DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1884 str. 23 <-- 23 --> PDF |
^ 75 — Kemičke promjene listinca u šumah^ te kemičko mu upli^ vanje na svojstva tla.^ Piše prof, C3-i:ista.v" :E=´e3Cidjr. (Nastavak). ^. Svojstva humusa, upliv mu na tlo, te važnost nj egova za rast bilina Svakomu je šumaru dobro poznato, da je stanovita množina humusa u tlu, jedan od prvih uvjeta za povoljno razvijanje šumskog drveća. Isto tako je poznato, da se kod pomladjivanja mladi nasadi u tlu, koje je na humusu siro mašno, vrlo sporo razvijaju, te da rast intensivniji postaje istom, nakon što se je nastalim sklopom, te uslied toga povećanom sjenom, i padom lišća mno žina humusa u tlu povećala. Bez svake je dvojbe, da se u dobro sklopljenih šuniah, i loše tlo tečajem vremena i fizikalno i kemicki popravi, te boljini, da pače i dobrim postane, ako se čuvanjem listinca humus sve više množi. U zlo sklopljenih šumah nasuprot, koje su suncu i vjetru izvrgnute, postaje za cielo, šumsko tlo sve lošijim. Isto tako je humus i u polođjelstvu vrlo cienjena sastojina tla, pošto je poznato, da on plodnost polodjelskog tla za mnogo povećaje Uzrok tomu blagotvornomu djelovanju humusa na rast šumskih i gospodarskih kulturnih bilina, tumačio se je još prije 4J godine posve krivo, pošto se je držalo, da su humus i voda jedina hraniva, kojimi biline svoj životni proces namiruju. Po tom držahu humus za kvintesenciju plodnosti tla. Nu godine 1840. dokaza čuveni za agrikulturu prezaslužni Liebig u svom djelu : „Die organische Chemie in ihrer Anwen(lung auf Agrikultur und Phisiolot>-ie", da humus sam po sebi (t. j . njegove organičke sastojine) nesluži bilinam kao direktno hranivo. te da višje chlorofilne (zelene) biline, kao takova, upotrebljavaju h razne anorganičke (rudne) cestice, koje stranom lišćem iz zraka, stranom korenjem iz tla uzimaju. Liebig dokaza, da ugljik, kojega biline za tvorenje svojih organa trebaju, potiče od ugljične kisehne, koju one kroz pući lišća iz zraka uzimaju; da vodik i kisik potiče od primite vode; da za tvorenje bjelančevitih tvarih (proteinatah) potrebiti dušik dolazi od primitog amonjaka i solih dušične kiseline (nitrata); a sumpor iz sumporokiselib solih (sulfata), te da razne pepelnate ili neizgorive sastojine bilinah, potića od raztrošenih rudnih čestica tla, koje tečajem vegetacije korenjem svojim biline u se prrmaju. Nu akoprem humus kao direktno hranivo za biline nije od nikakove ili bar samo neznatne važnosti, to ou ipak svojimi fizikalnimi i kemičkimi svojstvi vrlo blagotvorno djeluje indirekte na plodnost tla, te na rast biUna. Nu to djelovanje njegovo nije tako jednostavno; kao što se je prije Liebiga mislilo. * Vidi: »Šumarski Hst« Svezak IV. god. 1883. — Zakasnilo radi inog gradiva. Opazka uredničtva. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1884 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 76-- Samo stanovita srednja množina humusa djeluje povoljno na svojstva tla, doćim su prevelike množine škodljive, te postaje tlo prevlažnim (tresetno tlo). Riedko ćemo u kojemu kulturnomu tlu naći preko 15´7„ humusa, a većinom, iznaša sadržaj na humusu 2-5% . — Da dobijemo jasan pojam o važnosti humusa pogledom plodnost tla, promatrati ćemo redomice fizikalno i kemičko njegovo uplivanje na svojstva