DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1884 str. 8     <-- 8 -->        PDF

— 60 —


Razmatranja jednoga lovca-šumara.


Obrana lova — to je lozinka svijuh lovaca — to je tema stojeći na
dnevnom redu i u istoj Hrvatskoj. Treba nam novi lovni zakon - čujemo sa
svijuh strana dozivati-— Nestaje nam divljaci — zvjerad se ranaža — lovišta
se neizplaćuju u razmjerju sa zakupninom — tuže se naši lovci. — Štitite
zakupnike lova, protiva kriomčarora, vele drugi — branite nam usjeve i prirod
od divljači dozivaju treći i t. d. i t. đ. A resumiramo li sve to, dolazimo konačno
do zaključka, da naš postojeći lovni zakon neodgovara potrebštinam našim.


Nu ako li pako u načelu i potvrđjujemo tu obstojnost to mislimo ipak,
da su današnjem stanju lova i lovištah u mnogome pogledu i sami naši lovci
krivi. U nas bo bi svaki rado lov loviti — al malo koji misli takodjeri
na razplod divljači, na budućnost lova i lovišta.


Mi imademo danas već i posebno družtvo „za obranu lova", a čujemo,
da se već radi i ob osnuću posebnog „Lovačkog vjestnika", a baš stoga i mnijemo,
da je već i za nas kucnuo čas, da se lovstvo — bude počelo i u istinu
razvijati u onom smjeru, kako to lovačka čast, nauka i dobrobit zahtievaju.
Nas šumare pako, koji smo već po samome zvanju, tako rekuć rodjeni lovci,
mora nedvojbeno svaki takav pokret živo zanimati, da je tome tako, dokaz
da se i na lanjskoj šumarskoj skupštini pitanje ob novom lovnom zakonu imalo
razpraviti — akoprem kako se čini i u tom nas pretekoše drugi, jer eno glasa
se, da visoka vlada, već i u najbliže doba, kani saboru predložiti na pretres
novu osnovu lovnoga zakona — nam preostaje tako, samo još tu dvojbu iztaknemo,
da se jedinimi zakoni još svedj naši lovački odnošaji popraviti neće.


Jer kako to jur iztaknusmo, naši lovci — jedan neznatni dio njih izuzimajuć
— još ni iz daleka neće da uvaže i uvidjaju potrebu čuvanja i razploda
divljači, po načelih naravi i športa.


Htielo se zakonom ograničiti broj lovištah, sloboda nošenja oružja, dobava
lovnih karta i t. d. a s druge se strane ipak dopušća u istom §. 18. od god.
1870. po zakonu ubijati srnce i za lovostaje, dopušća se streljati tetrebe, a šljuke
čekati za parenja! Nije li to protiva svim zakonom prirode —? —
Ne nalaže li nam već sama narav stvari, da za dobe parenja u obće
svaki lov obustavimo, da divljač tad prije svega šteđimo? — Negleđeći i
na to, da divljačina u to doba bar kako to većina lovacah tvrdi, u obće nije ni tečna.


Pa kad to sve stoji, te kad uzprkos ustanovam §. 17. 2. o, lovu ipak
vidimo gdje naši lovci te činjenice neuvažuju, streljajuć mužku divljač
i za dobe parenja — kako da si onda raztumačimo tu zagonetku učinah?


— Jer bili koji mu drago uzroci, koji lovcem nedaju mirovati — to stoji,
da se takov postupak neda u sklad dovesti s načeli obrane lova i uzgoja divljači.
Istina je napokon, da tako i u drugih strana biva, nu tamo se takov postupak
možda i prije opravdati dade — no u nas, gdje su lovišta pusta, a divljač vrlo riedka


— gdje se više grabi nego li lovi. — Stoga mislimo da nebi bilo zgorega,
bude li se već jednom stvarao i za nas novi zakon o lovu, da se i gori