DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1884 str. 37     <-- 37 -->        PDF

~ 271 -~~


tib radnja, povjereno posebnom povjerenstvu^ sastojec^em se, iz pređsjednikaj koga iraenuje
ministar poljoprivredo, zatim dvijub zastupnikab političkih oblastih n (roriei i
G-radigki — zemaljskog Šumskog nadi^ornika, jednog ^^astupnika sabora i trtjub pouzdanika,
za okružja Goriee, Gradiške i Sezane. Sjelo povjerenstva jest u Gorici. ´—
Čitavi taj :iakon obsiže 12 poragrafa — a biti ee bezdvojbeno od velike važnosti
po napredak snmsko-uzgojnili radnja, diljem krša rečenih krajevah, iSfe bi bilo sgorega
— da se i u nas sto s1i$na već jednom započme — u koliko bo svaki dan oklevanja
— otežcuje đojdući uspjeh. —


Francezka trgovina drvom. Poznato je, da francezka znatno više drva uvaža


— no ga kvaža. Godine 1883, uvezlo se gradje i dužieah n vriednosti od 203 milijuna
franaka, a izvezlo samo za 18 milijuna, Najveei dio dužica i bačvarske gradje
u obee dovezlo se iz Austro-lTngarije, naime od 57´9 milijuna sto se uvezlo — bilo
50-45 milijuna komada s naših strana. Od gradje se poglavito laktovina uvaža. Vriednost
uvo2^a te vrsti bila je g. 1883. — 113 milijuna franaka. Najveći se dio gradjevnog
drva, naime 5*3 milijuna met. centi uvezlo iz Švedske — 1´8 milijuna met.
eenti dovezlo se iz Kusije. 1-6 milijuna metričkih centi iz NjemaSke i Švajcerske —
2*6 milijuna metriSnib centi uvezlo iz inih zemalja. — U novije doba počelo se takodjer
i iz naših strana izvažati u francezku više gradje.
Indijska hrastovina ili tikovina. Poznato je kako u novije doba drvo indijskog
hrasta iliti tikovina (Teakbaum, Teactona grandis. L.), sve to više potišnjuje
porabu domaće hrastovine u brodo-gradnji. 0 toj tikovini pako nalazimo u „Oesterreich.
Forst-Zeitung´´ slieđede podatke. Tikovina raste osobito u Jztoenoj Indiji i Sunđajskih
otocih. Imade vitko stablo, visine do 40 met. — uz primjerenu debljinu; mlado granje
skoro da je četvero-bridno. oveliko lišće jajollko, evieće jest bielkaste boje, a sastoji
se obično iz gustih resah, plod naliči lešnjakom, te nije jestiv. Polag najnovijih iztraživanja
austrijskog c. kr. ministarstva rata, imade tikovina poprečnu specifičnu težinu
od 0´715, Tvrdoća iznaša poprečno 4´06 kg. na mm. Srce drva jest ervenkasto-sraedje
boje, biel žuto-smedje boje. Drvo je tvrdo, prilično lahko kalavo, daje se liepo raditi,
kornjaši i gribi mu neškode, a u koliko vrlo težko gnjije, znatno je trajnije, od svake
hrastovine. S toga i vole tikovinu osobito u brodogradnji, nu i inaČe ga rado , rabe
u gradnji na pr. za prozore, vrata, bureta i čabre, kolarstvu i t. d.


Najboljom tikovinora označuju onu, iz Siama, zatim dolazi ono iz Bancoka i
Japana. U trgovini dolazi u obliku greda, piljenica, kao i u trupcih. Dimenzije različne
su, od 5 do 15 met. duljine i 30 do 60 cm. debljine u tesanom obliku. Ciena
tikovine iznaša po met. do 65 for. poprečno, u Trstu se plača met. po 90 for. Najveći
austrijski ratni brod ^^Tegethof" sagrađjen je iz željeza i tikovine. — Trgovina
tikovinom u Trstu — danomice raste tako, da. se t, g. već do 4000 met, tikovine
u Trstu prodalo bude. ´ \


Biesni vuci. U nekoliko selah szilagverske županije ugrizao je biesan vuk 11.
i 12. srpnja 6 osoba, 20 glava rogate marve i 1 svinja; 12. o. mj. bje ubijen.
U Turbuczu ustrieljen je 14. o. mj. isto tako biesni vuk. koji bijaše u cieloj
okolici strah stanovniČtvu. Od ljudi, koji su ugrizeni, nalazi se većina u szlboškoj bolnici.


Lovački vitežki red. Pod naslovom ,.Jagd-Orden" nalazimo u „Neue Deutsche
Jad-Zeitung" sliedeće; Težke kazni, kojima u srednjem vieku, kad no bje lov izkljuČivo
pravo velikaša, podpadahu prekršatelji te zabrane, Često su puta jur opisane bile,
manje se medjutira znade, i o nagrada, koje velikaši u ono doba viernim svojim pratiocem
u lovu podieljivaha. Barun Berg o tom sliedeće spominje: — Godine 1444.
utemeljio je vojvoda Gerhard Pfalacki, u čast svetoga Haberta po ovomu nazvani
vitežki red i krst. Vitezovi reda noŠahu ovratnik ođ lovačkih trublja, na kome je
visila slika svetca. Kasnije se zaboravilo na taj red. Godine 1709. po velikom vojvodi
Ivanu Vilimu bavavskome utemeljeni i-ed vitezova sv. Huberta, joŠ je i danas kućni
red bavarske vladalaČke kuće — ovaj medjutim nejrna ništa posla sa lovora. Takođjer