tla. A) Fi0ikalnci svojstva humusa. Uplivanje hnmusa na skupnost tla. Pošto je humus rahla i vrlo šupljikava tvar, to on tlo, kojemu je primješan, čini rahlijim. Ovo rahlenje gornjih vrstah žilavog šumskog tla, uplivom humusa, je tin^ važnije, što se šumsko tlo umjetno neobradjuje, te što se upravo u tih gornjih vrsta velik dio za drveće toli važnog sitnog žilja razvija. Gornje vrste tla. moraju osim toga biti rahle i šupljikave zato, što kro/. te šupljinice zrak i vlaga iz tla izlaze i u njeg prodiru, kišom dolaz^e sitnije česti na šumskom tlu ležećeg humusa u mineralno tlo, te su stoga gornje vrste ovog uviek više manje humusom pomješane Lahko pješćano tlo zadobije time veću skupnost, a postaje ujedno i vlažnijim. Težko nepropustno glineno tlo, postaje ovom primjesom humusa rahlijim te propustnim za vodu; ujedno stavlja ovakovo tlo razvitku žilja manje zaprieka. Na tlu, koje je lišeno svog humoznog pokrivala, učini se nplivanjem kiše za kratko vrieme tvrda nopropustno kora, koja prolaz zraka u tlo prieči, prodiranje vode otegoćuje, osobito ako na obroncih prebrzo odtiče, a ujedno razvitku sitnog žilja vehke zapreke stavlja. Svim tim nepogodam izbiegnut će se, ako se dobrim sklopom i zasjenjivanjem tlu uzdrži njegovo humozao pokrivalo. Upliv humusa na vlažnost tla. Pozxiato je, da je vlaga u tlu jedan od najvažnijih faktorah za produkciju drva. Godišnji prirast drva odvisi u veliko od množine vlage u tlu; on je mnogo manji u suhih godinah, a veći u vlažnih godinah. Stoga su i sve ove česti tla, koje vlagu u tlu povećaju, pospješitelji produkcije drva, te kao takovi za šumara od važnosti. Humus je uslied svoje šapljikavosti hjgroskopična tvar, t. j . on posjeduje svojstvo, da iz zraka privlači i veže vodene pare, te tlu u kapljenom obliku utjelovljuje. Po pokusih Schiibler a usrkne 1000 djel. (1 kilogr.) suhoga humusa dovedenog u atmosferu, koja je vodeni mi parami nasićena u 12 satih. .. . 80 dj. (gramih) „ ^^4. „ . . . . 97 ^ ^^ „ . 48 „ .... 110 „ „ . „ 72 , . .-. . 120 „ ´ „ Pokusi Knopa dokazaše, da je množina vo(h:itnh pai´a, koje njeka šupljikava tvar usrkuuti te ngustnuti može, neochisna od !-elati\´ne zasićenosti zraka vodenom parom, te da je li odvisna: |
| ŠUMARSKI LIST 2/1884 str. 25 <-- 25 --> PDF |
a) od naravi dotične šupljikave tvari, b) od vladajuće toplote. Kod nižje toplote privlače šupljikave tvari više vodenih para, nego kod višje toplote. Tlo, koje se uslied gustog sklopa u dovoljnoj sjeni nalazi, posjeduje tečajem ljeta poprečno za 3" R. nižu toplotu, nego li tlo koje nije dovoljno štićeno od sunčanih zraka, Ovakovo će tlo dakle tečajem ljeta više vodenih para (a time i amonjaka i ugljične kiseline) iz zraka usrknuti, te korenju dovesti, nego li golo tlo. Zasjenjivanjem postaje tlo dakle plodnije, nesamo stoga, jer ono biva rahljivo, jer humus dulje uzdrži, te jer vlaga iz tla težje i laganije hlapi, već i stoga, jer ovakovo tlo uslied niže toplote laglje i brže iz zraka vodenu paru upija, nego li toplije nezasienjeno tlo. Ovo svojstvo humusa važno je navlastito za mlade šumske biljke, kojih korenje još nedosiže u dublje vrste tla, iz kojeg bi u suhih godina mogle dovoljnu množinu vlage crpiti. Tlo, koje na humusu obihije, usrkrmti će i kod po^vemašnog pomanjkanja kiše, u hladnijih noćih, dovoljnu množinu vodenih para iz zraka.