DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1884 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 176 — vaše, imenovavši ga članom našeg stalnog povjerenstva za šumarske državne izpite. Na domaku dvadesetpetgodišnjeg zaslužnog, revnog i po narod, domovinu i hrvatsko šumarstvo dičnog službovanja g. Mijo Vrbanić, može zadovoljstvom razmatrati, prevaljeni put, a hrvatski šumari mogu ponosno s nama složiti osjećaje iskrenog počitanja i prijateljske čestitke, k liepoj svečanosti dvadesetpetgodišnjice službovanja njegovog. Želeć, da nam još dugo ostane zagovornikom i vodjom, bila mu ovime, naša najiskrenija čestitka — živio nam ga Bog još mnogo i mnogo ljeta! U Samoboru, početkom lipnja 1884. I. Partaš. Crtice sa hrvatsko-primorskog Krasa. Priobćuje J. Ettinger kr. kat. šum. nadzornik. Oko polovice mjeseca svibnja t. g. zaputim se u hrvatsko Primorje, t. j . u južni dio riečke županije, počam od obćine Novi do Jelenja, iliti izvora rieke Rečine. Kada čovjek timi predieli šumama zadje, vidjevat će razne vrsti drveća i šikarja, koja drugdje u naših šumskih predielih nije vidjeti. Od drveća i šikarja koje sam opazio, da su ondje udomaćene, navesti mi je: Hrast medunac (Quercus pubesceus). Jasen crni (Fraxinus ornus), Pajasen (Ailanthus glandulosa), Smrdelj ili Judikovina (Pistacia Terebintus), Koprivić (Celtis Australis), Šestilj ili maklen (Acer monspesulanum), Grab crni (Carpinus duinensis), Grabmelikasti (Oštria carpinifolia), Rašeljka ili Šederka (Prunus mahaleb). Krunica grmolika (Coronila emerus), Diraka tmasta (Paliurus aculeatus), Smrić ili smrek (Juniperus onjdrus). KonopIjika (Viten agnus castus) raste samo na obala mora ponajviše kod Kraljevice kao žbun. Osim navedenih vrstih drveća, viditi je rasti pokraj cestah, po pašnjacih i vrtovih lipu, topolu, jagnjed, dud bieli i crni, dudovca (ili kako ga još morskim dudom imenuju), zatim bresta, bagren, uljik, smokvu, lovoriku (Laurus nobilis), trešnju divlju uz više vrstih oplemenitoga voća. U istih predielih napram jugu (moru) ležeeih, nigdje nisam opaziti mogao odrašćeno koje drvo od jele, smreke ili bora, izim tekar presadjenih biljka u obćini (Grobnik, Novi i Hrljinu, koje su u zabranu Krasa, drugimi biljkami presadjene, s toga i dvojim, da će za rukom poći u obće takove tuj odgojiti, jer kako sam se mogao osvjedočiti, presadjene se biljke tuj imadu sa jakom burom i žegom sunca boriti, dok se podignu. Nejake biljke, koje sam u uzgoju presadjene pregledao, (i na iste me načelnik g. Polić upozorio), je bura mnogo borovih biljka do korena prelomila, uz veliku žegu i sušu, koja u tih predielih dugo traje, težko dakle da će odoliti, kako jur rekoh, ja nevidjeh u tih predielih nigdje starog bora, jelu ili ^jmreku, da raste od naravi, medjutim pokus |
ŠUMARSKI LIST 4/1884 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 177 — je učinjen, pa ćemo za koju godinu vidjeti, dali će napredovati, kano što pajasen, crni jasen, grabi koprivić koji su u smiesi presadjeni i u tih predielih. Hrast medunac zauzimlje prvo mjesto, u hrvatskom Primorju, od pamtivjeka, a i dan danas on raste većinom u obćinskih šuma, kao šiprak, jer se tuj šume nizko gospodare, u pašnjacih posjednikah, viditi je medjutim i debelih stabalah, ali su obće nepravilnog uzrastaja. Drvo medunca je osobito tvrdo, te stoji u dobroj cieni, jer ga rabe za brodove, samo se žali Bog takovog debelog hrašća malo nalazi. U obćini Grižane, nablizu sela, pokušalo se ove godine i našim hrastom lužnjakom. Žir je posadjen jesenas, i dobro je poćerao, a nadati se da će se uzdržati, jer je tuj kras vlažan, tako da i topole (jagnjed) koje su posadjene, ove, i prijašnih godinah, sasma dobro napreduju. Kod vrela (zdenca) u Grižanih nalazi se jedna ogromna velika topola, koja ima 2 metra u promjeru a podpuno je zdrava. Bagrenu posadjenu u istoj obćini, čini mi se, da neprija krasno tlo, jer raste skerdljavo a nejma nade da će se do pravoga stabla podignuti. Drvo koprivić, koje je tuj svagdje udomaćeno, raste bujno, ali ga je po šuma riedko vidjevati, jer se šume brzo sjeku, u koliko se tuj sitnom šumom gospodari. Na Trsatu kod Rrieke nalazi se stabalah koprivića od znatne debljine i visine, u istom