DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1884 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 118 — »Dren je malen, al mu je drvo jako.« Stoj. »topola je Telika, al joj drvo slabo.« Stoj. \ »vrbu kreši, da se zamladjtije.« Yuk. Osim stručnih naziva za procjenbu, zanataslovje i t. d. biti će u tom riecniku i lovsko nazivlje, a tim biti će zadovoljeno i šumaru i lovcu. Da nam šumarom treba takav riečnik, suvišno bilo bi trošiti rieei. Naša knjiga šumarica — za sad dosta mršava — vrvi sbog nejedinstva stručnog nazivlja od kojekakvih nesgrapnih i narodu nepoznatih tudjih troška s tudjeg nakovala odlupljenih. Pa tko bi zato na kog režio, — muka ti je, kad neumiješ bolje! Uzput rečeno: ta i vještovit hrvatski književnik, ako je uz to činovnik, ima golemu muku, dok se uputi na takozvani „dikasterijalni slog"; jer izmedju književnog i službenog jezika ima dosta različnosti, prem su si „blizanci" od jedne majke. Rekoh, a da neporečem, valja mi kazati čemu sve to. Ima i tomu razlog Evo ga. Premitajuć gradivo za šumarski riečnik, pade mi pod ruku bieli listak, — i eto „u tom grmu zec leži". Naidjoh na list pokojnog žup. nadšumara Vladoje Koroškenja još od god. 1875, a odnosi se na „prvi osnutak hrvatskog šumarskog družtva" u Zagrebu, komu je pokojnik kumovao kao „prvi tajnik", a, sad mu viiedan nasliednik županijski nadšumar Fr. Kesterčanek kao urednik „mezimca" mu. I bilo tako. Ako se nevaram negdje oko godine 1873. razmišljao sam ja, kako bi moglo naše „osebično" šumarstvo napredovati vlastitom snagom domaćih šu marah, te đođjoh na misao, da nam Ije nikad do poleta i napredka, ako naši hrvatski šumari nestupe u njeku zajednicu ili zadrugu po onoj našoj: „družena pčela med nosi", i ako neosnuju časopis, koji ima biti stjecište umnoga rada .svih članova one zadruge. Zamišljeno, učinjeno. Ustadoh ja prvi, te napisah u tadanjem „Požoru" ili „Obzoru" (lia ime se u taj tren nesjećam) članak, nagovarajuć naše šumare, da osnujemo takovu zadrugu. Čini mi se, da je to mnoge osnpnulo držeć, da je to vragometno poduzeće presmjelo za hrvatske šumare, koji su vikii tudjimj se kruhom hraniti. I eto za malo oglasio se je u „Narodnih Novinah" pokojni´ ´Vlađ<>j, polemiziruć samnom u njekoliko članaka, neostah mu s odgovorom ni ja dužan. Bilo je medju nami malih razlika mnienja. Ta ni na ruci nisu svi prsti jednaki. Odlučismo, da nam odkroji drugi sudija pravdu, i dogovorno odnosno u stari Križevac, gdje nas dočeka prof. Hvala i drugi pregalci vrlo Ijubezno i veselo. Hvala jim! Nebudi meni hvala, a drugomu prikor: reći mi je, da ja ostah pobjednikom-, jer svi skupštinari usvojiše moje nazore i osnove o ustrojenju šumarskog družtva i njegovog budućeg djelovanja i pravca. Pokojnik s dobre namjere, da |