*) Tlo postaje humusom vlažnije nadalje i stoga, jer humus slično kao spužva vodu upija i njekim načinom veže; a voda će iz humusnog tla takodjer i težje hlapiti, te se ovo dulje uzdržati vlažnim. Jasno je, da je ovo svojstvo humusa takodjer posliedica njegove velike šupljikavosti. Ono je od osobito važnog upliva u predjelih, kojim manjka kiše, te u inih za vrieme suše. Humo^no će tlo u takovom slučaju dulje ostati vlažnim, te će uslied toga na njemu uspjevajuće biljke i laglje suši odoljeti. Izmedju svih sastojinah tla, upija humus najviše vodenih para i kapljevne vode. Za humusom dolazi u pogledu tom glina i vapno, dočim bielutkovom pjesku, to svojstvo skoro posve manjka. Koliko vode stanovita zemlja upija i sadržaje saznati ćemo, ako nješto to zemlje polijemo u Ijevku vodom, te nakon, što je suvišna voda iztekla, tezuljom potražimo za koliko je zemlja u Ijevku postala težja. Taj plus izmedju sadanje i prvobitne težine zemije, jest množina primite po zemlji vode. . Kod ovakovog pokusa primilo je ira primjer: 100 dj. pjeska samo . . 12.2 gr. 100 dj humusa 114.4 „ Upliv humusa na toplinu u tlu. Toplina tla je isto tako važan faktor za razvoj bilina, kao i topUna zraka. Ona bitno upliva na mnoge fizioložke funkcije bilina, navlastito na primanje vode i raztopljenih hraniva ko *) Čuveni botanik Sach s pokazao je jednostavnim pokusom, da hiimosna zemlja za rast bilina nuždnu množinu vlage može upiti. Lonac sa skroz suhom Jiumosnom zemljom, u kojoj se nalazila, mlada povehla biljka (Pliaseolus vulg.) zatvorio je u stakleni valjak. te ujedno vodio skrb, da je zrak u staklenom valjku bio našleen vodenimi parami. Lišoc biline´ stajalo je nasuprot u vanjskom zraku. Zemlja upila je iz vlažnog u staklenom valjku zatv<>renog 2raka toliko vlage, da se je povehla biljka naskoro skroz oporavila. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1884 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 78 — renjem, a lakoiljer procesi niztrošbe i prhuaoa u tlu vele su odvisni od topline tla. Poznato je, da tamno bojadisane tvari hrapave površine, više topline upijaju, dakle daše laglje i brže ugriju, nego li svietle tvari gladke površine, koje većinu na nje palih sunčanih zraka opet odrazuju. Uslied toga ee humosnatla biti toplija, nego li tla bez ili sa malo humusa^ a ona tim toplija čim više humusa posieduju. Humosno tlo postaje osim toga toplije i uslied one topline, koja se prhnućem i oksidacijom humusa razvija, akoprem je pod normalnimi okolnosti množina ove topline premalena, a da bi na vegetaciju što uplivati mogla. Neznatne množine topline razvijaju se napokon takodjer povodom upijanja vodenih para, ugljične kiseline 1 amonjaka. Specifična toplina humusa najveća je izmedju svih sastavinah tla; stoga on vrlo težko pušta toplinu, te će iz hnmosnog tla toplina težje i laganije izlaziti, nego li iz inog tla. , Humosno će tlo i stoga razloga biti toplije, nego glineno ili drugo koje tlo. Upliv humusa na upojnu snagu tla. Ako žuto-smedju neugodno zaudarajuću gnojnicu procieđimo kroz dovoljnu vrstu crnice zen)lje, to ona odtiče skroz bistra, bez boje i duhe, pošto zemlja stanovite u toj tekućini nalazeće se tvari upije (absorbira) i pridrži. Ovo svojstvo tla nazivijemo upojno m snagom. Liebig dokazao je, da je upojna snaga