mjestu naidjoh na nasječeno stablo, koje bijaše u promjeru debla 92 cm. debelo i 370 godinah staro, (to je drvo dakle godine 1578. poniklo, odnosno onda, kada se je Vuk Krsto Frankopan Tržački rodio, i kad su turci taj grad oteli), po tom sudeć, može koprivić više stotina godina živiti. Drvo koprivića je žutkasto-bielo, čvrsto, osobito žilavo, toga radi traže ga za raznovrstno orudje, koje napose iziskuje žilavo drvo. Od istoga drva prave se i dobra bičala, koja su u trgovini dobro poznata, a i za ogriev je takodjer izvrstno drvo. U istom mjestu nalaze se stabla od šestilja (maklena) riedke debljine i visine, tako izmjerih ondje jedan panj, koji imadjaše u promjeru 37 cm. a star bijaše, kako sam pronaći mogao 250 godina. Iz toga se vidi, da šestilj na Krasu može više stoljeća živiti. Od ostalih drveća, opazio sam tuj njekoliko stabala od Judikovine (tuidelja), znatne debljine i visine, kao u koprivića, a mogu biti i u godinah jednako stari kao spomenuti koprivić. Judikovinu je po šumah tamošnjih samo žbunj. Lišće mu je liho, na glavnoj 10—14 cm. dugačkoj petlji stoji 5—7 jajoliko dugoljastih obostrano sauženih listića, lišće je obično 4 cm. dugačko do 2 cm. široko, gladko, kožnato, s lica svietlo - zeleno, s naličja mrkije a ostaje dugo preko zime na stablu. Na Ušću vidjaju se miehuri, koje bagude prouzročuju. Plod pečkovica, velik kao grašak, modrast i mrko-piknjast ima malo soka, koji zaudara kiselinom. Drvo Judikovine u obće je cienjeno, samo što kod nas u onoj mjeri neraste, da bi moglo za veliku porabu služiti. Stolari i tokari rabe ga za fino orudje, jer je čvrsto, a dade se i fino izraditi i laštiti. Osobito cienjeno je to |
ŠUMARSKI LIST 4/1884 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 178 — drvo na otoku Chiosu, gdje stabla zasjecaju, i iz njega vade smolu iz koje se dobije pravi terpentin. Grab crni (Carpinus duinensis), raste samo u tih predielih hrvatskoga Primorja, viditi ga je više žbunasta nego li stablasta jer se rano posjede; raste vrlo polagano, niti nerazširuje grane u veliku krošnju, već rastu skupa sbite. Sjeme naliči onom beloga graba, samo što je za dvie trećine manje kao i lišće. Drvo ovoga graba osobito je težko, žilavo i bielo, rabe ga rado obrtnici za raznovrstno pokućtvo. Grab meljikasti, vidjati ga je manje razplodjena nego prvašnjeg. Ovaj grab u obće naliči na bieli grab — samo je velika razlika u plodu, koji leži u žutkasto - smedjenom mehuriću poput meljike. Drvo meljikovine takodjer je čvrsto, težko i žilavo. Šedarka ili rašeljka, raste svagdje, i naraste do sriednjega stabla, izgledje kao obična višnja, (ove godine stradala je miestimice od gusjenica, te je od lišća sasma lišena), isto tako je na mnogih miestib hrušt (melolonta vulgaris) hrasta medunca sasma lišća lišio. Piijasen uspieva svagdje dobro, viditi ga je više kraj cestah. i nablizu selah razplodjena, raste brzo, tjera iz žilja izdanke i brzo se razplodi, u mjestu Jelenju izmjerih jedan pajasen koji imade u promjeru debla 40 cm. i liepo je uzrašćen, a kako mi više Ijudih kazivaše, ima mu 19 godinah. Diraka trnasta, raste u tih predielih svagdje kao u nas glog, vidjao sam ga baš tada u cvietu, koji je žut. U obćini Novi napreduje dud vrlo dobro, (kako sam u razsadniku opaziti mogao), te će se sa pajasenom i crnim borom, kako je sadnja po tom Krasu započeta i u buduće nastaviti. Vrbah, opazio samo gdje gdje po koju po vinogradih rasti, u obćini Grobnik, na grobničkom polju, (gdje se šljunjak nalazi), učinjen je pokus prije 3 godine sa ruskom vrbom (salix uralensis), ova ima više crljenkastu koru, raste žbunasto. i naliči sasma našoj vrbi rakiti, ista vrba napreduje tuj dobro, a i ove godine posadjene šibke sve su se primile, te je nade, da će se to šljunjačko polje svremenom sa vrbakom pošumiti. Pokus učinjen sa bielim borom od prijašnih godina, kako mi lugar reče, nije uspio. Kako .´iam se istom prilikom osvjedočiti mogao, stavila je riečka podžupanija preko 10.000 rali Krasa u zabranu, nu kako mi rekoše, premalo je čuvarskoga osoblja postavljeno, koje neće biti kadro da od navale marve, te zabrane sačuva, tim manje, što iste nisu suhim zidom omedjene, kako je inače običajno, te branjevine ogradjivati. |