DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1884 str. 2     <-- 2 -->        PDF

— 114 —


mi liepim njegovim nadam priključiti nemožemo, ma sve da i družtvo naše
promjenilo svoja pravila i svoga predsjednika. — Mi bo odnošajem i obstojnostim
našim tražimo drugdje klicu — t j . mi ju moramo valjda tražiti izvan
družtva. — Na pitanje pako — gdje da ih tražimo — imala bi po
našem mnienju odgovoriti dojduća glavna skupština našega


družtva.


Mi bo držimo, da će se dojduća skupština imati medju ostalim svakako
pozabaviti takodjer i pitanjem — što da družtvo poduzme — da si uzmogne
dobaviti stanoviti autoritet, za da svojim zaključkom pribavi u\aženje.


To je dapače i dužnost svakoga člana, jer dok god naše družtvo i njegovi
zaključci Beualaze na mjerodavnom mjestu uvaženja, tako dugo ostaje i
cilj kao i svrha našeg družtva, bar nam vanjskim članovora, vrlo problematičan.


., ,,\ Jedino što nam bo družtvo do sada ujstinu koristn_a davaše^ jest „Šumarski
list", nu taj bismo konačno i bez družtva mogli imati, niti nas to može zadovoljiti.
Od nas se traže žrtve, a često baš i dosta znatne žrtve.
Nama je plaćati članarinu i nositi troškove prigodom godišnjih sastanaka,
sto je sjegurno, uvaži li se kukavno stanje većine šumarskog osoblja u našoj
domovini, znatna žrtva, a stoga nam sjegurno neće ni slavno predsjedničtvo
družtva, ni velepoštovani članovi upravljajućeg odbora zamjeriti, što im rečeno
osjekosmo. Mi želimo prije svega jednom vidjeti uspjeh našemu radu, jer nas
jedino još takav može bodriti k uztrajnosti u borbi po obstanak. Do sada želismo,
molismo i težismo zahman, bilo pojedince, bilo putem družtva, to nam
napokon uze svaku nadu, da će nam i zbilja već jednom svanut zora! Uspjeh
želimo vidjeti, toga nam pokažite, pa ćemo vjerovati da „Zora sviće — da će
bit dana" ! — —d.


K pitanju uredjenja šumarskoga gospodarstva naših
obćinskih šuma.


Tosip Ettlxig-er, kr. katastr. šum. nadzornik.


Pitanje, kako bi se sa šumama imovnih i urbarnih obćinah, [obzirom na
odnošaje narodnoga gospodarstva gospodariti imalo, da se zadovolji i zahtievom
racionalnog šumarenja a i potrebam seljaka, velevažno je po svakoga šumara
u nas.


Razmišljavajući i ja o tome, došao sam napokon do njekog zaključka, koji
mi jest povod, da ovo njekoliko redaka objelodanim u ovome našemu listu.
Imao sam opetovano pute prilike, ne samo po novina čitati, no i od strane
samih seljaka čuti prigovor, da imovne obćine od šuma, koje dobiše segregacijom,
malu korist imadu, niti da jim u nas postojeće gospodarenje šuma, materijalno
stanje ne poboljšava; a niti imade izgleda u budućnosti da će napredovati.




ŠUMARSKI LIST 3/1884 str. 3     <-- 3 -->        PDF

— 115. —
Seljaci ti bo vavjek spominju; da što se clrva prodade, prodje na upravu
šumsku i porez, a obćinari kod svoga vlastitoga dobra imadu još nadoplaćivati,
uz to se još i većoj nevolji nadaju, dok se još tako preostale stare šume izsjeku.


Da imovne obćine, donjekle bar unapried tu nevolju predvidjaju, dokaz
tomu što njeke njih dapače već saboru podnieše molbe, za razdiobu imovnoobćinskih
šuma medju pojedine mjestne obćine, navadjajuć, da će tako dopadše
jira šume bolje, čuvati, ter da će šnjima bolje gospodariti nego U_se do sada
gazdovalo.


Dok su sve krajiške šume bile erarske, a obćine šumske koristi bezplatno
uživale, bilo je i seljačko stanje povoljnije, nego li uz sadašnje okolnosti, dok
su šume razdieljene, dok za te šume imadu porezne, upravne i ine troškove
podmirivati, negiedeći i na to, da su danas u pogledu paše i drvarije na manji
prostor ograničeni, a po tom jira uzeta i zgoda stoku u velikom broju odhranjivati,
kako su to od prije naviknuti bili. Pa ipak je našemu seljaku baš
stoka najglavniji proizvod privrede u gospodarstvu.


Znamo nadalje, da naš seljak danomice u pogledu blagostanja nazaduje,
a stoga sjegurno i mi šumari nemožemo to nazadovanje ravnodušno gledati,
već se i nama namiće pitanje, kako li bi se iraalo šumsko gospodovanje po
obćinskih šumah urediti, da zadovoljimo i zahtievom racijonalnog ^šumarenja, a
i potrebam poljoprivrede našega seljaka?