jedno od najvažnijih i najznamenitijih svojstva svakoga kulturnoga tla; on pokaza nadalje, da biline korenjem neprimaju samo u tlu raztopljeaa hraniva, već da one mogu takodjer ovakova od tla upita ili absorbirana hraniva tlu oduzeti, te se njimi kao hranom poslužiti. Danas je bez svake dvojbe, da sitne česti tla, navlastito glin a i humu s upijaju iz tekućina skojimi su u doticaju, razne raztopljene tvari, te ih tako vežu, da se vodom vise nedađu odstraniti. Za hranitbeni proces bilina od osobite je Vlažnosti, da i važna bilinska hraniva, kao kalijev kis, fosforna kiselina i amonjak spadaju medju te tvari, koje tlo iz raztopinah upija, te u sebi veže. Procjedimo li raztopinu amonijačnih, kalijevih i fosforokiselih solih kroz humus ili glinenu zendju, to se u procjedini nalazi mnogo manje tih solih raztopljeno. Humus i ine sitne, navlastito glinene, česti zemlje, upile su iz raztopine jedan dio raztopljenih u njoj solih, te je ove tako čvrstvo vezala, da se vodom jedva mogu odstraniti. Ovako primita i u sitnih čestih tla u netopivom obhku vezana hraniva, prima bilina uplivom svog korenja Dodje U sitno žilje korenja, u neposredan dodicaj sa česticami tla, to se uplivcmi ugljične kiseline i kiselasta soka, kojeg ono izlučuje, raztope prije navedena u tlu vezana bilinjska hraniva, tako da ih korenje može bez dalaje zapreke labko usrknuti. Čim je upojna snaga tla veća tim je ono plodnije. Kad bi kulturnomu tlu to svojstvo manjkalo, to bi se sva razpoloživa bilinska hraniva nalazila u vodi tla raztopljena, te bi svaka jačja kiša iz tla veliku množinu razpoloživog bihnskog hraniva izprala, te u vrela, potoke i rieke odvela. Nu tomu nije tako. Analize voda iz odvodnih jaraka pokazale su, da |
| ŠUMARSKI LIST 2/1884 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— Teše u til) vodah jedva tragovi važnijih biiinskih hraniva kao fosforne kiseline, kalija i amonjaka nalaze; stoje svakako dokazom, da je ta hraniva tlo upilo i vezalo, te za hranitbeni proces biliua uzčuvalo Upojna snaga nije u svakomu tlu jednaka. Pješčano tlo vrlo slabo upija, stoga je i neplodno, jer većina bilinskih hraniva prolazi vodom u dubljinu. Humosna i glinena tla nasuprot posjeduju vrlo veliku upojnu snagu. Ovo svojstvo humusa osobito je važno za pješčana tla , koja stoga razloga primjesom humusa postaju plodnija. B. KemičJco itpUvanje humusa. V svakomu mineralnomu tlu dogadjajii se uplivom vlage, zraka i topline neprestano raznoliki kemički procesi i promjene. Rudne čestice podpadaju procesom raztrosbe, uslied kojih razna u rudah u netopivom obUku sadržana bilinska hraniva (kalijev kis, vapno, magnesija, kreinična kisehna) prelaze-u topivo stanje, u "kojemu ih biline mogu usrknuti, te za namirenje svojih životnih potrieba upotrebiti. Raznolikimi ovimi kemičkirai procesi u tlu, postaje ovo sve bogatije na razpoloživom bilinskom hranivu; hraniva koja biiinam neposredno kao brana služe, množe se sve više u tlu, te se time mrtva mineralna glavnica tla postepence pretvara u živu hranitbenu glavnicu. Čim su ti kemički procesi u tlu živahniji, tim više će se mineralnih čestica istodobno razlucit i preči u topivo stanje, tim više hraniva će bihnam na razpolaganje stajati. Ova kemička djelatnost vrlo je neznatna u čistomu mineralnomu tlu. Ona će se povećati čestim