DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1884 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 61 — iztaknuto uvaži, te se stoga i u osnovi novog lovnog zakona, kakova nam bje lani na strani 20L ovoga lista objelodanjena u §. 17. sadržane ustanove samo odobriti moraju, al svakako bi valjalo, da o tom rade i hrvatski lovci! Budu li pako ta razmatranja kojemu -naših športsmana doprla, to neka znade, da to napisasmo jedino na temelju mnogogodišnjeg izkustva, ter sljubavi po stvar, i uvjerenjem, da će gornje naše tvrdnje konačno pripoznati i oni, koji se danas takovim razmatranjem možda još i podsmjehivaju. Pod Ivanšćicom u siečnju 1884. Javor sa hrvatsko-švicarskog kraja. Piše šumarnik Mijo Radošević. Malo koja narodna pjesma, koja nespominje uz sliepe naše virtuoze i javorovih guslah. Ta baš javor-gusla oživljuje naš epos, hrabri narod na buduće junaćtvo, pa da se njekim načinom odužimo — kušat ćemo iztaknuti najvažnija 0 toj vrsti drveća, koja uz postojeće odnošaje hrvatskoj Švici, zamašnu privredu obećaje. Bez dvojbe jest, da svaka vrst šumskog drveća, bilo ono sposobno za uzgoj visoke ili nizke šume, stanovitu gospodarstvenu vriednost imade, treba joj bo za svaki pojedini slučaj samo uporabu, a po tom shodni način unovčenja pronaći, pa ipak jest to, današnjem šumarstvu, koje se manje na obrt i trgovinu obzire, jedna od najtežjih zađaćah, pa stoga nije ni ćudo, kad se svojevoljnom mienom vrsti drveća, u mnogih šumskih upravah, neoprostivo grieši. U našoj Posavini i Podravini iztrebljuju još dan danas, što igdje bolje mogu, na tobožnji račun vadjenja podređjenih vrstih drveća, jasen, briest, a osobito i topolu, držeć to racionalnim postupkom. U planinah naših pako, počam od Fružke gore; pa do sinjeg mora, tamaniše hametom bukvike — nu bomba, što ju Thonetova ideja, a sada tvornica Chevalier-a na Vratih izpali, preseneti mnogu šumsku upravu, a prestaju toga radi hvala Bogu već i paljenice ugljena, pepeljike, kao i bezbožno trešćarenje šubiah.. Šikare: leskove, drenove, jasenove i grabrove, na koje u nas već kao da je i sam Bog već zaboravio bio, koje nam predočivahu bezvriedno stromlje, unovčio je ipak —´ a to tko? — Prosti jedan kramar iz Broda na kupi — na milijune vriednosti, razpačivajući palice za sunco- i kišobrane, i palice za šetnju na sve strane svieta. Njeki sudrug od Rena posjedovaše do tri jutra vinograda, drugi iz Ruske, grofovski spajiluk od 300.000 jutarah, pa ipak bje prvi cavalir, a posliednji siroma — a slično i kod šumah. Nu da predjem sada, nakon tih obćenitih razmatranja slika prošlosti, na sam predmet te razpravice, t. j . na razmatranje 0 našem prostom javoru, nebi li možda tim svojim opisom i toj vrsti drva veći prolaz otvoriti pomogao, te i od strane šumarah tom i zbilja koristnom drvu veću njegu priskrbio. |