DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1884 str. 17 <-- 17 --> PDF |
i lov, postavljene već čuvare upotrebiti za nadzor i zaštitu ribolova, te se u to ime imaju po upravnoj oblasti zapriseći po obrazcu, što će ga izdati zemaljska vlada. Mogu isti takodjer postaviti i posebne čuvare za ribarstvo, te ih rapriseći dati, ako imaju sposobnosti, propisane za čuvanje poljskoga dobra. Čuvari ribarstva uživaju ista prava i pogodnosti, koje su poljarom ujamčene zakonom o poljskom redarstvu od 5. siečnja 1871. §. 20. , Organom, zvanim neposredno nadzirati ribarstvo u smislu ustanovah §. 18. i 19. prinadleži osobito pravo i dužnost: a) nadzirati u svom službenom području ribišia, zatim brane, zapore, nasipe i t, đ. u obće sve naprave tičuće se ribarstva; b) pretraživati ribarske čamce, barke (ribnjače) a tako i ribarske sprave; c) zaplienjati ribe i ribarske sprave u slučajevih prekršaja §§. 2., 4., 6., 7., 8. i 14 ove naredbe. Upravne oblasti prve molbe dužne su ustanove §§. 2., 4., 6., 7-, 8., 10., 13., 14. i 17. ove naredbe svake godine kad je tomu najzgodnije vrieme, putem obalnih obćinah navadnim načinom proglasiti dati. \ _ §. 22, Ustanove ove naredbe valjaju ne samo za ribarstvo u užjem smislu, nego i za uporabe vode u svrhu gojitbe i lova vodnih životinjah, imenito rakah, koje se ucieniti kane, te nisu za lov pridržane. Preotimanje krša u Hrvatskoj. Nedavno imah priUku proputovati, onaj dio naše domovine koji no se stere od Save do mora, duž Kranjske medje, a pri tom stečena opaženja prinukahu me, da odlučih u tome listu, prosboriti koju ob onoj nemani i zatoru svake ljudske kulture i napredka — koju zovemo „Krasom." Do sada, bijasmo vikli, bar mi živući po gornjih i iztoćnih krajevih domovine naše, smatrati kraško pitanje, manje više samo pitanjem obćim ih internacionalnim. Učili \ razmatrali smo ga doduše i mi, nu tek samo interesa stvari radi, nu danas mogu pozitivno reci, da su dani jur brojeni, kad će ono, morat ma baš po svu Hrvatsku, postati i biti pitanjem životnim. Naš a bo domovin a u posliednje doba, u svojoj zapadnoj poli užasnom brzinom ogolječuje, prikazi vajući nam odasvud, do sada zelenim sagom gora i s^uma, zastrtu strašnu krašku neman. Pojavi takovog ogolje 19 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1884 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 252 ~ samo prešeće, do gornjeg Stenjevca, do Ponikva (u zagrebačku Goru) gdje će naći sve tragove, pravog praveatog Krasa, kao n. p. podzemne špilje, ponikve, jame, doline, uvale, podzemne vodurine, prodore, terra rosu itd. itd. Još jasnije pako predočuje se to ogoljećivanje u području političkib občina Podvrh, Plešivica, Severin, Ozalj, Bosiljevo itd. Poćaraši od Mrkoplja, Gomirja i Vrbovskog, diljem Kupe, Dobre, Gradne, Bregane itd. sve tamo do Ljubljane i Zagreba, danomice i na očigled oblastib, sve to večma nestaje težatbenog tla, nestaje šuma, a šnjimi i glavne obrane, protiva posljedicam ogoljećivanja, poplava i inih elementarnih nepogoda. Stotine se hiljada godimice u susjedstvu našem jur troši i troši na pošumljenje golj etih u Primorju, Istri i Kranj skoj, a mi gledamo mirne ruke, kako nam se doma; usljed nehaj stva oblastih, siromaštva, neukosti i zlobe žiteljstva, istodobno na hiljade jutara šum išta, pretvara u krše ili pašnike, a time opet u krš. Tko još nebi vjerovao neka ide, neka gleda — pa će naći, da nam pero nije kadro napisati sve one grozote i vandalizam u pogledu šumsko-gospodai^stvenom prije spomenutih krajeva. Obćinske šume jur sve su zatrte — a što još gorje one se već i parceUraju, obćine pako netom unovčuju i opustošuju do mile volje i ono malo gore, što im odprije možda još uzčuvano. Oblasti u mnogom nezaštičuju posjednika — dovoljno, neuko i materijalno propadajuće seljactvo šume jedino pustoši, i tako napreduje pustoš baš orijaškimi koraci. Da su krajevi područja obćinah Severin, Bosiljevo i Ozalj za koje još prije desetak godina ^narno, da bijahu bar velikim đielom pitomi, danas jur divlji, kršni i opušćeni, poznato je, nu da to isto jur i u okolišju Bistre, Stubice, Samobora, Mariendola, Sošica, da i samoga Zagreba biva, tomu se sjegui^no mnogo naših drugovah nadao nije. To je pojav neizmjerno žalostan, dokazujući manjkavosti naše šumarske, kao i političke uprave, u pogledu šumarsko-redarstvenom, zasvjeđočujuć nemoć šumarsko nadzornih i up ravnih organa, kao i nedostatnost šumarskih zakona i institucija. Ako li se pak čim prije neće ma i najstrože mjere poprimiti, za stati na put, tom nebajstvu, tom zlu — moglo bi još veće nestati zlo. Zahtievati to, sili nas borba za obstanak naroda — ljubav domovini i, državljanska dužnost, — jer vrieme teče, a kraška se neman sve to više primiće srcu zemlje, ona napreduje i širi se, da nam još i ono malo dobra ugrabi što nam stoljeća i djedovi sačuvaše, na plodnom tlu, šuma i gorica. Propadnu li nam tako još i sada postojeći, zadnji ostanci uljudbe, po rečenih krajevih, naši će potomci i opet moći reci, da je Hrvatska zemlja prosjaka i kamenja. Spominjući silnu i preteću nam, tu pogibelj — ma sve da ju još ni izdaleka neocrtasmo n svoj svojoj užasi, držimo, da će oni koji su tome zvani — učiniti svoju, u korist sačuvanja šuma, podignuća šumskog gospodarstva i u^udbe gori rečenih kraških krajeva. Nu sve što se uradi, valj´a da se cim |