obdjelavanjem i rahlenjem tla, a osobito primjesom organički tvari — humusa. Humus sudjeluje direktno i indirektno kod kemičkih promjenah u tlu, on pospješuje razlučenje i raztrošenje mineralnih čestica, te u obće povećaje kemičku djelatnost u tlu. Ovimi učinci poveća se produktivna snaga tla, te možemo stoga uztvrditi, da humus ne samo razne fizikalne promjene u tlu prouzrokuje, već da on na tlo i sa kemičkog gledišta blagotvorno dieluje. Ajde, da se potanje upoznamo sa timi raznimi kemičkimi promjenami, koje humus u tlu prouzrokuje. Upliv humusa na raztopljenje i raztrošenje mineralnih čestica. U tomu pogledu su od osobito važnog upliva razne humusove kiseline. One raztvaraju, razlučuju i raztapljaju razne mineralne čestice navlastito silikate i fosfate. Puštamo h humusove kisehne njekoliko uijesecih u dodiru sa sitno smrvljenim glinencem, (Feldspath) fosforitom, (vapnikov fosfat) sadrom ili vapnencem, to se znatne množine kalija, kremične i fosforne kiseline i vapna raztope. Humusove sastojine dakle same po sebi doprinašaju raztrošbi rudnih čestica, te povećanu razpoloživog bilinskog hraniva, Nu na tu raztrošbu djeluju osim humnsovih sastojina, takodjer i produkti raztvorbe (prhnuća) humusa. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1884 str. 28 <-- 28 --> PDF |
„ 80´ — Raztvorba listinca i humusa obilno je vrelo ugljične kiseline. Svaka cestica humusa rek´ bi, da je okružena atmosferom ugljične kiseline. Kišnica. koja prolazi u.tlo, nasiti se ovom ugijičnoiri kiselinom, te stoga sadržaje voda u tlu uviek više ugljične kiseline, nego li obična kišnica. Iz istoga razloga ima u tlu kolajući zrak više ugljične kiseline, nago li zrak u atmosfeii. Dočim u običnom zraku ima u 100 dj. jedva 0.3—0.5 dj. ugljične kiseline, to nalazimo u zraku, koj u đubljini tla kola, poprečno do 20 dj., a često i do 60 dj. ugljične kiseline. Ugljičnom kiselinom našićena voda i zrak pospješuju još više raztrošbu mineralnih čestica nego li humusove kiseline; iz toga vidimo,, da humus i posredno doprinaša umnožanju bilinskog hraniva u tlu. Mnoge rudne čestice, koje se u čistoj vođi samo neznatno tope, tope se u mnogo većoj množini u vodi nasićenoj ugljičnom kiselinom. Poznato je n. pr., da se vapnikov karbonat (vapnenac), koj se u običnoj vodi jedva topi, lahko topi u ugljičnom kiselinom nasićenoj vodi.^) Nu to valja i za druge rudne čestice, kao fosfat, kremičnu kiselinu i t. d.. Obična voda izvadi n. pr. iz 1 miljuna dj. granitnog praha 30—40 dj., a voda, u kojoj ima ugljične kiseline 60—80 dj. Ugljična kiselina važan je osim toga faktor kod raztvorbe i raztrošenja silikata. Kao što su glinenci, augiti, amfiboli, tinjci i druge rude. Uplivom ugljične kiseline na silikate, tvore se karbonati, koje voda izpere, a zaostaje kremična kiselina sa nješto gline. Kao daljnu posliedicu živahnijegraztrošenja u humosnom tlu, \idimo dakle i pomnožanje gline, kojom se tlo opet fizikalno poboljša. Humus kao h ran ivo za biline. Prije Li e bi ga držalo se je, da su sastojine humusa neposredno hranivo za biline, te da veći dio ugljika, kojeg biline sadržaju u svojih organih, potiče neposredno od primitih humusovih sastojina. Liebig naučao je prvi, da bumus kao neposredno hranivo za biline neima baš nikakove važnosti, nu da se njegovom raztvorbom tvore i tlu