DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1884 str. 23 <-- 23 --> PDF |
političkih obćina, utjeranje i posakupljanje ustanovljenih prinosa imovnih obćina za plaće kotarskih šumara, te redovito đostavlanje takovih u 3-mjese6nih rokovih uuapre d kr. podžupaniji dalnjeg uredovanja radi, — a podjeđno budu u savezu s tim na dne 12. veljaće 1884. pod br. 1940, posebnom okružnicom, obćinska poglavarstva iznovićno ozbiljno pozvana, da nastoje pod prietnjom osobn e glob e naćelnikah i bilježnikah oko svojedobnog utjeranja gorispomenutih tangenta. Time učinjen jest vrlo važan korak k poboljšanju stanja šumara obćinskih u starom provincijalu, a podjednb će se, budu li se gori spomenute okružnice i zbilja svom strogošću provadjale, nestati jedna ponajglavnijih rak-rana, na tjelu naše obćinsko - šumarske uprave u starom provincijalu, te stoga osobitom radošću bilježimo tu činjenicu kr. podžupanije zagrebačke, nadajuć se, da će i ostale podžupanije tim primjerom spotaknute, učiniti svoje , za da se već jednom to toli jadno stanje šumarah obćinskih u starom provincijalu, ako već i ne uredi, a ono bar po mogućnosti poboljša. Odgovor ^^na njekoliko primjetbah k nacrtu osnove novog šumskog zakona"/^ Piše nadšumar D. Laksar. Gosp. Martin Starčević, kotarski šumar u Virju, navadja, da je ta osnova šumskog zakona jednostrana, jer da se sastavitelj iste nije obazreo na najhitnije faktore, kao: unutarnje uredovanje, na međjusobni ođnošaj činovnikah i službenikah, njihova beriva, mirovine itd. Da svega toga u gornjoj osnovi neima, to stoji, a neima s toga, jer to u šumski zakon nespada, dočim šumski zakon imade sadržavati takove ustanove, nsljed kojih će se osigurat uzdržavanje i budućnost šumah. S toga nećemo nigdje naći, da bi takav zakon sadržavao što drugog, nego li lih ono, Što u isti spada. Prama tomu načelu sastavljeni su šumski zakoni i kod drugih naroda, pak se tog aprobiranog načela držah i ja. U ostalom tako se to i kod nas tumači, čemu za dokaz služi predstavka upravljajućega odbora šum. družtva na visoku kr. zem. vladu, u kojoj su se imali iztaknuti gornji momenti, što je donjekle i učinjeno. Glede same osnove očituje g. pisac, da nepruža dostatnu i jasnu garanciju, da bi se iole šumsko dobro od toli pohlepnih napadača branilo, jednom riečju: da niesu odrezane nužđne mjere strogosti. Taj skroz subjektivni nazor g. pisca, a uz to ovako naprečac izrečen^ takodjer nestoji, jer je sastavitelj sve nepovoljne okolnosti i odnošaje točno iz * Pošto je upravljajući odbor sam iizeo netom konagno stilizovati tu osnovu, te pošto se takova onda bude n posebnoj brošuri zajedno sa odborovim obrazloženjem izdala tiskom^ drži uredničtvoj da netreba dalnja objelodanjivati « predmetu ovog priepora, do konačnog riešenja po samome odboru. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1884 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 136 — pitao, posavjetovav se o tom takodjer sa svojimi prijatelji, a onda prama svemu tomu imajući pred očima uviek samo taj cilj, da se shodnimi ustanovami što više osigura budućnost šuma — odnosnu osnovu sastavio, koju je onda šumar ska skupština potanko pretresla, te kako je prihvaćena uz njeke preinake, od tisnuta bje u šumai´skom listu. Tim činom nije više ta osnova samo nazor sastavitelja — već cielog družtva. S toga držim, da je ta osnova za naše odnošaje takova, košto je za željeti, i košto ju upravo trebamo, a uz to ipak sadržaje lib samo takove ustanove, koje i kod drugih naprednijih naroda nalazimo, gdje ipak usljed veće prosvjete i blagostanja