DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 14 <-- 14 --> PDF |
~ 300 ~ Hrast moramo tako uzgajati, da mu rast bude uspiešan, i da nam što više pred i nuzužitaka daje. Sa bukvom koja tlo veoma popravlja i tim mu uzrast pospiešuje, može se on valjano za istu svrhu uzgojiti: Glavna nam ima biti skrb i pravilo: da uzrast hrasta u smjesi sa bukvom najviše pospiešimo ranim i onda Češće opetujućim proredjivanjem. Hrast bo treba da ima uviek (?) čim više slobodna stanja, a da mu nuz to bukva tlo zaštićuje, radi toga mora se on već u mladosti tako uzgojiti, da bude uvjek nad bukvom donekle vladajućim, da ga ona neuzmogne nikako podrediti, — jerbo bi u suprotnom slučaju bukva svojim gustim granjem hrast nadkrilila. Znademo nadalje iz izkustva da s nijednom vrsću drva nemože hrast tako bujno uspievati, kao u smjesi sa bukvom uz potrebnu njegu. A i bukva uspieva veoma dobro, jer joj riedka hrastova krošnja ništa neprieči. Navedosmo pako već; da, gdje hrast pojedince i istodobno sa bukvom uzrašćuje bude od iste nadkriljen. Dočim se opet izkusilo, da je hrast možno lahko hrpimice u bukovih sastojina odgojiti. Ovdje će k tomu dobro poslužiti što je veći diel imovnoobćinskih bukovih šuma do sieče i pomladbe došao. U ovakove prediele koji u sječu dolaze treba, da odmah hrast nasadimo, gdjegod prostora ili praznine medju stabaljem ima ili si takove umjetno napravimo. Naplođbu možemo dvojakim načinom izvesti, tako, ili da usadimo hrastov žir pod motiku ili da si odgojimo posebne hrastove presadnice. Najbolje su dvogodišnje. U hrpah izvedena napiodba medju bukvami najbolja je. Naravno je da možemo gdje nam okolnosti dopuštaju i u redovih mjestimice saditi. U sječinah pako, gdje već od naravi ima naplodjena hrastova podmladka ili makar panjevnih izboja, treba mu pi´iskočiti u pomoć lišiv ga čim ranije starog drveća ili drugih zasjenujućih ga vrstih, a i onda kad nam je napiodba već i osiegurana, neprekrstimo ruke, već i nadalje posvećujmo osobitu pozornost hrastu: njegujmo ga i proredjujmo primjerno sve do polumuževne dobe. Hajka. Hajka, jest najobljubljenija vrst lova u naših krajevih, a s toga držimo, da neće bit s gorega, ako saobćimo u sliedećem članak, što no ga poznati šumar i lovac, velepoštovani g. kr. katastralni nadzornik Josip Ettinger, još g. 1859., na njemačkom jeziku, objelodanio, u svojem djelcu: \,Forst unđ Jagd Kalender fiir die Militargrenze", znajući, da će bezdvojbeno osobito mladje naše drugove zanimati, poduke tog veterana hrvatskih šumara i hrvatske šumarske knjige. „Hajka, upriličuje se kod nas ponajpače na kurjake, i njim sličnu grabežljivu zvjerad. Nerazumnog ponamještanja lovaca kao i hajkača radi, medjutim riedko kada, da je lov okrunjen žudjenim uspjehom, pa s toga držim, da ću mnogom lovcu, a naročito i šumaru, kojemu obično pripada i arangiranje takovih hajka, ugoditi, ako li u kratko tuj iztaknem ponajglavnije obzirom na vučje hjake, |
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 15 <-- 15 --> PDF |
, _ 301 — i ona pravila, kojih nam se pri tom držati valja, hoćemo li, da nam se izplati trud. Hajkom zovemo onu vrst lova, pri kojem se divljač po pogonićih, sležaja prema lovcem i strielcem priganja, te se obzirom na to, kod svake hajke, sjedne strane lovišta ponamještaju strielci, s druge jim se pako strani priganje po pogonićih divljač i zvjerad. Lovac, komu pripade uredjenje lova, i ponamještanje strielaca, imat će se pri tom, vazda sliedećih pravila držati: 1. Kod te vrsti lova, ne valja odrediti kratka tjeranja (kleine Triebe), a lovačka čeljad, valja uvjek, nakon što jim se preporučio oprez i pažnja, ter označila zvjerad i divljač, koju smjeti streljati, tako ponamještati, da im vjetar bude u lice duvao, ter po mjestih, kud divljač u obće običaje mienjati, prolaziti ili ti preskakivati. 2. Lovci treba, da se tiho i bez halabuke ponamještaju, ne smije se pri tom ni glasno govoriti, a kamo li fućkati, psikati itd. iU u obće inače larma dizati, jer će inače i mudra lija a i stric vuk, prije uzmaci, nego li se još lovište moglo opasati. 3. Lovce ne valja ponamještati na daleko, nipošto pako u većih razmacih, van tako, da svaki njih kadar, svu medju njim i susjedom mu projureću zvierad hitcem dohvatiti. 