utjelovljuju, važna hraniva, kao: ugljična kiselina, amonjak i dušična kiselina. U novije doba dokazano je doduše, da njeke sastojine humusa (humusove kiseline), mogu neposredno kao takove preči u bilinu, te im doniekle služiti kao hranivo, nu to je činjenica više teoretične, nego li praktične važnosti. Sa gledišta prakse možemo i danas sa Liebigom uztvrditi, da humus kao direktno hranivo za biljke neima nikakove važnosti, a po gotovo, da nije neposredno vrelo za ugljik, to najvažnije počelo bilinfi. Da humusove sastojine neiraaju važnosti kao vrelo za ugljik bilina, dokazano je mnogimi vegetativnimi pokusi, kod kojih su razne biljke posve normalno uspjevale u mediju, u kojemu nije bilo humusu ni traga, kao n. pr. u *) Od vapnenog karbonata postaje voda tvTdorii. U vapnonih g-orah, koje nisn pošuni- Ijone. naći ćoirio uzprkos toga cesto na vrela posve niehkot. j . od voeili mitožana vapna prostt.vode. Radi pun-ianjkanja huimi.sa u takovom tlu, nije se voda mogla nasititi da ugljičnom kiselinom ^ te je .stoga oHtala ruekanom. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1884 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 8i vodenoj raztopini njihovih hraniva, ili u čistom pjesku, koj bijaše takovom raztopinom nakvašen. Danas je bez svake dvojbe, da sve zelene biline primaju lišćem sav njima za razvoj potrebiti ugljik, u obliku ugljične kiseline iz zraka/O Dokazom da humus nije važan za bilinu kao vrelo za ugljik, jest nadalje mogućnost pošumljenja čistog mineralnog tla, u kojemu neinia ni traga humusa. Na ovakovom tlu narasla šuma sadržaje veliku množinu ugljika, koj za cielo nije mogao u biline doći iz tla, jer ovo iz prvine nesađržaše ugljika (humusa). već svakako potiče iz zraka u obliku ugljične kiseline. Ako i sastojine humusa kao takove bilinam nesluže neposredno kao hranivo, to je humus ipak posredno važan hranitbeni faktor, jer se njegovom raztvorbom neprestano tvore važna bilinska hraniva. Kod raztvorbe hstinca u humus, te kod dalnje raztvorbe humusa tvore se ugljična kiselina, voda i araonjak (dušična kiselina), koje tvari služe bilinam kao važna, neobhodno nuždna hraniva. Sav u listincu i humusu sadržani ugljik pretvori se tečajem raztvorbe u ugljičnu kiselinu. Čim se više humusa u tlu sakuplja, tim više ima u njem ugljične kiseline, a tim bogatiji na tomu važnomu plinu biti će i šumski zrak. Množina ugljične kiseline, koja se razvija iz listinca sakupljenog na tlu tečajem jedne godine, nije neznatna; pro hektar računa se množina godimice razvite ugljične kiseline na 4800—5200 kg. ili 2440—2650 kubične met. Za proizvedbu cielokupne organičke tvari (drva i lišća), potroši 1 hektar šume na godinu poprečno 11150 kg. ili 5660 kub. met. ugljične kiseline. Iz toga vidimo, da se raztvoi^bom svakogodišnjeg listinca, skoro polovica, za razvitak šumskoga drveća potrebite, ugljične kiseline namiriti može, Akoprem ugljična kiselina bilinam nikada neraanjka, pošto je ima u atmosferi u ogromnoj množini, te akoprem ugljična kiselina kao hrani vo u tlu nije neobhodno nuždna, to je ipak jasno, da će razvitak šume biti povoljniji, te godišnji prirast veći, ako drveće ovo velevažno hranivo prima ne samo lišćem iz zraka, nego i korenjem iz tla. Osobito važna biti će ugljična kiselina u tlu, za mlade razvijajuče se biljke, koje ushed pomanjkanja dovoljne množine lišća i-azmjerno malo ugljične kiseline mogu iz zraka upiti."