DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1884 str. 53 <-- 53 --> PDF |
— 165 — Nadbiskupski -đutiovni sto] obratio se je predstavkom, da naša vlada rieši prieporno pitanje o pravu drvarenja katoličkoga svećenstva u belovarskoj županiji, pa´je dobio ovo riešenje od 16. veljače i g. br. 2853.: Povratkom spisa ovamo dostavljenih tamošujim cienjenim dopisom od 25. ve--´ Ijače 1871. br. 686. tičućih se prava drvarenja katoličkog svećeustva u bivšoj varaždinskoj pukovniji, čast je ovomu kr. vladnomu odjelu na´ temelja u tom smjeru preduzetih razptava, zatim postojećih zakonskih ustauova glede pitanja: da li je sada poslie provedene segregacije šumskih služnostih u krajiških državnih šumah đužua država ili imovna obćina davati katoličkomu svećenstvu, odnosno crkvenim obćinam. deputatna goriva´drva, sliedeće odvratiti: ^ , , §. 68. i 62. pravilnika za šumsku službu u vojnoj Krajini^ koji je zajedno sa šumskim zakonom uslied previšnje odluke od 3. veljače 1860. proglašen okružnicom od 7. veljače 1860. br. 474., nabraja sve služnosia, kojimi - su obtereeeno krajiške šuine.´Medju ostalim navadja´se glasom- lit,´b) §. 68. medju´timi služnostmi pravo krajiških crkvenih obćina na dobivanje potrebitoga gradjevnoga i tvorivnoga, zatim glasom §. 68. -gorivoga drva, Ove šumske služnosti izlučene su na temelju zakoria od 8. lipnja 1871. ob ustanovah za odkup prava na drvlje, pašu, uživanje šumskih proizvoda, koje krajišnikom pripada u´državnih šumah vojne krajine, jer §. 1-^ odredjuje, da prava na dobivanje drvjja, zatim na druge ´ budi kojega imena užitke iz državnih šuma vojne Krajine, koja su obćinam i krajiškim´ obiteljim zajamčeni rečenim zakonom šumskim od 3. veljače 1860. podpadaju ustanovam prije pomerintoga -odkupnoga zakona, zatim što §. 2. propisujej da se ova prava imadu tako odkupiti, da s^ krajiškim obćinam izlući i u podpuno vlastničtvo preda polovica onih kompleksa državnih šuma, u kojih su do sada ušumljehe bile, dočim druga polovica ostaje podpuno vlastničtvo države Nadalje propisuje zakon od 15. lipnja 1873., ,o imovnih obćina, u hrv. slav. vojnoj Krajini, i to članak 10., da se samo šiimski dohodci potjecujući iz šuma imovne obcine, koji preostaju poslie podmirenja potrebština pripadajućih pravo užituikom, u druge svrhe upotrebiti smiju, zatim članak 21, rečenoga zakona, da imovne, obcine odmah Čim primu šume, sastave ob(5enitu prometnu osnovu, pri čem valja dosta obzira uzeti na pokriće potrebština pravo užitnika. Iz prenavedenoga sliedi, da´su služnosti budi kojega god iinena, kojimi su državne sume obterećene bile i koje su služnosti od države provedenom diobom rečenih sumarna temelju prije pomenutih zakonskih ustauova izlučene^ izključivo prešle ua šume imovne obcine, koje su istim, pripale u ime polovice u vlastničtvo, ter se sada tomu dosliedno to pravo katoličkoga svećenstva smatrati ima kao služnost crkvene obcine, kojom su obterećene šume imovne obcine. Ta tvrdnja obrazložena´je i,tim što glasom §. 6. lit. b) provedbenoga naputka A. koji spada k zakonu od 11. srpnja 1881. glede razjašnjenja ustanova zakona od 15. lipnja 1873. o imovnih obćinah proglašena previšnjom rješitbom od 6= srpnja 1881-, za krajiško u ono vrieme sjedinjeno područje, crkvenim obćina pripada pravo za pokriće gradjevnoga odnosno gorivoga drva za župnika, u koliko je ista dobio bio prije provedbe šumskih služnostih od države kao tom služnosti obterećene ili bezplatno ili svaki put uz plaćanje podpune šumske pristojbe; u prvom slučaju bezplatno, u potonjem uz uplatu podpuno šumske pristojbe. Napokon ako je župnik pripadajuće mu drvo dobivao od župljana kao Inkuo bez posjedovanja države, to mu nepripada pravo na dobivanje deputatnih gorivih drva iz šumah imovnih obćina već ista ima iztražiti od župljana. . Pošto se nadalje na temelju ustanova §. 6. rečenog zakona ob ođkupu šumskih služnostih od 8. lipnja 1871. zatim članak 10. i 21., rečenog zakona od 15. srpnja 1872. 0 imovnih obćina, koji je i, kod križevačke i gjurgjevačke imovne obcine u |