Odgovarajući na to pitanje, odgovoriti mi je da bi po mome nazovu trebalo
prije, svega, osobito u onih šumskih predjelih gje je žiteljstvo upućeno na
stočarstvo u šumskome gospodarstvu uvesti njekoje promjene. Gospodarstvo
u šuma obćinskih imalo bi se urediti, suglasno sa odnošaji i potrebštinami
narodnoga gospodarstva, a naročito trebalo bi uzeti u obzir, da se seljaku đomakne
čim moguće veća potrajna korist iz obćinskih šuma i njenih proizvoda.
Paša, žiro vina, kolje za vinograde, ogi^ade i ogiievno drvo, trebalo bi prije svega
seljaku iz ohćinske šume osjegurati.


Naš seljak malo ne najveću vriednost šume nalazi u paši stoke i žirenju
krraadi. Kada mu je omogućeno stoku prehraniti pašom i brstom, zadovoljeno
jest bivstvu njegova obstanka. Pitanje jest samo dade h se šumsko gospodarstvo
i tomu primjereno urediti? Ja držim, da jest, — a mislim, da nebi spravoga
puta zašao, ako bi predlog stavio, da se u rečenu svrhu u obćinskih šuma,
uzgoj visoke hrastove šume, sa uzgojem krošnosjeka (Kopf-Holzbetrieb) spoji
i,goji.- Uzgoj krošnosjeka uobičajan jest u našega naroda. Nalazimo ga po svud,
duž voda i potoka u vrbicih i topolicih, a vidimo ga takodjer i u grabrovih šuma,
narod ga sara uvadja i goji.


S ovim krošnjačnim uzgojem imao bi se kako rekoh spojiti visoki uzgoj
hrastja, u obliku recimo „pučkog uzgoja."


Tim uzgojem imale bi se prije svega one šume gojiti, nalazeće se,u
blizini sela, u koje narod najprije običaje raarvu na pašu goniti,. te kamo
seljak najradje po drvariju zalazi. Krošnosječni uzgoj graba, bukve, brieste,
lipe, klena, topole i kestena omogućenje uz porazmjerno dobru pašu i travarinu,




ŠUMARSKI LIST 3/1884 str. 4     <-- 4 -->        PDF

— 116 —


dostatni uzgoj drvlja uz vrlo nizke obhodne dobe. Životna snaga debala tih
vrstih pako omogućuje dugotrajnost ponavljanja glavatičnog odnosno krošnjatog
sjeka, dočim bi i opet pojedini ma i sađjeni ter trnjem od marve očuvani hrastovi
omogućili, uzgoj gradjevnog drva, a kasnije i žirenje.


Ovaj način uzgoja mogao bi se i umjetno, a i naravnim načinom zavesti.
Naravnim načinom u sađanjih branjevina prije svega, u kojih bi valjalo već kod
čišćenja i proredjivanja na prije spomenute vrsti drveća uzeti obzir. -Sama ta
pretvorba srednje ili visoke šume u šumu sa „pučkim uzgojem" pako mogla bi
se a 50. do 60. godini obhodnje izvesti.


Stabla namienjena za krošnjosjek, imala bi se 3—4 metra iznad zemlje
odsieći, te bi onda tako preostalo deblo, za kratko vrieme liepu glavinu i
krošnju zadobilo, a samo kresanje može se svakih 4 do 10 godina u posve
pravilnih razdobjih bez uštrba obavljati.


Za koliko bismo tim načinom, dobivali manje drvne gromade po hektar,
za toliko bi se ipak i opet sama obhodnja smirila. Marva pako pasuća takovom
sumom nebi ni najmanju štetu takovoj nanesti mogla, a šuma sama pružala bi
u slučaju potrebe seljaku još i brst. Ova bi vrst uzgoja pi^ema tomu
nedvojbeno zaslužila prednost pred inimi vrstmi uzgoja, u onakovih šuma,
koje se zbog blizine sela, nestašice pašnika i krme nemogu obraniti od stoke,


— zaslužila bi nadalje prednost takodjer i pred sitnogoricom, gdje se drvlje
na panju sječe, ter gdje se šuma iz panjeva pomladjuje, a po tome i navali
stoke i obgrizaju izvržena, kako nam to mnogobrojni primjeri takovih šuma
dokazuju, koje više pašnjaku il pustoši nalikuje.
Uzgoj krošnosjeka spojen sa uzgojem visoke hrastove šume, na jednoj
površini, kojega bi prema gori spomenutom, mogli pravom nazvati „narodnoselskim"
ili „pučkim uzgojem," može nadalje takodjer i uzgoju visoke šume
zadovoljavati, u koliko bo se kresanjem glavice podstojnog stabla, izdanci u
veliko razgranjuju, tako da se ni izsušenja i omršavlenja tla neimamo bojati.