sam obstanak šumi. nije u takovoj pogibelji, košto kod nas. Skroz je neopravdan usljed toga nazor g. pisca, da je taj nacrt preblag, košto nestoji ni onaj prigovor, da je isti prestrog. Čim je napušteno stanovište dosadanjeg zakona, s kojeg se prosuđjuju čini, napereni proti sigurnosti šumskog vlastničtva, te je kvalifikacija čina ovisnom od količine počinjene štete, kao i od okolnostih, pod kojima je ista počinjena, a k tomu mnogo bržji i shodniji postupak i´azpravah — to će se već time na put stati daljnjem haračenju mmkj te tako najveće zlo ođkloniti. Netajim doduše, da se neće i nakon toga jošte kradje u šumi dogadjati, nu neće time biti u pogibelji i sam obsta nak šuma, košto je to sada! Jer dok je šume, biti će i kradje, te se ista nebi mogla prepriečiti niti najstrožijimi sriedstvi, košto se u mojem području nemože ni priekim sudom palež prepriečiti. Nakon tog uvoda prelazi g. pisac na pripomenak hitnijih nedostataka pojedinih paragrafa, koje ću mu isto tako potanje razjasniti i dokazati, da je stilizacija istih skroz opravdana. k §.22. imalo bi se pridodati „nakon 5 godinah". Nu đočim se taj §. kao i prijašnji proteže samo na promjenu vrsti gojitbe, a ne na prelazno uživanje, koje je dozvoljeno bez svake posebne dozvole, jer se novo izsječeni dielovi šuma imadu u roku od 1 do 5 god. pomladiti, kako to odredjuje §. 35., s toga odpada gornji dodatak. Ovo tumačenje nalazimo i u starom zakonu, kako se to vidi u Schindle rovoj knjizi „Forst- und Jagdgesetze đer osterr. Monarchie" u §. 3. točka 2. k §. 28. imalo bi se pridodati „a to biva ustanovom poduzetog vještačkog izviđa, potvrdjena po nadzorničtvu" te na taj način bi se branjevina za pašu otvorila. Taj izvid bio bi suvišan i neopravdan zbog troška, jer se nemože i nasmije predmnievati, da dotični šumar nebi znao prosuditi, kada se može branjevina bez svake štete podmladka za pašu otvoriti. U mojem obrazloženju tog §. se navadja, da se branjevina može onda otvoriti, kada je podmladak tolik, da ga blago nemože više ogrizti i uništiti, a time Je dovoljno i ta točka razjašnjena. U ostalom nesmyemo zaboraviti, da bi taj suvišni izvid po povjerenstvu 1 znatmh novaca stajao, kojih u današnjih okolnostih i onako oeima, a šume i |
| ŠUMARSKI LIST 3/1884 str. 25 <-- 25 --> PDF |
. — lg7 — . onako kod nas razmjerno malo nose, te se nesmije s toga vlastnik istih obteretiti jošte i skroz suvišnim! troškovi. Što g. pisac navadja za dokaz, da je na njekih mjestih podravskih šuma osvjedočio se o tom, da su branjevine jur prerano otvorene, uništene, to do-r puštam, da su uništene, nu ne s toga, što su prerano otvorene, već jer nabijahu nikada ni pravo zabranjene, jer ih je pučanstvo već u početku nasilnim ugonom blaga jošte prije dignuća te zabrane uništilo. Upravo s toga, jer se branjevine uništuju, predlažu se glede istih takove ustanove, koje će nam zajamčiti napredak i pomladjivanje šuma. U §. 30. imao bi se izraz „jačih" točno označiti, jer se pod tim nezna, koja se stabla moraju doznačnim čekićem udariti. Nu ovdje nam već današnja praksa može za razjašnenje služiti, jer se svako stablo, koje se doznačuje, ma bila i letva, doznačnim čekićem udari i obilježi, a samo ondje, gdje je panj za to preslab, neima biljega. Usljed tog naravnog tumačenja, da će se svako jače stablo biljegovatij a samo ono ne, koje se nemože, nije navedena potanje debljina panja u cent., što nije ni nuždno, a to je mogao g. pisac razabrati i iz obrazloženja k tom §. Od §. 