom nagnu čuturu) u zdravlju se vratili g. forsteru! Ja se od vezem — razmišljajue još dvigo putem — o potežkoćah kojem je šumarsko osobje a službi izvrženo — te o istini riećih moga adlatusa. 0 njekih po šume štetnih gribovih/^ Po Thitmenu saobćuje J, Šugh. Žalibože dosada malo je koji praktičara šumara žrtvovao gribovom onu pažnjUj koju pogledom na njihovo pogubno djelovanje naročito u kulturah zaslužuju. Usuprot tomu uživaja već sada kornjaši bud štetni, bud koristni po tumara, dosta veliku pažnju, pa će biti malo koji zastupnik zelene struke, koji se nebi s njima dovoljno upoznao bio; dočim se na gribove, kako rekoh, malo ili baš ništa obaziralo nije. Uzrok ove opreke biti će to, što je pogubno djelovanje kornjaša mnogo očevidnije, nego li ono gribova; prvi bo prouzrokuju tako rekuć javne; drugi pako više sakrivene i težko opažljive štete. Već odavna bijaše zaslužni veteran šumarstva, prof. Thtimen, toga nazora, da je hypotesa o štetnih i koristnih gribovih nevaljana; te da je usuprot tomu svaki grib, koji na kojem mu drago dielu biline ili životinje prebiva, ovomu jamačno i štetan. Neka je dakle ova šteta tako mala, da tako rekuć niti na život napadnutoga bića neupliva, to je ipak sigurno pritomna, ma bilo i kako ograničene i lokalne važnosti. Oslanjajuć se na predpostavku, da je svaki parasitični grib neprijatelj naših kultura, kušat ću ovdje opisati nekoliko vrstih šumskom drveću pogi^ beljnih gribova, koji poglavito živo Ušće bilja napadaju, pa će možebit ovi redci * Vidi: »Zentralblatt ftir đas ^esaitimte Forstwesen.« God. 188B. str. 428. i sliedeći čla- Bak i^Ueber einige, lebende Blattex ]>e^Yolme^lde Pilze unserer Waiaer.« |