DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1884 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 60 — Razmatranja jednoga lovca-šumara. Obrana lova — to je lozinka svijuh lovaca — to je tema stojeći na dnevnom redu i u istoj Hrvatskoj. Treba nam novi lovni zakon - čujemo sa svijuh strana dozivati-— Nestaje nam divljaci — zvjerad se ranaža — lovišta se neizplaćuju u razmjerju sa zakupninom — tuže se naši lovci. — Štitite zakupnike lova, protiva kriomčarora, vele drugi — branite nam usjeve i prirod od divljači dozivaju treći i t. d. i t. đ. A resumiramo li sve to, dolazimo konačno do zaključka, da naš postojeći lovni zakon neodgovara potrebštinam našim. Nu ako li pako u načelu i potvrđjujemo tu obstojnost to mislimo ipak, da su današnjem stanju lova i lovištah u mnogome pogledu i sami naši lovci krivi. U nas bo bi svaki rado lov loviti — al malo koji misli takodjeri na razplod divljači, na budućnost lova i lovišta. Mi imademo danas već i posebno družtvo „za obranu lova", a čujemo, da se već radi i ob osnuću posebnog „Lovačkog vjestnika", a baš stoga i mnijemo, da je već i za nas kucnuo čas, da se lovstvo — bude počelo i u istinu razvijati u onom smjeru, kako to lovačka čast, nauka i dobrobit zahtievaju. Nas šumare pako, koji smo već po samome zvanju, tako rekuć rodjeni lovci, mora nedvojbeno svaki takav pokret živo zanimati, da je tome tako, dokaz da se i na lanjskoj šumarskoj skupštini pitanje ob novom lovnom zakonu imalo razpraviti — akoprem kako se čini i u tom nas pretekoše drugi, jer eno glasa se, da visoka vlada, već i u najbliže doba, kani saboru predložiti na pretres novu osnovu lovnoga zakona — nam preostaje tako, samo još tu dvojbu iztaknemo, da se jedinimi zakoni još svedj naši lovački odnošaji popraviti neće. Jer kako to jur iztaknusmo, naši lovci — jedan neznatni dio njih izuzimajuć — još ni iz daleka neće da uvaže i uvidjaju potrebu čuvanja i razploda divljači, po načelih naravi i športa. Htielo se zakonom ograničiti broj lovištah, sloboda nošenja oružja, dobava lovnih karta i t. d. a s druge se strane ipak dopušća u istom §. 18. od god. 1870. po zakonu ubijati srnce i za lovostaje, dopušća se streljati tetrebe, a šljuke čekati za parenja! Nije li to protiva svim zakonom prirode —? — Ne nalaže li nam već sama narav stvari, da za dobe parenja u obće svaki lov obustavimo, da divljač tad prije svega šteđimo? — Negleđeći i na to, da divljačina u to doba bar kako to većina lovacah tvrdi, u obće nije ni tečna. Pa kad to sve stoji, te kad uzprkos ustanovam §. 17. 2. o, lovu ipak vidimo gdje naši lovci te činjenice neuvažuju, streljajuć mužku divljač i za dobe parenja — kako da si onda raztumačimo tu zagonetku učinah? — Jer bili koji mu drago uzroci, koji lovcem nedaju mirovati — to stoji, da se takov postupak neda u sklad dovesti s načeli obrane lova i uzgoja divljači. Istina je napokon, da tako i u drugih strana biva, nu tamo se takov postupak možda i prije opravdati dade — no u nas, gdje su lovišta pusta, a divljač vrlo riedka — gdje se više grabi nego li lovi. — Stoga mislimo da nebi bilo zgorega, bude li se već jednom stvarao i za nas novi zakon o lovu, da se i gori |