3L, da se izpusti stavka „u druge svrhe nego li mu po pravu pripada", jer se pravednošću pravoužitniku nemože zabraniti, da drvo, koje je dobio za ogriev, upotriebi za gradju, ili obratno, jer da će tu i onako odlučiti sposobnost i svojstvo drveta, kao i potreba istog. Upravo s toga, što se ovlašteniku doznačuju drva za ogriev i gradju polag faktične potrebe, mora ih i u tu svrhu upotriebiti, jer ono drvo, koje dobije za ogriev, netreba za gradju upotriebiti, jer takovu može u slučaju potrebe X od boljih vrsti drveća dobiti. Al on bi mogao iz tog ogrievnog drva u slučaju sposobnosti i gradjevno drvo izradjivati, te si napraviti kakovu novu zgradu, koju bi onda kašnje prodao, a da podmiri svoju potrebu na ogrievnom drvu — mora si isto kradjom pribaviti. Ili uzmimo obratno. On dobije gradjevno drvo n. pr, hrastovo za podsjeke, a jer mu se neće po ogrievna drva u odaljenu bukovu sječinu, on taj hrast izciepa na ogrievna drva, dočim pako te podsjeke treba, on će i opet iste tražiti, ili ih ukrasti. Nije li u oba slučaja zlorabio blagodat stečenog prava na štetu vlastnika šume, te ostalih pravoužitnika? U onom slučaju pako, da je iz onog ogrievnog drva podmirio svoju potrebu na gradjevnom drvu, nebi mu se moglo već s toga prigovoriti, jer je time vlastniku šum^ i ostalim jošte koristio, prištedio im vriednostnije drvo. S toga je skroz opravdana ta stavka, a i do sada se je mogao vlastnik šume osvjedočiti o zakonitoj upotrebljivosti izdanog drveta. U ostalom da je to nepravedno, nebi bile slične ustanove i u bavarskom zakonu, koj je jedan od najboljih, odnosno najtočnijih. Prigovor k §. 32., da bi se imao odsjeći minimum kompleksa, koj je potreban za podmirbu jednog selišta (?), izpod kojeg se nebi smiela dozvoliti |
| ŠUMARSKI LIST 3/1884 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 138 — dielitba odnosno promjena vrsti gojitbe — odpađa, j6r je jasno navedeno u istom §., da se samo njeki dio od obć. šume uz u istom §. navedene uvjete u driigu vrst kulture promjeniti može, te taj dio istom medju obćinare porazdieliti, a da se i nadalje potrajno šumarenje pridržati imade. Dočim može svaki vlastnik tražiti promjenu vrsti kulture, te ako dopri-^ nese sve potrebite podatke i dokaze navedene u §. 18., 19. i 20., onda će mu se ista dozvoliti, to je ovirai strogimi al opravdanimi ustanovami dovoljno osigurana svaka zloporaba na uštrb uzdržanja šumab, a jer zakon daje tu povlast svakomu posjedniku, da li bi bilo pravedno, da se najsiromašniji al brojem najveći posjednik u tom pravu steže. Neima tu dakle bojazni, da bi se možda pod tim imenom mogle obćinske šume porazđieliti. K §. 33. predložen dodatak bio bi suvišan, jer cim bi se obć, pašnjaci u smislu ovog nacrta kao šume smatrali, to se već i onako protežu na iste namah odnosne ustanove ovog nacrta, da se pod upravu i gospodarenje šumarskog osoblja staviti moraju, za što nam jamči §. 10., 42. i 43. U obrazloženju mogao je naći g. pisac potanje navedene razloge, koji opravdavaju taj §., te ih nije trebao istom sam navadjati. U §. 37. nesvidja se g. piscu stavka „plašt šumski slobodno je za to vrieme samo rediti biranjem i obaranjem pojedinih stabala", jer da je to nejasno, te preširokog znamenovanja. Time je po mojem mnienju valjda dovoljno osigurano i označeno, da se taj plašt nesmije i nemože posjeći, jer se samo pojedina stabla mogu izbirati, t. j . takova, koja propadaju ili gdje ih je više. S toga bi bilo suvišno ovdje po zahtjevu g. pisca ustanoviti razđbbje, u kojem se to biranje izvesti imade, a jošte neumjestnije navesti količinu izvadit se imajućih stabala u pojedinom razdobju, jer time bi se uveo redoviti preborni sjek, dočim su se do sada već svagdje samo pojedina stabla birala, ih drugima riečma, plašt je bio lih samo za ono, zašto je bio opredieljen, a ne za. uživanje. §. 