4. Lovce valja po mogućnosti u ravnoj crti ponamještati, ili pako u pravcu luka ili tupog kuta, al svakako tako, da susjed susjeda još dobro razabrati može. — 5. Ako li se cesta ili prosjeka (špalir) imade posjesti, to se lovci imadu tik pred lovište smjestiti. Jer se u tom slučaju neće moći, tako lasno nesreća dogoditi, s neopreznog pucanja, kao što onda, ako lovci s protivnih strana puta čekaju. U koliko bo neviešt, a često i neoprezni strielac, tako, i onda već slobodno puca, kad je divljač tek lanac lovaca preskočila — oTfbo mora prije no će opaliti ipak nišaniti, a tim i od trena na tren pogibelj manja, dočim naravno obratno i opet onda, ako se lovci s protivne strane razmedje ponamještaju, jer dok u tom slučaju lovac divljač na nišan dohvati, već je ista često baš i na razmedji lovačke linije, tako da mu hitac može postati smrtonosan po susjeda. Osim toga neće ga u prvo spomenutom slučaju, ni divljač tak-o lahko spaziti, kao što onda, kad bi lovci s protivne strane ceste ponaraještani bili, u kojemu se slučaju obično i opet vrati, bez da smo bili kadri nišaniti 6. Lovac, kojemu jest povjerena zadaća, ponamještanja lovačke čeljadi, treba da bude uvjek zadnji u redu lovaca, za da se uzmogne vazda osvjedočiti, jeda li svaki lovaca na svom stajalištu, kao i stoga, da odanle uzmogne, pogonićem (hajkačein) fućkaikom, iliti rogom podati znak, kada im valja započeti tjeralicu, bez da ipak pri tom ostalim lovcem kvari doček zvjeri. Prelazeć sada na pravila, kojih se lovci kod hajke držati imadu, spomenuti nam je: |
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 302 — 1. Svi se lovci, imadu bez iz;nimke i bez prigoTOta lovačkoj komandipodvrći. 2. Oni nesmiju podnipošto, opredieljena jim cekališta i mjesta svojevoljno mienjati. 3. Kad stignu na cekalište, imadu se odmah opremiti t. j . pokazati se susjedu, stelju ili snieg ogrnuti s mjesta gdje čekaju, grančice, koje bi ih u nišanju mogle prieciti, bez štropota odrezati, pušku navinuti, ter se čim mirnije zadržavati; a kašljati ili kihati dozvoljeno im je u slučaju nužde jedino predržeći u rubac.´ 4. Kad streljaju na divljač, treba da si dobro označe ili zapamte mjesto, na kome uastrieliše zvier, za da se po obavljenom izgonu onda, takova svrsi shodno potražiti može. 5. Kad se hajkaćl, do na njekoliko stotina koračaja približe lovcem, nesmiju više lovci, u ravnici ili niz brdo, u pravcu lovišta streljati, već imadu divljač pustiti, da predje lovačku liniju, jer se inače lasno dogodi koja nesreća. Po dovršenom pogonu, napokon ima susjed susjeda ozvati fućkalkom, te se nesmije prije ođaljiti s mjesta, dok nije siguran, da ga susjed razumio i čuo. Što se napokon tiče pravila, valjana za redatelja pogonića, to treba iztaknutl. Ako li nejma na razpolaganje dovoljnu množ pogonića, to se ta čeljad, koja jedino štapovi proviđjena, imade momak po momak, u razmjernih razmacih ponamjestiti, a pogon imadu započeti, tek na dani znak, nu pri tom jih valja podučiti, da ya:^da ostaju jednako podaleko jedan od drugoga. Zabraniti im se pri tom mora, da ne dižu bezpotrebnu halabuku, za da se vuci susjednih lovišta prije dobe neiztjeraju, a dovoljno je ako pogonići pri tom samo od vremena do vremena, štapom po grmlju i stabalju udaraju, fućkaju ili kašljaju, jer će inače lovci obično zakasniti. Imade li nasuprot dovoljno hajkaća, to se isti imadu u tri hrpe ponamještati, povjeriv pri tom nadzor i vodstvo, nad svakom takovom hrpom po jednome lovcu. Jedna hrpa sačinjava središte, druga pako, po mogućnosti do lovačke linije, desno krilo, a treća lievo krilo, za da se -pako medju pogonići uzdrži nužđni red, priedieljuju se obično vodnikom (lovcem) još po njekoliko lugara ili lovaca, a čitava se povorka nakon što se tako cielo lovište opasalo, iia dani znak, stavi u gibanje t. j . hajka ^apočme. To bi bila u kratko spomenuta ponajglavnija pravila, kojih nam se čim strožije držati, želimo li, da nam hajke ne ostanu bez uspjeha. Kod povećih hajka, običajno jest krom toga još i nacrtno označiti prostorinu za svaki pojedini pogon, red kojim se pojedini srezovi budu poganjali, mjesta na kojih se kod svakog pojedinog pogona budu lovci kao i hajkaći ponamještall kao i mjesto, gdje se lovačka družina, po svršenoj hajci svaki put sastati imade. |