DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 303 --- Kako sam nastupio šumarsku praksu. Piše jedan bivni c, kr. šumar vojne krajine. U bivšoj vojnoj krajini bijaše običajno šumarski pomladak, na državni trošak naobraživati na c. kr. šumarskom učilištu u Mariabmnu — tako da je sve tamo do g. 1860 sve šumarsko osoblje krajine tim načinom namaknuto domaćimi vrstnimi silarai. Svršivši krajiški stipendista šumarskih zavod — stupio jest obično na godinu dana, u šumarsku praksu, kojemu c. kr. šumskih ureda bečkog okolišja, gdje bi uz šumarstvo takodjer i lovstvo proučavao. Nakon te pokusne godine pako budu namješteni u svojstvu c. kr. krajiških šumara u kojoj pukovniji. Tako se zbilo i sa piscom tih redaka god. 1849, kad no ga u jednoj slavonskih pukovnijah s mjestiše. Dodjeliše rae bo c. kr. šumarskom upravitelju t. z. Waldbereiteru pukovnije na službovanje, te smo odsele nas dvojica čitavi šunlarsko upravni status pukovnije sačinjavali. Podčinjeno nam bijaše 40 lugarali i dva nadlugara t. z. Beriteneri. Šumarija zapremaše do 90000 ralih šumišta. Plača moga šefa, iznašaše čitavih 300 for. srebra na godinu^ uz stan u naravi, ter paušal za konja u iznosu od 36 for. i 10 hvati gorivog drva na ime gretvine. Meni samom pako kao „forsteru" pripadaše 240 for. srebra plaće, paušal za konja u iznosu od 36 for,, te 0 hvati goriva i 24 for. naime stanbine. Nadlugar imaše mjesečno 8 for. plaće, i 3 for. mjesečno paušala za jahača konja, i on se brojio medju beamteriju. Lugari se dieliše u dva razreda jedni imahu 5 drugi 4 for. mjesečne plače. Neimajuć šumar ustanovljenog sluge za konja mogao si je sam konja i staju čistiti ili pako od svoga takovog plaćati. Da si je svaki držao i u istinu konja, na to su strogo pazili, okolnost koja mi vele ogorčavaše život, jer mi plaća jedva dosizaše za život, a nekmo li još i za konja. Za doznačenu mi mjesečnu stanbinu od 2 for. nemogoh dobiti ni komore, nekmo M prikladnu sobicu, morao sam dakle i tu nadoplaćivati, a uza sve to još sam i taxu naimenovauja imao odplačivati, koja iznašaše 80 for. tako, da mi se uz toli nepovoljne okolnosti, kucni sluga večim gospodinom pričinjaše no nesretni c. kr. krajiški forster, te nije čudo, da mi dozlogrdilo takvo službovanje, tako da sam već kod nastupa službe stao razmišljati, kako da se riešim vojne krajine. Nakon osmodnevnog skužbovanja kod šumarskog ureda, zamolim u zapovjedničtva pukovnije dopust, na četrnajst dana, tobož na ime obiteljskih poslova, te se ođputim kući. Dopust taj medjutim prebrzo minu, a meni se nehtje natrag, dok nedodje od pukovnije, „Befehl" da se odmah vratim, inače — i tako se po nagovaranju drugih napokon ipak povratim. Vrativ se imao sam se prijaviti zapovjedničtvu pukovnije, kojo me prekoračenja dopusta radi, malo ne profosu odputi, ali me Iječuička svjedočba toga oslobodi. ´ 23 |