DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1884 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 264 — držalo se ođuviek, i to punim pravom, mnogo do zalihe vode u tlu, akoprem se nije znalo protumačiti, odkle to povoljno djelovanje vlažna tla polazi. Veća ili manja potreboća vode svega drvlja i bilina ovisi o krepčini transpiracije; jer što više vode lišće transpiracijom gubi, tim više mora je iz tla izvlačiti, jer M u protivnom slučaju u svom normalnom razvitku zaostati moralo. Saznamo li za količinu transpiracije pojedinog stabla, to ćemo za cielo odmah znati, koliko vlage ono traži i potrebuje. Kako izHoehnelovih iztraživanja proizlazi, veoma je težko absolutnu količinu transpiracije našeg drvlja ustanoviti, — kod većeg drvlja je to uprav skoro nemoguće. Na količinu transpiracije upliva toliko vanjskih faktora, da jedna te ista bilina, na drugom mjestu, na drugom tlu, pod drugim podnebjem i vremenom toli nejednako množinu vode izparuje, da je nemoguće pravovaljane popriecne brojke za količinu transpiracije za pojedine vrsti drveća pronaći. Za praktične svrhe biti će dovoljno, ako ustanovimo relativn u količinu transpiracije pojedinog drvlja, a to ćemo po mom mnienju najlaglje postići tim, ako opređjelimo množinu vode i pepela, koji se u Ušću sadržaje. Poznato je, da je transpiracija od najveće važnosti ne samo po kretanje soka, nego i po ođhranjivanje bilina; jer usljeđ izhlapljivanja, neprestano žilicami dovažana voda, ne providja assimilativne naslage jedino vodom, nego i raztopljenimi mineralnimi soli, koje su za pojedine đielove biljke, te za gradnje stanica neobhodno nuždne. Kod zdravih, krepkih bilina mora đovažanje vođe, te po tom i mineralne hrane (pepelične sastojine) tim veće biti, čim jače dotične biljke transpiriraju t. j . čim veću množinu vode potrebuju. Obratno, čim manje bilina transpirira, čim manje vode žilice đovadjaju, — tim manje hranivih soli lišće dobiva. Vodom prinešene hranive soli,´ spojene pod uplivom topline i svjetla ugličnom kiselinom i vanjskog zraka, potrebne su za gradnju novih bilinskih organičnih dielova. Iz veće množine pepelikovine lišća može se zaključiti na krepčiju transpiraciju, na obilnije đovažanje vođe. Po tom dakle mora ono drvlje, koje snažnije transpirira, svježija i mineralno bogatija tla zahtievati, nego li ono, koje slabije transpirira. Iz tog slieđi, da nije puki slučaj, đa uprav one vrsti drveća, koje po izkustvu najviše vođe potrebuju, a to su: jaseni, vrbe, jalše, javori, briesti, topole i t. đ. u svojih suhih substancijah 7—lO^o čistog pepela sadržavaju; dočim lišće, bukve, graba i hrasta 4—5Vo; igle ariša, jele i smreke 2´9—3´5 /o, a napokon igle bora 1-3—2^/o čistog pepela u sebi imaju. — Sravnjivajuća iztraživanja pokazala su, da snažno izparujuće lišće jasenovo, briestovo, vrbovo, javorovo, jalšino pod normalnim! odnošaji više vode u sebi sadržaju, nego li lišće slabije transpiracije, kao što je grabovo, hrastovo i bukovo, najmanje vode posjeduju igljačine, one ujedno i najslabije transpiriraju. Nakidamo li lišća i izložimo li ga na zrak, to ćemo vidjeti, đa ono vodenije, s jačom transpiracijom prije izhlapi (izpušta vođu) i prije se osuši, nego li lišće slabije transpiracije s manjim vodenim sadržajem. Za primjer evo nekoliko pokušaja i opažanja. Jeseni godine 1883. nabrao sam što u kolovozu, što u rujnu lišča, kojemu je težina odmah na đrvetu sa 20 g. odvagnuta; kod kuće |