39. glasi: „U šumsko-redarstvenih prekršajih, koje sam vlastnik šume u smislu ovog zakona počini, jedino je on u pogledu kazne i troškova odgovoran, a isto tako i za one, koje drugi počine, ako nije zakonite korake već prije proti njima poduzeo." G. piscu se čini nejasno, da bude vlastnik šume odgovoran 2a šumskoredarstvene prekršaje, koje njegovi činovnici počine. To se opravdava time, jer je vlastnik šume dužan nadzirati svoje osoblje. Nevrši li to, imade zbog gornjeg propuštenja odgovarati, jer bi se inače privatni posjednik mogao izgovoriti zbog samovoljnog upotrebljivanja šume, usljed kojeg je momentano silni novac dobio, da je to krivnja dotičnog šum. činovnika, koj, primiv od vlastnika koju hiljadarku, preuzeo bi odgovornost vlastnika na sebe, jer se nemože globa od njega, da se i osudi utjerati, a vlastnik je izsjekao šumu, bez da je za to odgovoran,. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1884 str. 27 <-- 27 --> PDF |
~ 139 — Učini li pako šum. činovnik sličan prekršaj sam, to imade vlastnik šunte vršeć dužni nadzor nad njim, proti istomu zakonite korake zbog toga preduzeti, a onda prestaje i odgovornost istoga. U javnoj službi nalazeći se činovnik n. pr. imovne obćine, odgovoran je u smislu obstojećih posebnih propisa, disciplinarnog zakona itd. za točno službovanje u smislu šum. zakona, a napokon neima interesa, da više sjeći dade, jer od toga neima nikakove koristi, a u ostalom odgovoran je za svaki propuštaj već svojim službenim položajem, koj napokon i nemože tako lahko nastupiti, dočim vis. vlada i samu upravu nad tima šumama vodi, te u takovom slučaju nemože i onako za taj prekršaj imovna obćina odgovarati polag načela, da samo individua mogu biti subjekti kakovog delikta, a ne i moralne osobe ili tjela. U §. 41., koj ustanovljuje „opaženu protuzakonitu samovolju u upotreb- Ijivanju šuma itd., vlastan je svatko prijaviti šum. nadzorničtvu ili političkoj oblasti, koje će imati dalnja shodna odrediti" usljed krive tiskarske pogrieške rieči „koja" miesto „koje", naveo je svoju temeljitu primjetbu g. pisac, koja usljed toga odpađa. A da mora biti rieč „koje", može se uvidjeti i iz litograflrane osnove podpisatog. Prigovor k §. 42. je neumjestan, jer se je u tom nacrtu moralo navesti, dočim se neprilaže osnova o obdržavanju višjeg državnog izpita iz šumarstva, da će zem. .vlada izdati potanje ustanove glede istog, a nadati se je, da će vis. vlada onda izdati onu osnovu kao naredbu, koja je po šumarskom družtvu istoj predložena. Glede §. 43. navadja g. pisac, da je nepodpun i nejasan, jer bi se moralo točno ustanoviti, koliku površinu bi mogao jedan lugar nadzirati u brđinah ili ravninah itd. Nu upravo s toga, jer je veličina lugarije ovisna od raznih mjestnih okolnosti, košto i sam g. pisac tvrđi, to se nemože u šumarskom zakonu opredjeliti površina iste, već se to prepušta vlastniku, a da bude dovoljno osoblja, zajamčeno je §.45. U §. 