Znamo nadalje iz izkustva, da najlepšu hrastovu gradju u srednjih i
mješovitih sastojina nalazimo, a naročito pako uspjeva hrast vrlo dobro u
smjesi sa grabrom i bukvom.


Tako odgojena visoka šuma dobije veći mah u krošnja, u koliko joj
drugo drvlje neprieči razvoju, tim će pako, uz veće svjetlo i zrak višeputa
roditi plodom, nego li u čistoj visokoj šumi. U obziru kako voće drvlja pako,
moći ćemo uz taj pučko-šumski uzgoj, sve one prednosti postići, za
koje znamo, da nam srednjo-šumski uzgoj obećaje. Gleđom na ođnošaje narodnoga
gospodarstva pako, moći ćemo i to polučiti, što se kako to jur iztaknusmo,
pri tom obhodnja u krošnosjeku svaki 10 godina ponavlja, time pako moći će
i šumar laglje podmiriti ogromnu ninož goriva i sitne gradje, koju potrebuju
ovlaštenici kao i potrebu pašarije.


Pošto će se krošnosjek, po načelih šumskoga gospodarstva, samo u proljeće
imat. obavljati, moći će se time takodjer i užitak brsta seljaku osjegurati,
do onog doba, dok trava ponaraste za pašu, a neće nam trebati troškove oko




ŠUMARSKI LIST 3/1884 str. 5     <-- 5 -->        PDF

- 117 —
ograbanja i ogradjivanja branjovinah, što sve po seljaka neprocit-njiva viiednosti.
da će pako i paša u takovih šuma biti izdašnija no u šuma čistog visokog
uzgoja, samo se sobom razumjeva.


Za da se šumskom gospodarenju seljaka u koMko nije na uštrb same šume
koliko iole moguće odmogne, da si uzmogne kućanstvo podignuti, preporučiti
je i to; da se mlade branjevine proredjuju i čiste proljeti, za da se seljaku
brst priredi, osobito ako li neima krme.


Pogledom na samu osnovu uredjenja šumstva u obćinskih šuma spomenuti
mi je još i to; da bi se za obćinske šume gospodarska osnova vazda polag
jednakih sječina uvesti^ u koliko nam vazda imade biti manje do jednakih
prihoda drvne gromade, negoli do uredjenih šestara, a nadalje već i stoga što
se u nas danas osobito kod imovnih obćina, šumari pre brzo mienjaju, te
stoga svaki šumu dade sjeći kako se njemu bolje vidi, a napokon moglo bi ^e
time i nmogim drugim štetonsnim uplivom na put stati.


Odlomak za povjest osnutka hrv.-slav. šumarskog družtva.


Priobćuje Vatroslav Rački.


»I mrav dražtvo hoće«.


Narodna poslovica. Daničić.


Već više od 12 godina trudio sam se, da na živom izvoru našega naroda
posaberem stručne rieči šumarice za riečnik šumskog nazivlja. Ponajprije tim,
a donjekle i rMom mojih prijatelja sakupih obsežan rukovjet za taj riečnik,
koji će do malo doći pod tisak, bude li mi zdravlje prijalo.


Tko se je iole bavio „leksikografijom" znati će ocieniti, kolike glavobolje
zadaje svakom slovaru sakupljanje i poredanje riečih, a najviše razglob istih,
da jim uhodiš u trag njihovom izvoru, e da se pri tom neupleteš „kao pile u
kučine", pak ti onda evo prigovora i zamjere od svakale. Trebalo mi je biti
opreznu, pak osim što mi pri tom poslu rabljahu riečnici ruskog, češkog, poIjačkog
i slovačkog nariečja, te domaćih starih slovara Belostenca i drugih, nadalje
vinodolski statut i t. d., dosta se i sam nakinih tesanjem, struganjem i
piljenjem, e da izbjegnem tudjinštini i kojekakvim kovanicaui novijega vremena.


Dometnuo sam mal ne svakoj rieči (nazivu) i „narodnu poslovicu", koja je
u živom narodu nikla, pak će se odtud vidjeti i ,jdrevnost" naziva, pošto narodne
poslovice ubrajam raedju najstarije spomenike i izvore drevnosti jezičnog
nazivlja, koje je dogodice tekar vremenom pisana knjiga primila i usvojila.


A da se nediviš oštroumlju i bistrini otih poslovica, ako pomljivo razglobiš
njihovo značenje! S toga sam kod naziva „dren, topola i vrba" (slov.
dren, cslav. ^(I-RH; rus. ^epcH´B; čes. dfin; polj. deren; — cslav. Tono«h, Tonosra,
rus. Tono^B; čes. topol; polj. topol, topola, ~ cslav. Kp-tea; rus. Bep6a; čes,
vrba; polj. \vier/A´)a) vrlo bistre i svakomu šumuaru iz knjige šumarice poznate
istine primjerice ovimi „narodnim! poslovicami" okitio: