DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1884 str. 5 <-- 5 --> PDF |
- 117 — ograbanja i ogradjivanja branjovinah, što sve po seljaka neprocit-njiva viiednosti. da će pako i paša u takovih šuma biti izdašnija no u šuma čistog visokog uzgoja, samo se sobom razumjeva. Za da se šumskom gospodarenju seljaka u koMko nije na uštrb same šume koliko iole moguće odmogne, da si uzmogne kućanstvo podignuti, preporučiti je i to; da se mlade branjevine proredjuju i čiste proljeti, za da se seljaku brst priredi, osobito ako li neima krme. Pogledom na samu osnovu uredjenja šumstva u obćinskih šuma spomenuti mi je još i to; da bi se za obćinske šume gospodarska osnova vazda polag jednakih sječina uvesti^ u koliko nam vazda imade biti manje do jednakih prihoda drvne gromade, negoli do uredjenih šestara, a nadalje već i stoga što se u nas danas osobito kod imovnih obćina, šumari pre brzo mienjaju, te stoga svaki šumu dade sjeći kako se njemu bolje vidi, a napokon moglo bi ^e time i nmogim drugim štetonsnim uplivom na put stati. Odlomak za povjest osnutka hrv.-slav. šumarskog družtva. Priobćuje Vatroslav Rački. »I mrav dražtvo hoće«. Narodna poslovica. Daničić. Već više od 12 godina trudio sam se, da na živom izvoru našega naroda posaberem stručne rieči šumarice za riečnik šumskog nazivlja. Ponajprije tim, a donjekle i rMom mojih prijatelja sakupih obsežan rukovjet za taj riečnik, koji će do malo doći pod tisak, bude li mi zdravlje prijalo. Tko se je iole bavio „leksikografijom" znati će ocieniti, kolike glavobolje zadaje svakom slovaru sakupljanje i poredanje riečih, a najviše razglob istih, da jim uhodiš u trag njihovom izvoru, e da se pri tom neupleteš „kao pile u kučine", pak ti onda evo prigovora i zamjere od svakale. Trebalo mi je biti opreznu, pak osim što mi pri tom poslu rabljahu riečnici ruskog, češkog, poIjačkog i slovačkog nariečja, te domaćih starih slovara Belostenca i drugih, nadalje vinodolski statut i t. d., dosta se i sam nakinih tesanjem, struganjem i piljenjem, e da izbjegnem tudjinštini i kojekakvim kovanicaui novijega vremena. Dometnuo sam mal ne svakoj rieči (nazivu) i „narodnu poslovicu", koja je u živom narodu nikla, pak će se odtud vidjeti i ,jdrevnost" naziva, pošto narodne poslovice ubrajam raedju najstarije spomenike i izvore drevnosti jezičnog nazivlja, koje je dogodice tekar vremenom pisana knjiga primila i usvojila. A da se nediviš oštroumlju i bistrini otih poslovica, ako pomljivo razglobiš njihovo značenje! S toga sam kod naziva „dren, topola i vrba" (slov. dren, cslav. ^(I-RH; rus. ^epcH´B; čes. dfin; polj. deren; — cslav. Tono«h, Tonosra, rus. Tono^B; čes. topol; polj. topol, topola, ~ cslav. Kp-tea; rus. Bep6a; čes, vrba; polj. \vier/A´)a) vrlo bistre i svakomu šumuaru iz knjige šumarice poznate istine primjerice ovimi „narodnim! poslovicami" okitio: |
| ŠUMARSKI LIST 3/1884 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 118 — »Dren je malen, al mu je drvo jako.« Stoj. »topola je Telika, al joj drvo slabo.« Stoj. \ »vrbu kreši, da se zamladjtije.« Yuk. Osim stručnih naziva za procjenbu, zanataslovje i t. d. biti će u tom riecniku i lovsko nazivlje, a tim biti će zadovoljeno i šumaru i lovcu. Da nam šumarom treba takav riečnik, suvišno bilo bi trošiti rieei. Naša knjiga šumarica — za sad dosta mršava — vrvi sbog nejedinstva stručnog nazivlja od kojekakvih nesgrapnih i narodu nepoznatih tudjih troška s tudjeg nakovala odlupljenih. Pa tko bi zato na kog režio, — muka ti je, kad neumiješ bolje! Uzput rečeno: ta i vještovit hrvatski književnik, ako je uz to činovnik, ima golemu muku, dok se uputi na takozvani „dikasterijalni slog"; jer izmedju književnog i službenog jezika ima dosta različnosti, prem su si „blizanci" od jedne majke. Rekoh, a da neporečem, valja mi kazati čemu sve to. Ima i tomu razlog Evo ga. Premitajuć gradivo za šumarski riečnik, pade mi pod ruku bieli listak, — i eto „u tom grmu zec leži". Naidjoh na list pokojnog žup. nadšumara Vladoje Koroškenja još od god. 1875, a odnosi se na „prvi osnutak hrvatskog šumarskog družtva" u Zagrebu, komu je pokojnik kumovao kao „prvi tajnik", a, sad mu viiedan nasliednik županijski nadšumar Fr. Kesterčanek kao urednik „mezimca" mu. I bilo tako. Ako se nevaram negdje oko godine 1873. razmišljao sam ja, kako bi moglo naše „osebično" šumarstvo napredovati vlastitom snagom domaćih šu marah, te đođjoh na misao, da nam Ije nikad do poleta i napredka, ako naši hrvatski šumari nestupe u njeku zajednicu ili zadrugu po onoj našoj: „družena pčela med nosi", i ako neosnuju časopis, koji ima biti stjecište umnoga rada .svih članova one zadruge. Zamišljeno, učinjeno. Ustadoh ja prvi, te napisah u tadanjem „Požoru" ili „Obzoru" (lia ime se u taj tren nesjećam) članak, nagovarajuć naše šumare, da osnujemo takovu zadrugu. Čini mi se, da je to mnoge osnpnulo držeć, da je to vragometno poduzeće presmjelo za hrvatske šumare, koji su vikii tudjimj se kruhom hraniti. I eto za malo oglasio se je u „Narodnih Novinah" pokojni´ ´Vlađ<>j, polemiziruć samnom u njekoliko članaka, neostah mu s odgovorom ni ja dužan. Bilo je medju nami malih razlika mnienja. Ta ni na ruci nisu svi prsti jednaki. Odlučismo, da nam odkroji drugi sudija pravdu, i dogovorno odnosno u stari Križevac, gdje nas dočeka prof. Hvala i drugi pregalci vrlo Ijubezno i veselo. Hvala jim! Nebudi meni hvala, a drugomu prikor: reći mi je, da ja ostah pobjednikom-, jer svi skupštinari usvojiše moje nazore i osnove o ustrojenju šumarskog družtva i njegovog budućeg djelovanja i pravca. Pokojnik s dobre namjere, da |
| ŠUMARSKI LIST 3/1884 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 119 nam se naum neraztepe, bio je za to, da se budući šumarski list izdaje u hr vatskom i njemačkom jeziku, a ja, da se štampa u hrvatskom jeziku. I tud pobjedih. Poslie sam se zaista začudio, kad sam prvi broj „Šumarskog lista" čitao u oba jezika. To bilo, pak prošlo. Pokojnikom zavrgoh poslie našega razstanka živo dopisivanje, a u jednom od njegovih listova uprosio me je, da sastavim „družtvena" pravila, jer se nada, da će naše nastojanje dobrim plodom uroditi. I to učinih, ter mu poslah pravila, a za 8 danah dostavi mi jih natrag, pošto je i on nacrt pravila sastavio, moleć me, da u moja pravila umetnem po potrebi i njegove nazore. Izpravih tako, odposlah mu izpravljena pravila i on jih prepisa, i preda odboru ad hoc na pretresivanje. Tim u savezu stoji evo list pokojnikov, koga evo na uspomenu niže objelodanjujem i u izvorniku na ruke uredničtvu predajem.´^´) Evo tako bilo. I tako doprinjeh malu crticu za povjest razvoja „hrv.-slav. šumarskog družtva" u Zagrebu. Do osnutka rečenog družtva napisah prije dva dielca; „o sječenju i gojenju šuma" i o „šumarskoj lučbi" namjerice, da ušutkam one, koji mišljahu, da nam je jezik neprikladan za knjigu šumaricu. Nebudi zamjere. Nemislim tim sebe slaviti, — ja bo nisam ničiji „mezimac", nit me u domovini sreća proganja. Svačemu ima razlog, a tako i mojoj sadanjoj šutnji, koju njeki drže za moj nerad. Al nebudi ni svakom loncu zaklopac! * IzpustivŠi imeua list ovaj glasi: U Zagrebu, dne 15, veljače 1875. DragiVatroslave! Hvala Ti na Tvojem prijaznom susretanju: Bože daj da naš rad urodio dobrim plodom. PrbČitav družtvena pravila, koja si sastavio, htio sam po želji Tvojoj na posebnom arku moje opazke učiniti, nu Čemu kad sam i ja ved slična sastavio, te Ti šaljem moj rukopis iz kojega možeš uviditi kako sam ja bio zamislio. Pročitaj moje crtice te sastavi na temelju obih osnova pravila hvatskog iii hre vatsko-slavonskog šumarskog družtva. Scienim, da ćeš moći štogodj iz moje osnov. vaditi, našto si Ti zaboravio a niti si mogao na sve u kratkom Času od 3 sata misliti- Vrh obih osnovah moram se ipak u nječem izjaviti. Ja mislim, da bi uveli čei tiri vrsti Članova, i to prave, dopisujuće, utemeljiteljne i dopisujuće, jer moramo imat obzir na naše okolnosti i odnošaje pošto bi malo imali pravih odborskih dlanova, ako se od ovih traži književau rad, k tomu jošte obsežan; sdruge strane bi se pred drugimi sličnimi družtvi zapostavljali, jer bi onda istom vidili koli malo ljudi imademo, koji se književnosti bave. Izim toga vredjali bi možda i kojega starijega vrstaka n. p. : . . . .. . . a mi trebamo te ljude ako hoćemo s Krajinom dobro. Zato mislim da odustaneš od §. 4. |