^´*) . Raztvorbom humusa množe se u tlu nadalje i dušik — sadržavajuća hraniva: amonjak i soli dušične kiseline. Ove tvari su za tvorenje bjelančevitih sastojinah u bilini ođ važnosti. *) U zelenih t, j . chloroiil sadržavajnćih stanicah raztTara bilina priinitu h zraka ugljičnu kiselinu u ugljik i kisik. Ugljik pridtži bilina kao materijal za svoj rast, a kisik pušta natrag u atmosferu. "**) Humusom razvita ugljična kiselina i)relazi takodjer u šumski zrak, tako da ju drveće i Ušćem može usrknuti U gustoj šumi, u kojoj se zrak redje mienja, nego Vi nad go.spodarskiui tiom, je ovo množenje ugljične kiseline u zraku svakako takadjer ad važnosti z;i pu- Voijniji razvitak drveća. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1884 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 82 — Množina njihova u cistom mineralnom tlu, je obično vrlo neznatna, navlastito u pješčanomu tlu. Stoga Je množenje tih hrauiva u tlu raztvorbom humusa, za razvitak šumskih bilina od ne male važnosti. Gospodarski produkti (sjemenje) sadržaju mnogo više dušika, nego li šumski produkti; poljodjelskom tlu ođuzimlje se dakle godišnjim prirodom mnogo više dušika, nego li šumskom tlu. Stoga je gospodar prisiljen svojemu tlu gnojenjem (sa stajskim gnojem, guanom) dovoljnu množinu dušičnih hraniva opet povratiti, za da mu se plodnost uzdrži. Kod šumskog gospodarenja suvišno je ovakovo umjetno dovadjanje dušičnog hraniva, jer se iz šume odstranjuje samo drvo, koje vrlo malo dušika sadržaje, đočim u šumi ostaje na đtišiku bogati listinac , iz kojeg se raztvorbom u humus, kao i dalnjora raztvorbom ovoga, tolika množina dušičnog hraniva (amoojaka i dušične kiseline) razvije, da je šumskomu drveću dalnja uspješna vegetacija osjegurana. Osim toga upija humus, uslied svoje šupljikavosti i plinasti amonjak iz zraka.*) Velevažno svojstvo humusa odkrio je prije malo vremena S i m o n, upravitelj kem. gospod. pokušališta u Genfu. On nadje, da su humusove kiseline u stanju, iz zraka dušik upiti, te u amonjak ili dušičnu kiselinu pretvoriti. Po Simonovih opažanjih, množi dakle humus nesamo svojom raztvorbom dušična hraniva u tlu, već on veže i atmosferični dušik, te ga pretvara u tvari, kojimi se biline kao hranivom poslužiti mogu. Nu ti pokusi Simona treba, da se još dalnjimi opažanji potvrde. Mineralne sastojine humusa kao hranivo za bili ne. U predležećem opisano blagotvorno djelovanje humusa na tlo i vegetaciju, potiče od organičkih (izgorivih) njegovih sastojina. Nu humus sadržaje i sve one razne mineralne (rudne, neizgorive) čestice, koje sadržaše listinac. One prelaze, nakon posvemašne raztvorbe humusa, u tlo, a iz ovoga primaju ih biline, kod sliedeče vegetacije, opet kao hranivo. Da vidimo, kako ove mineralne tvari, koje se čuvanjem listinca tlu opet vračaju, uplivaju na njegovu plodnost. Mineralne čestice listinca potiču većim dielom iz dubljih slojeva tla, iz kojih ih je na daleko razgranjeno korenje izvadilo. Ta mineralna hraniva, koja drveće korenjem iz dubljine tla vadi, te za tvorenje drva i lišća upotrebljuje, prelaze lišćem u gornje slojeve tla. Ovim postupkom posta^ju dakle godimice gornje vrste tla plodnije na trošak dolnjih slojeva"^"^) *) Ovo