45. nazire g. pisac, da se hoće državno dobro izpod uprave i oka šum. nadzorničtva izvuci, jer bi nadzorničtvo imalo glede mogućih nedostataka u upravi državnih šuma obzirom na manjkavost osoblja prijaviti to zem. vladi, koja će onda shodna odrediti, da se toj manjkavosti predusretne. Dočim to valja i za privatne posjednike, to nestoji gornji navod, a dočim imade zemaljvlada vrhovni nadzor nad svimi sumarni, to joj je i u tom pitanju riešenje pridržano, a samo se po sebi razumjeva, da je vlada dužna već u smislu ovog §. prijavu nadzorničtva uvažiti i riešiti. Time je dokazano, da i državne šume podpadaju pod vlast nadzorničtva, kao i svaki drugi posjednik šuma. G-Iede imenovanja činovničtva državnih šuma može biti rodoljubiva želja g. pisca, nu za sada vriedi državopravna nagodba izmedju Ugarske i Hrvatske, polag koje bi imalo zem. financ. ravnateljstvo sumarni upravljati, a samo ministarstvo činovnike imenovati. Nu dočim se i to nedrži, imalo se cielo pitanje |
| ŠUMARSKI LIST 3/1884 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 140 — regnikolarnimi deputacijami riešiti, pak ćemo s toga pričekati, što će ustanoviti, jer je to i onako pitanje više državopravne naravi, nego li lih šumarsko. Glede gospodarskih osnovah zaboravio je g. pisac na §. 10. K §.46. navedeni dodatak, da može biti lugarom samo onaj „koj je podpuno tjelesno i duševno zdrav" izpušten je s toga, jer se to samo po sebi razumieva, kao i za šum. činovnika, dočim se u zakonu htiela navesti samo potrebita kvalifikacija, a ne koja svojstva mora imati lugar, jer čim mu ova manjkaju, nemože se ni zapriseći za lug. službu u smislu §. 4. min. naredbe od 1. srpnja g. 1878. S toga i taj dodatak odpada. U §, 48, nazire gosp. pisac, da si šum. osoblje obćinsko namiće za tutora polit.i oblast, jer kod iste mora zakletvu položiti. To je krivo shvatio g. pisac, jer se pred polit, oblasti imadu svi šumski činovnici i lugarsko osoblje zapriseći, bez obzira da li su državni ili obćinski, a s toga, da budu javna straža, te da uživaju sva u zakonih utemeljena prava iste. A osim toga imati će svaki svojem pređpostavljenom u ruke službenu prisegu položiti, košto je to i kod drugih strukah. K. §. 52. navedena opazka da bi se imao točno označiti slučaj pravedne obrane, imade dosta za sebe, nu dočim to označuje §. 2. kaz, zak. držao je sastavitelj da se za sada kod toga ostane, a nemože se ovdje drugačije tumačiti. Dodatak k. §. 74. ako politička oblast neutjera dosudjene globe i odštete zavremeno, odgovara za oto dotični predstojnik, odnosno referent" je neumjestna, jer ih vlada i onako za zanemareno službovanje na´ odgovornost povući može, bez da to bude u šum. zak. napose navedeno, a da dotičnik u novčanom pogledu odgovara odnosno jamči, bilo bi odviše drastično, pače prerano zahtjevati, kada to ni sama država za porez u takovoj formi od dotičnika zahtievati nemože. Takovom ustanovom stekao bi si ovaj nacrt jošte više neprijateljah. Za sve otežkojuće okolnosti koje su navedene u §. 91. imao bi se krivac kazniti po nazoru g. pisca zatvorom, pošto bi dosudom preogromnih globah narod spao na prosjački štap. Dočim je danas modema kazan novčana globa, to je ista ponajprije svagdje navedena, nu već je u §. 83. ustanovljeno, ako je globa iieutjeriva, pretvara se u zatvor. Osim toga može se krivac i na sam zatvor osuditi, ako se unaprieđ znade da je globa neutjeriva, ter i opetovanom slučaju ako će to biti osjetlivija kazan. Time se je dakle predusrelo gornjoj bojazni. Primjetba k § 95. pobija se već samom stilizacijom istog § u riečih „polag mjestne ciene", zatim samim obrazloženjem sastavitelja, gdje se imade ono što u šumi ostane od odštete odbiti samo po mjestnoj dakle faktičnoj cieni — a ne po cieniku za proračunavanje šum. odštetah. Dočim k § 97. da štetočinitelj imade i trošak izviđa i prociene nositi, nije stoga uvršten, jer nije od potrebe, dočim će onu štetu koju bi oružiiici i drugi prijavili, ako nebi prijava podpuna bila, khko moći dotični lugar na |