svojstvo upijanja amonjaka humusom može se upotrebiti u tu svrlm, da se na gnojištih i štalah preprieči Mapljenje amonjaka u zrak. Treba ti tu svrhu gnoj samo sa bunaoznom zemljom posipati **) Korenje prodire feto daleko u kamenitu podlogu tla, te znatno upHva na raztrošbu kamenja i krsja. Kiselim sokom i ugljičnom kiselinom, koje korenje izlučuje, raztvara se i topi kameuje, raztvorene, te čestice prelaze korenjem u bilinu. Dokazom tomu uplivanju korenja na kamenje su mnogobrojne pukotine, udubine i začepi, koje ono na kamenju proizvadja |
| ŠUMARSKI LIST 2/1884 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 83 — Pogledom na množinu mineralnih čestica, koje šumsko drveće za uspješni razvoj zahtieva, treba nam razlikovati onu množinu, koja je potrebna za pri rast drva, od one koja je nuždna za razvitak lišća. Množina mineralnih čestica, koje su potrebne za prirast drva, vrlo je neznatna, nu tim veća je ona za razvoj lišća nuždna. Nedosiže li zaliha mineralnih hraniva u tlu, za namirenje potrebe bujnog razvitka lišća, to je tlo već izcrpljeuo, jer bez lišća neinia ni drva, pošto ovo organički materijal za prirast dobiva upravo iz lišća. Po Ebermayer u potroši hektar šume na godinu poprečno sliedeće množine mineralnih hranivih čestica: U sastojinah: bukve jele bora Za prirast drva 29.60 kg. 22.56 kg. 16.54 kg. Za produkciju lišća (dotično listinca) 185.54 kg. 135.92 kg. 46.52 kg. Ukupno 215.14 kg. 158.48 kg. 63.06 kg. Množina mineralnog hraniva, koje šumsko drveće troši za produkciju lišća, nerazmjerno je veća od neznatne množine, koja je potrebna za godišnji prirast drva. Povrate li se listincem tlu mineralne tvari, potrošene za produkciju lišća, to je godišnji potrošak mineralnih čestica vrlo neznatan. Iz toga vidimo, od kolike je važnosti u tom pogledu čuvanje listinca u šumah. Oduzmemo li šumi hstinac, to će tlo jedva odoljeti potrebi drveća, te bi se u tom slučaju šumsko tlo imalo slično gnojiti kao i polodjelsko tlo, ako mu žehmo uzdržati jednaku produktivnu snagu. Bitna razlika pogledom na potrebu mineralnih hraniva, izmedju šumskog drveća i gospodarskih kulturnih rastlina, obstoji u tom, što šumsko drveće upravo ona hraniva, koja se u tlu obično u najmanjoj množini nalaze (kalijevi spojevi i fosforna kiselina), u mnogo manjoj mjeri troši, nego li gospodarske rastline. Nasuprot treba šumsko drveće za bujni razvitak mnogo vapna , koje se u mnogo većoj mjeri u tlu nalazi, nego li prije navedena hraniva; akoprem za bujni razvitak šumskog drveća potrebne umožine ovoga u mnogom tlu takodjer manjkaju. UsUed toga opaziti ćemo, pod inače istinu okolnosti, pogubne posljedice oduzimanja listinca, prije na tlu, koje je siromašno na vapnu, nego li na vapnenom tlu. Svojstvo šumskog drveća, da ono razmjerno malo u tlu riedkih kalijevih spojeva i fosforne kiseline za svoj razvitak troši, te zatim mogućnost asimilacije mineralnih hraniva, na daleko — duboko razgranjenim korenjem iz dubljih vrsta tla, jest svakako uzrokom, da šumsko tlo, kojemu se listinac oduzimlje, svoju produktivnu snagu dulje uzdrži nego li polodjelsko tlo, koje se negnoji. Iz istoga uzroka opažamo te pogubne posliedice i na i^azvitku šumskog drveća istom nakon mnogo godina — nu tim podpunije je šuma u takovu slučaju uništena. Križevci , početkom prosinca 1883. |